Vlad Marinesku karijeru je gradio na tatamiju i u sportskim institucijama, vjerujući da disciplina, rad i zajedništvo mogu pomjeriti granice. Godinama je bio sinonim za posvećenost sportu kao džudista, trener, funkcioner u brojnim savezima. A onda je 2020. godine napravio zaokret, te prešao u svijet e-sporta i preuzeo kormilo Međunarodne federacije elektronskih sportova (IESF).
Dok je bio na čelu ove organizacije e-sport je zahvaljujući njemu, iz sijenke prešao na glavnu scenu: članstvo IESF-a je eksplodiralo, uspostavljeni su globalni standardi, a digitalna takmičenja približena su sportskim strukturama najvišeg nivoa. Marinesku više nije predsjednik IESF-a, ali njegova misija nije završena. I dalje je u samom srcu gejming revolucije, uvjeren da digitalni sportovi nisu budućnost, već sadašnjost koju treba pravilno razumjeti i voditi. Trenutno je fokusiran na obrazovanje, governance i uključivanje mladih u ovu sferu sporta, a govoriće o svemu toma u nedjelju na Montenegro Future Festivalu.
O svojoj ulozi u sportu i e-sportu nekad i sad Vlad Marinesku priča za Vijesti...
Godinama ste se aktivno bavili sportom i promocijom istog, a onda ste odlučili da se oprobate i u svijetu e-sporta. Nekoliko godina bili ste na čelu svjetske organizacije IeSF i dali veliki doprinos u promociji ove grane industrije. Kako danas vidite odnos između tradicionalnog sporta i e-sporta, iz ugla nekoga ko je imao priliku da bude dio i jednog i drugog?
Kao neko ko je više od dvije decenije proveo u svijetu tradicionalnog Olimpijskog sporta, a potom bio na čelu Međunarodne e-sports federacije (IESF), ne posmatram ove dvije oblasti kao konkurente, već kao paralelne svjetove koji se ubrzano približavaju. Oba počivaju na istim vrijednostima: disciplini, takmičenju, timskom radu i težnji ka izvrsnosti. Danas sve više vidimo saradnju, od zajedničke infrastrukture i događaja do obrazovnih programa. Granica koja ih je nekad razdvajala sada postaje most koji prelaze mladi širom svijeta.
Kao jedan od ljudi koji je iz sporta došao u e-sport sigurno da ste se susreli sa puno predrasuda. Ali kao neko ko je prepoznat u svijetu kao uspješan sportista koliko Vam je bilo lakše da shvatite suštinu e-sporta, ali i da kroz kredibilitet koji imate lakše prezentujete e-sport?
Apsolutno. Kada sam zakoračio u e-sport brzo sam uvidio koliko je ta oblast pogrešno shvaćena. Naime, mnogi su je smatrali samo zabavom ili hobijem. Međutim, moje sportsko iskustvo mi je dalo kredibilitet i perspektivu. Govorio sam oba jezika: jezik sportskog sistema i governance strukture, i jezik digitalne zajednice i e-sport entuzijazma. To mi je omogućilo da budem most između dva svijeta i pokažem da, iako se forme razlikuju, suština takmičenja, strast, žrtva, posvećenost ostaje ista.
Jedan od vaših glavnih ciljeva kao predsjednika IeSF-a bio je da e-sport približite svijetu tradicionalnog sporta, ne suprotstavljajući ih već ističući njihove zajedničke vrijednosti. Koliko su se danas ta dva svijeta bliska po pitanju organizacije, discipline, načina pripreme i samog rada?
Više nego ikad. Najbolje e-sport organizacije danas funkcionišu kao vrhunski fudbalski klubovi ili olimpijski timovi sa planovima treninga, sportskim psiholozima, nutricionistima, analitičarima. Sa druge strane, e-sport savezi uvode pravila, antidoping politike i mehanizme za zaštitu takmičara. Iako još ima prostora za harmonizaciju globalnih standarda, jaz se brzo smanjuje. Vrijeme neregulisanih turnira ustupa mjesto profesionalnim ligama sa milionskim auditorijumima i ozbiljnim investicijama.
Iako je bilo najava da će e-sport biti dio Olimpijskih igara koje su prošle godine bile u Parizu, na kraju to se nije desilo. Odlučeno je da se organizuju posebne e-Sport Olimpijske igre koje će biti 2027. u Rijadu. Koliko je ta odluka, po vašem mišljenju, znak da tradicionalni sportski krugovi još uvijek oklijevaju da e-sport prihvate kao ravnopravan? Da li bi eventualno zvanično uključivanje e-sporta u olimpijski program pomoglo da on brže i šire bude priznat kao punopravna sportska grana u većem broju zemalja?
Najava posebnih Olimpijskih igara u e-sportu je istovremeno priznanje i oprez. Pokazuje da Međunarodni olimpijski komitet (MOK) priznaje važnost e-sporta, ali i da još postoji zadrška u potpunom prihvatanju u glavni olimpijski program. Uzrok tome su generacijski i kulturni jaz, ali i strukturalne razlike između gejming kompanija i sportskih federacija. Ipak, zvanično uključivanje e-sporta u olimpijski sistem bilo bi ogroman korak ka legitimaciji pred državama, sponzorima i javnošću. Čisti e-sport segment ovih igara treba da vodi IESF - kao što sve međunarodne federacije vode svoje sportove na Ljetnjim i Zimskim olimpijadama: od kvalifikacija do pravila i organizacije takmičenja.
U zemljama gdje je e-sport zvanično priznat kao sportska grana, poput Južne Koreje, Kine ili Francuske, formiran je čitav institucionalni sistem podrške - od saveza i školovanja do zdravstvene zaštite. Koliko se po Vašem iskustvu takvi sistemi razlikuju od onih u državama gdje e-sport još uvijek nema status sporta, i šta to znači za razvoj mladih talenata i profesionalnih liga?
Transformaciona. U zemljama poput Južne Koreje, Švedske ili Kine e-sport je dio državne politike. Igrači dobijaju sportske vize, zdravstvenu zaštitu, pa čak i izuzeće od vojne obaveze. Postoje akademski programi, univerzitetski timovi i državno finansirane lige. U državama gdje e-sport nije priznat nema ni pravnog statusa, ni podrške, ni karijerne održivosti. Mladi talenti su tada često prisiljeni da biraju između snova i realnosti. Priznanje donosi strukturu, a struktura je ono što pretvara talenat u karijeru. Od 151 članice IESF-a, većina je već zvanično priznata od strane ministarstava sporta ili nacionalnih olimpijskih komiteta.
Iako više nijeste na čelu Međunarodne e-sport federacije, ostali ste aktivni u gejming industriji. Kako ste nakon odlaska sa čela IeSF-a nastavili svoje djelovanje i koje su vam sada ključne teme ili ciljevi?
Iako više nisam predsjednik IESF-a, moj angažman u e-sportu nije prestao, samo je dobio novu formu. Fokusiran sam na izgradnju održivih ekosistema, od nacionalnih liga poput eSuperLige u Rumuniji, do strateškog savjetovanja savezima i vladama zainteresovanim za razvoj e-sporta. Ključne teme su mi obrazovanje, governance i uključivanje mladih, kao i osiguranje da IESF nastavi da raste u korist nacionalnih saveza i samih takmičara. E-sport nije samo takmičenje, to je kultura, alat za digitalno osnaživanje mladih, vrijednosti i karijere. To je moja misija, kao i uvijek, svim srcem.
Bonus video:
