Upustite se u virtuelni svijet

Osim što služi za zabavu i video-igrice, VR se koristi za stvaranje interaktivnih instalacija, u medicini za simulaciju hirurških zahvata, a može osposobiti električare i inžinjere za rizične poduhvate

3251 pregleda 2 komentar(a)
Istražite nova polja uz pomoć VR-a, Foto: Shutterstock
Istražite nova polja uz pomoć VR-a, Foto: Shutterstock

U posljednjih nekoliko godina virtualna realnost (VR) je izbila na scenu kao tehnologija koja transformiše način na koji učimo, igramo i doživljavamo svijet oko sebe. Ako prvi put čujete za ovaj pojam i pitate se šta je to virtualna realnost, u kratkim crtama, VR je tehnologija koja omogućava korisnicima da urone u digitalno generisane svjetove putem specijalnih uređaja poput naočara ili kaciga, pružajući im neposredno iskustvo gdje se osjećaju kao da su dio virtuelnog okruženja. Stvara osjećaj da se nalazite u potpuno drugom prostoru. Na primjer, možete da odete bilo gdje na svijetu uz pomoć VR-a i stvarno steknete utisak da ste tamo. Osim što služi za zabavu i video-igrice, umjetnici koriste VR za stvaranje interaktivnih instalacija, a u medicini se koristi za simulaciju hirurških zahvata. Dok sa druge strane, neke obrazovne institucije koriste VR kako bi električare osposobile za rizične poduhvate.

Ono što ističe virtualnu realnost kao metod učenja jeste što korisnici imaju priliku da se nađu u interaktivnom i bezbjednom okruženju i kroz zabavu nauče nešto novo.

Kako virtualna realnost postiže ubjedljiv efekat?

Internet je prepun klipova gdje ljudi padaju na pod ili panično vrište ako se pojavi pauk na ekranu dok koriste virtualne naočare. I zapitali biste se sada, da li ti ljudi pretjeruju i dramatizuju? Sjetimo se samo da je publika prilikom gledanja famoznog filma u kojem voz ulazi na stanicu (L’Arrivée d’un train en gare de La Ciotat) iz 1896. godine, skočila u strahu i glavom bez obzira pobjegla sa svojih sedišta jer su mislili da će voz udariti direktno u njih.

Kako bi danas na VR-u izgledao ulazak voza u stanicu
Kako bi danas na VR-u izgledao ulazak voza u stanicufoto: Ai Luka Trbović

Virtualna realnost postiže sličnu reakciju kod korisnika kroz “manipulaciju” perceptivnim sistemom. Da bi bolje razumjeli VR, prvo moramo da napravimo kontrast između 2D ekrana i VR-a.

2D ekran i VR

Kada gledate u telefon, monitor ili televizor, vi gledate projektovanu dvodimenzionalnu (2D) sliku na ekranu. Na 2D ekranu, percepcija dubine i prostora je ograničena, dok sa druge strane, virtualna realnost se malo igra sa vašim umom i očima. Naime, razvojni tim iza virtualnih naočara (svih marki i brendova) u potpunosti koristi pojam stereopsije.

Stereopsija je sposobnost percepcije dubine i trodimenzionalne strukture dobijena na temelju vizualnih informacija koje potiču iz oba oka. Tačnije, možete bolje da procijenite dubinu nekog predmeta. Ovo omogućava VR-u da koristi ovaj metod da nas “zavara” da je nešto stvarno tu, ispred nas, u realnom prostoru i skoro pa opipljivo.

Prije nego što krenemo da uradimo jedan zanimljiv eksperiment, moramo da pomenemo nešto o tehnologiji iza virtualne realnosti. Unutar kacige (naočara) se nalaze dva ekrana. Kada prikačite video ili igricu na kacigu, ta dva ekrana projektuju blago različitu sliku na vaše oči. Tako da lijevo oko vidi blago pomjerenu sliku od desnog. Ovo nije ništa novo i na red sad stupa naš eksperiment. Stavite kažiprst ispred sebe i uzastopno otvarajte i zatvarajte po jedno oko. Vidjećete da izgleda kao da se prst pomjera u zavisnosti koje oko vam je otvoreno. Na ovom principu djeluje virtualna realnost. Kada je slika blago različita u svakom oku, dobijamo taj osjećaj dubine i realnosti.

Ai Luka Trbović
foto: Ai Luka Trbović

Shodno tome, razlog zbog kojeg toliko verujemo slici koju vidimo na kacigi jeste što mozak ne može da razazna da li se nalazimo u stvarnom svijetu ili ne. Mozak je sklon tome da vjeruje šta oči vide. A kao što smo rekli, putem VR kacige konstanto primamo signale o dubini, udaljenosti i perspektivi što rezultuje osjećajem prisutnosti i stvarnosti. Sad biste možda pomisli da je neophodno, kako bi efekat bio potpun, da gledamo u foto-realističnu sliku ili igramo igricu koja je prepuna detalja. Međutim, to nije slučaj. Mozak ne razaznaje da li je grafika nekog videa “dobra” ili “loša” tako da svako iskustvo je realno i ubjedljivo.

Drugi bitan faktor jeste pokret glave - tačnije praćenje vaših pokreta. Kaciga na glavi prati vaše pokrete glave i prenosi ih tako da vaš mozak dobija potpunu sliku. Kada pomjerite glavu u desno, kaciga prati taj pokret i neprimjetno pokazuje sliku koja bi se nalazila sa desne strane (kao u pravom životu).

Richeys Plank Experience

Richeys Plank Experience je vrsta igrice gdje treba da hodate po tankoj drvenoj dasci iznad desetog sprata jednog solitera. Kako smo već ustanovili, sa virtualnom realnošću imate osjećaj da se stvarno nalazite na desetom spratu čak i ako ste u vašem dnevnom boravku.

Problem sa VR marketingom

Ako ste već isprobali ovu tehnologiju, trenutno se prisjećate vaših iskustava. Dok sa druge strane, ukoliko niste probali, vjerovatno zamišljate kako bi ovo iskustvo izgledalo dok čitate ovaj tekst. Možda vam to nije dovoljno prijemčivo i to je potpuno u redu. Postoji globalni problem sa VR tehnologijom upravo zbog toga što svi snimci na internetu koje možete pronaći prikazuju samo površinu čitavog iskustva. To jest, gledate 2D (dvodimenzionalnu) sliku nečeg i kao što smo spomenuli ranije, čar virtualne realnosti jeste upravo kada stavite kacigu na glavu - a gledanje dok drugi igraju.

Zaključak

Virtualna realnost nam pomaže da istražimo nova polja, upustimo se u nove video-igre i podignemo nivo učenja na viši nivo. Da li ste znali da osobe koje imaju strah od letjenja mogu da ublaže isti putem “virtualnog tretmana” gdje u simulatoru isprobavaju kako je to letjeti bez da ikada napuste svoju prostoriju.

Tako da, preporučujem da sljedeći put kada budete imali priliku da oprobate ovu tehnologiju zgrabite kacigu i upustite se u virtualni svijet.

Bonus video: