Foto: Frano Peruša

Rivalstvo Petrovića i Džordana nastavlja se na virtuelnom terenu

Hrvatski autor stripova, animator i ilustrator Frano Peruša na zanimljiv način pokazao strast prema košarci te osmislio svoju video-igru

4121 pregleda 41 reakcija 1 komentar(a)
Foto: Frano Peruša
Foto: Frano Peruša

Starije generacije pamte okršaje na terenu između legendarnog hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića i najboljeg američkog košarkaša svih vremena Majkla Džordana. Ti dueli bivših suparnika donosili su mnogo odličnih poteza kojih se sa nostalgijom sjećaju ljubitelji košarke, a zahvaljujući tome utakmice na kojima su igrali jedan protiv drugog postale su legendarne. Svoje takmičenje ove dvije košarkaške legende nastaviće u virtualnom svijetu putem igre “The Dunkers” iza koje stoji hrvatski autor stripova, animator i ilustrator Frano Peruša.

Frano je u izradi ove video-igre koja će biti dostupna u oktobru unio svoju strast prema košarci, ali i pokazao posebno divljenje prema Draženu Petroviću. Rukom crtana arkadno-sportska igra odaje počast ikonama i njihovom rivalstvu, a sve je krenulo tako što je Peruša radio crteže za animirani film.

O svojoj igrici, ideji, ali i košarci Frano Peruša priča za “Vijesti”...

Simulacija košarke, video-igra NBA 2K veoma je popularna, međutim odlučili ste da ovoj sportskoj disciplini i Vi posvetite jednu. Nazvana je “The Dunkers”, a ideja je nastala dok ste pravili crtani-film o Draženu Petroviću. Kako se uopšte rodila ideja da crtani pretvorite u video igru?

Crtajući animirani film o Draženu Petroviću nacrtao sam toliko košarkaških poteza, te sam ih u jednom trenutku samo počeo slagati, zamišljajući ih kao pokrete za video-igru. Dribling lijevo, dribling desno, šut, polaganje, zakucavanje, sve je to funkcionisalo. Bar u mojoj glavi. Princip funkcinisanja 2D igara sam razumio, ali, nisam znao kako se kodira. Nisam poznavao jezik mašina. Volim veoma te “cinematic 2D platformere” (Another world, Heart of darkness ...), pratim igrice od malena i nisam mogao da izdržim, počeo sam se s time zanimati. Košarka nije baš platformer, ali taj 2D side-scrolling svijet je meni super. U 3D svijetu se sve zakomplikovalo. NBA 2K serijal želi vjernu simulaciju realne košarke, ali od tih silnih modeliranja 3D faca igrača, dugo vremena su zanemarivali gameplay.

Najbolje igre su uvijek jasne, intuitivne, relaksirajuće i daleko prije svega zabavne.

Našao sam programera i stvar se zakotrljala. Igra nije imitacija postojećih. Radimo je skroz iz početka sa sopstvenom mehanikom i novitetima u gameplayu. Savladao sam Unity, dok crtanje savladavam posljednjih 45 godina (smijeh). Tu jesu vidljivi uticaji starih hitova poput NBA jama, Jammita i sl., ali ova igra ima svoju posebnost.

The Dunkers
foto: Frano Peruša

Naslov je inspirisan poznatim košarkašima, njihovim akrobacijama i prepoznatljivim potezima. U igrici, glavni likovi su kvartovski klinci koji tokom igre ‘kopiraju’ poteze svojih idola, evocirajući sjećanja na legende sporta. Sem Petrovića, čije ste još poteze uvrstili u igru?

Evolucija košarkaških pokreta je zanimljiva stvar. Razvija se i prenosi s generacije na generaciju među košarkašima. U pokretima Majkla Džordana možete prepoznati pokrete Džulijus Irvinga (Dr.J). Tako i klinci u igri prilikom zakucavanja rašire noge poput Džordana, ali opet naprave to na svoj način.

Po prirodi sam animator. Unosim život u crtež. U pokretima za igricu ugradio sam nešto “svoje”. Na taj način izbjegavam i pitanje autorskih prava. Vrijeme je takvo gdje ljudi stavljaju “copyright” i na autorsko podrigivanje, kamoli ne na “signature moves”. U igri ćete prepoznati razne igrače, ali to su tek klinci s kvarta koji pokušavaju da izvedu poteze svojih idola.

S obzirom na to da je više junaka, hoće li svaki od njih imati specifične pokrete poput igrica “Tekken”, “Mortal kombat” ili će igračima bukvalno svaki od 150 poteza biti dostupni?

Zasad razrađujemo tri različita igrača- djevojka, crnac i bijelac. Svaki ima i više od 150 zasebnih animacija. Slično kao i u borilačkim igrama, svaki ima svoj stil. Igra na taj način dobija vizualnost animiranog filma. Pokreti se nadovezuju u skladnu i fluidnu cjelinu, tako da je kombinacija pokreta baš puno. Veliku pozornost ulažemo u gameplay - odaziv na odluke igrača mora biti besprekoran. Timing, spacing, sve igra ulogu. Za svaki uspjeh ili grešku, igrač mora imati osjećaj kako je sam zaslužan za to.

foto: Frano Peruša

Interesantno je da su Dražen i Majkl potpuno drugačiji igrači. Koliko Vam je vremena trebalo da izdvojite te njihove karakteristike da biste mogli da ih pretočite u igru? Koliko dobro ste uopšte morali da poznajete ovaj sporta da biste i mogli da ih prepoznate?

Pratim košarku odavno. Imao sam sreće da je pratim u njeno zlatno doba. U Džordanovo i Draženovo vrijeme. NBA nakon toga polako postaje surov biznis i cirkus. Evropska košarka nije izgubila sportski duh. Još uvijek liči na timski sport.

Lično nisam nikad imao nikakve ambicije u svijetu sporta, igrao sam košarku jer mi je to bilo utočište. Čak sam bio i kadetski prvak države `93, a sada sam trener dječacima do 12 godina. Prvenstveno zato jer se moram “gibati” jer ipak dobar dio dana provedem sjedeći za stolom.

The Dunkers
foto: Frano Peruša

Majkl Džordan je bio vizualni spektakl - “Poetry in motion”. Dražen je bio i ostao ogromna inspiracija mnogima svojim pristupom poslu i radu. Zajednička im je bila ogromna kompetitivnost, nepokolebljivost i upornost. Tehnički su bili nebo i zemlja. Dražen je bio šuter, a Džordan je “The Goat” - najbolji, ili među najboljima u svim kategorijama.

Sve su grafike rukom crtane te će i zbog toga biti igračima zanimljive i atraktivne. Koliko je trajao sam proces od ideje do konačne verzije i koliko je bilo teško napraviti animacije u kojima košarkaši neće biti tokom igre ukočeni i neprirodni?

Već četiri godine uporedo s radom na crtaću, radim i te grafike. Frame by frame, na svaki pokret ode 24 sličice u sekundi. Radi se o kroki crtežima (croquis). To su brzi crteži, gdje se hvata esencija. U ovom slučaju košarkaškog pokreta. Nema govora o precrtavanju ili “motion capturingu”. To bi bilo kontra crtačke etike. Uglavnom, to su rukom crtane animacije, spojene u fluidnu cijelinu s željom da igra izgleda kao animirani film.

Igrica izlazi u drugoj polovini oktobra. S obzirom na to da će sadržati i neke elemente poput dvokoraka koji se do sada nije pojavljivao u simulacijama, kakva su Vaša očekivanja?

Dvokorak je novitet i radi ko sat. Igrač kontroliše svaki korak - smjer, brzinu, dužinu i nakon toga sve isto i sa izbačajem lopte. Vidio sam kako ljudi reagiraju na igru za vrijeme Gamescoma u Zagrebu. Mlado i staro sam jedva micao od računara. Igra je zarazna, jednostavna i bogata vizuelno.

Frano Peruša, autoportret
Frano Peruša, autoportretfoto: Frano Peruša

Vi ste ujedno i strip crtač. Koliko se izrada crteža za strip razlikuje od onih koje ste radili za ovu video-igru?

Strip crtež počiva na narativu. Ova video igra se bazira na refleksima i pokretima. Animacije moraju biti uvjerljive i prirodne. U stripu je i te kako crtež važna stvar, ali priča i ideja je ono što vodi igru.

Kad je u pitanju izrada stripova, po kojem ste stilu prepoznatljivi i kako ste se uopšte zainteresovali za crtanje istih?

Slično kao i sa košarkašima, u stripu isto postoje određene škole i smjerovi. Ja sam iz linije velikana hrvatskog stripa - Maurović, Reisinger, Biuković itd. U mojim crtežima možete primjetiti njihove “pokrete”.

Jedno vrijeme deveta umjetnost je bila zapostavljena, no njena popularnost (makar u Crnoj Gori) se polako vraća. Sve je više mladih ljudi koji se odlučuju za crtanje istih. Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Zanat crtanja je uvijek bio i biće. Od pećine do tableta, ljudi su se oduvijek izražavali kroz crteže. Ostavljali su svoja razmišljanja, ideje i poruke iza sebe na taj način. Kompjuterske igre polako ulaze u to područje. U hrvatskoj je sada dosta aktualan autorski strip. Mladi ljudi se izražavaju kako znaju. “Uzmi sad pravu loptu i ajd` van, na pravo igralište!”

Edukativne stvari se mogu prenijeti kroz igrice

Kod nas danas u Baru počinje prvi Gam Jam. Ima li ovakvih manifestacija/takmičenja u Hrvatskoj i koliko je bitno animirati mlađe da gejming ne gledaju samo kao igranje igrica, već i pravljenje istih?

Ima svega. I takmičenja u izradi igara i takmičenja u pojedinim igrama. Imaju i svoje lige. Gejmeri su kao sportisti. Izrada igrica je danas otvorena svima. Medij je to koji prevladava i privlači pažnju. Vjerujem da se i mnoge dobre i edukativne stvari, primjenjive za život mogu prenijeti kroz igre

Bonus video: