Najbolji Counter-Strike: Global Offensive igra se na starom kontinentu, makar su takvi rezultati na nedavno završenom IESF-ovom Svjetskom prvenstvu u e-sportu. Kad su žene u pitanju, tu je ubjedljivo najbolja bila Holandija, dok su u open kategoriji najbolji bili Šveđani koji su u finalu dobili Njemce.
Prethodne dvije godine titulu najboljih u Evropi i svijetu držali su kanteraši iz Sjeverne Makedonije koji su na nedavno završenom takmičenju u Rumuniji izgubili od takmičara iz Srbije u eliminacionom dijelu. To je Srbiju dovelo do četvrtfinala gdje je trebalo da odigraju meč sa Ukrajinom, međutim, kako su se Ukrajinci povukli s takmičenja, reprezentacija Srbije je stigla do polufinala gdje su izgubili od aktuelnog šampiona - reprezentacije Švedske.
U meč za treće mjesto odmjerili su snage sa ekipom Uzbeksitana gdje su u mečevima bili ubjedljivo bolji 2:0.
“Pa sigurno da partija koju su Uzbekistanci pružili u finalu nije ni 50 odsto onoga što oni mogu. Previše su mladi, sigurno su imali i tremu i ta nesigurnost ih je koštala, a mi smo znali to da iskoristimo. Ipak mi igramo dugo godina zajedno, imamo dosta iskustva i imamo dosta odigranih ovakvih turnira iz sebe”, ispričao je nakon pobjede u trci za treće mjesto Ivan “Choiv” Živković za “Vijesti”.
Pored njega, reprezentaciju Srbije u ovom naslovu činili su Nikola “Dragon” Bošković, Vladan “VLDN” Radević, Vladan “kind0” Mandić, a njima se za ovo takmičenje pridružio i Aleksa “Impulse” Stankić.
Prošle godine Srbija je osvojila treće mjesto na Evropskom prvenstvu, dok su na SP koje je održano na Baliju stigli do četvrtfinala. Choiv ne krije da njegovoj ekipi puno znači to što njih četvorica dugi niz godina igraju zajedno.
“Kad ekipa dugo igra zajedno, ne trošimo puno vremena da objašnjavamo jedni drugima kad se desi nešto novo, svega nam treba dva-tri minuta da to riješimo. Ekipa koja se sastavi pred ovakvo takmičenje mora da uđe u suštinu, da se uigra, a to je proces. Nas četvorica igramo zajedno četiri godine, a taj peti se uvijek uklopi s nama. Zato nam je mnogo lakše kad promijenimo jednog igrača jer ostatak ekipe zna šta treba da radi. Novi igrač se vrlo lako adaptira na naše uslove, tako da je to što se poznajemo naša prednost”, smatra Živković.
Kako otkriva, svi u timu imaju jednako bitnu ulogu, a najteže je naći dobrog snajperistu.
“Aleksa je već dva puta bio AVP, a to je najteža uloga u timu. Imali smo do sada dvojicu snajperista, jedan za ovo takmičenje nije bio u formi, drugi je imao već dogovorene obaveze, tako da se Aleksa lagano uklopio u ekipu. Inače, na Balkanu nema puno snajperista, a Impuls ima dosta iskustva, igrao je velike turnire, odličan je igrač i njegovo iskustvo nam dosta pomaže jer je najstariji”, priznaje Živković koji je zajedno sa Radevićem, Mandićem i Boškovićem bio okosnica ekipe iNation. Početkom ljeta upravo Živković i Radević izašli iz kluba.
“Nas četvorica sem Impulsa bili smo u istoj ekipi. Izašao iz svojih, privatnih razloga, VLDN poslije mene, a kasnije je sama organizacija otkazala saradnju i ovoj dvojici zbog finansijskih problema. Inače, već duži vremenski period imali smo problema s organizacijom, a sad smo slobodni i svako može da nađe novu ekipu jer ovo je ipak naš posao”, kaže Živković te ne krije da ipak najviše voli kad igraju zajedno, te se nada da će bronza sa SP u e-sportu im donijeti neke nove ponude i angažmane.
Živković se osvrnuo i na to koliko su njihove medalje unaprijedile e-sport u Srbiji, te da li igranje igrica i dalje stvara predrasude, najprije kod roditelja, pa i ostalih:
“Meni roditelji nisu ni znali da igram igrice. Već sa 18 godina počeo sam profesionalnije da se bavim time, da dobijam prve pare i kad su roditelji shvatili da od toga može da se zaradi, odmah su me pustili. Mislim da roditelji ne kapiraju prednosti e-sporta. U Srbiji gejming nije toliko razvijen, nema organizacija zahvaljujući kojima će mladi igrači da dobijaju ponude i odu da igraju u neku ekipu, jer niko neće da igra za džabe. Mislim da tako propadaju talenti, a srpska scena nije spremna za taj neki nivo koji imaju Šveđani, Danci... Naša scena nije spremna da ima ekipu, okupe igrače, to se održi nekoliko mjeseci i sve se raspadne. Sam primjer je Partizan koji je zvučno ime u Srbiji i na Balkanu, ali su se razbili nakon sedam mjeseci zbog finansija. Uvijek su problem finansije”, zaključuje on.
Bonus video:
