Kaiserpunk je zaista neobična igra, počevši od samog žanra. Zamišljena poput uzbudljive nove strateške igre iz alternativne stvarnosti gdje su se Civilization i Sim City stopili u jedno, Kaiserpunk se izdvaja kao nešto potpuno drugačije. Niti je klasična simulacija gradnje gradova, niti pripada žanru velike strategije. Neobičnosti se samo gomilaju dok upravljate gradom s početka 20. vijeka, suočavajući se sa radnicima koji dižu pobune jer njihov mali grad sa stotinjak nepismenih stanovnika ne dobija dnevne novine.
Menadžment takvog grada, bilo velikog ili malog (koji neizbježno raste u gigantski), postaje prava vježba balansa, vođena duhom komedije apsurda. Svaka odluka može destabilizovati ekonomiju, a jedini način da riješite problem često podrazumijeva dodatno širenje koje sa sobom nosi novu nestabilnost.
Vaše avanture u pokušaju rješavanja radničkih kriza često rezultiraju povećanjem proizvodnje i uvođenjem luksuznih dobara kako biste ih smirili - što naravno vodi ka novim izazovima, poput pokretanja fabrika i pronalaženja resursa za masovnu proizvodnju gramofona i radija.
Lanac proizvodnje
Na osnovu gore opisanog scenarija, mogli biste pomisliti da je Kaiserpunk simulacija izgradnje grada koja istražuje društvo i njegove potrebe, a ne samo radnike i resurse, kao što su mnoge stolne strateške igre. Međutim, bili biste u velikoj zabludi. Sve što se tiče ljudi u Kaiserpunku ostavlja utisak gotovo apsurdne apstrakcije. Razmotrimo osnovnu kategoriju stanovništva - radnike. Njihova sreća i maksimalna efikasnost u oporezivanju zavise od dva luksuzna dobra- odjeće i novina. Ako odjeću ostavimo po strani dolazimo do glavnog pitanja:
Kako napraviti novine
Odgovor zavisi od toga šta podrazumijevamo pod pojmom “novine”, kojoj grupi stanovništva su namijenjene i koja tehnologija je na raspolaganju. Ali pošto je ovo Kaiserpunk, proces uključuje industrijsku proizvodnju s početka 20. vijeka, prilagođenu populaciji od stotinjak ljudi koji vjerovatno ni ne znaju čitati.
Dakle, kako započeti proces proizvodnje? Najprije vam je potrebna celuloza. Da biste dobili celulozu, prvo su vam potrebna stabla, za koja vam treba šumarstvo, ne drvosječa, već kompletna zgrada posvećena iskorištavanju šumskih resursa. Dalje, tu je neizostavna električna energija (koju, na primjer, možete dobiti iz vjetrenjača), pa potom fabrika celuloze, fabrika papira i štamparija. Konačno, dobijate novine. Knjige sa druge strane i dalje ne postoje.
Distribucija i pisanje novina
To se ne razmatra u industrijskom procesu. Fokus igre leži na kompleksnosti transformisanja jednog resursa u drugi kroz niz industrijskih koraka. Celuloza, ključni sastojak novina, koristi se i za proizvodnju municije, čineći izostanak oružja dodatnom prazninom u balansiranju sistema.
Radnici
Radnici se, u ovoj simulaciji, pojavljuju kao svestran resurs. Oni obrađuju poljoprivredna zemljišta, rade u industriji, proizvode i konzumiraju luksuzna dobra. Ipak, i pored prisustva u ključnim ekonomskim sektorima, nikad ne djeluju kao pravi ljudi. Ova dehumanizacija radnika prožima čitavu igru. Džez klubove otključavate tek nakon što su gramofoni i radio već u punoj upotrebi, iako živa muzika postoji dugo prije tih tehnologija. Pitka voda igra ulogu tek nakon što uvedete hemijske procese, iako je svima, uključujući biljke i šume, potrebna od samog starta.
Upravo ova bizarna disonanca pruža dio zabave. Kaiserpunk vrlo svjesno ismijava vlastite apsurde, što kinematografski elementi igre redovno potvrđuju. Međutim, ono što nije zabavno je pokušaj da upravljate ovom kulom od karata od ekonomskog sistema sa ograničenim alatima koje igra pruža, dok se suočavate sa strogim zahtjevima performansi i vremena.
Neprestani rast u nedostižne visine
Kaiserpunk od igrača zahtijeva ambiciozne poduhvate. Uvijek veće i bolje, sve dok ne dostignete tačku gdje ste toliko ispred da biste mogli i prekinuti igru. Potreba za rastom je stalna, čak i kad neprijateljska vještačka inteligencija postane potpuno irelevantna.
Hajde da se ponovo vratimo našem primjeru novina i dublje analiziramo ulogu celuloze u proizvodnom procesu. Celuloza, dobijena preradom drveta, koristi se za proizvodnju papira za časopise, ali je istovremeno ključni sastojak u izradi municije. Tokom nekoliko sati igranja, ova dva proizvodna lanca konzumiraju pet jedinica celuloze svakog ciklusa, dok fabrika celuloze proizvodi 24 jedinice u istom periodu.
Nakon što izgradite fabriku celuloze, njeni ogromni troškovi novca i električne energije rezultiraju viškom celuloze. Da bi ulaganje bilo isplativo, morate proizvoditi velike količine papira i municije, kako biste prvo zadovoljili potrebe radnika, a zatim i vojske. Međutim, povećanje broja radnika zahtijeva nova radna mjesta i dodatne resurse za ispunjavanje njihovih potreba. Istovremeno, proizvodnja municije zahtijeva formiranje vojske, a njeno postojanje povlači potrebu za vođenjem rata, što otvara čitavu mrežu međusobno povezanih proizvodnih lanaca, jednako složenih kao i proces celuloze.
Održavanje balansa između ovih zahtjeva je krajnje izazovno i, što je još problematičnije, često neefikasno. Igra neprestano nameće nove vrste radnika s potrebama koje je teško zadovoljiti ili stvara višak materijala koji prijeti da postane otpad. Ako Kaiserpunku pristupite kao velikoj strateškoj igri, bogatoj zamršenim proizvodnim linijama i konfliktima koji oponašaju iscrpljujuće ratne napore s početka 20. vijeka, osjećat ćete se kao kod kuće. Ali, ako ste očekivali graditelja grada smještenog u vrijeme druge industrijske revolucije, sa naglaskom na unutrašnju politiku i moral radnika u okvirima društvenih klasa, ova igra možda neće ispuniti vaša očekivanja.
Šta nedostaje Kaiserpunku
Moram priznati da meni lično nije bilo zadovoljstvo juriti za stalnim i sve bržim rastom mog grada i carstva, koliko god to Kaiserpunk želio nametnuti. Ipak, mogu razumjeti kako bi nekome moglo prijati da osjeti konstantni pritisak poboljšanja. Međutim, teško mogu zamisliti da bi iko mogao tolerisati trenutno dostupne alate unutar igre potrebne za dostizanje ove vrste efikasnosti.
Problemi su često sitnice koje bi se mogle ispraviti u budućnosti poput nezgrapnih menija koji ne nude mogućnost sortiranja ili pretraživanja, do minijaturnih ikonica resursa koje otežavaju razlikovanje radnika od proizvođača (posebno kad su portreti veličine 20 piksela). Dok bi pojedinačno, ovi nedostaci bili samo iritacija, u kombinaciji oni značajno otežavaju upravljanje simulacijom na način koji zahtijeva preciznost i kontrolu, što je srž igre.
Uz to, povremeno sjeckanje i čudni audio propusti dodatno narušavaju utisak o fantaziji dobro podmazanog ekonomskog sistema. Da igra nije tako rigorozna i kompleksna, možda bi bilo lakše oprostiti te propuste. S druge strane, moglo bi se reći da je upravo izazov učenja kako ovaj sistem funkcioniše, kroz nesavršene informacije, ključni dio iskustva igre. To se, na kraju krajeva, savršeno uklapa u temu izgradnje novog carstva tokom međuratnog perioda.
Mislim da Kaiserpunk ima još prostora za poboljšanje, ali i da je istovremeno igra vrijedna vašeg vremena, pogotovo ukoliko ste fan komplesknih strateških simulacija bez kraja.
Kaiserpunk je trenutno na popustu na Steam gejming platofrmi do 31. marta i cijena igre je sa 30 eura spuštena na 27.
Performanse:
Da biste se isprobali u ovoj novoj kombinaciji strategije i siti bildera potrebne su vam minimum sljedeće performance:
- procesor i5-3470 ili AMD FX 6350
- 8 GB RAM memorije
- GeForce GTX 1050 3GB grafička kartica
- Windows 10 ili noviji
- 8GB slobodnog prostora na vašem hard disku
- Vertex Shader 5.0-Pixel Shader 5.0.
Ocjena: 8
Bonus video:
