U zlatno doba MS-DOS-a, kada su igre dolazile na disketama i zahtijevale i strpljenje i maštu, tiho se odvijala digitalna renesansa. Da, imali smo Doom, King’s Quest i Master of Orion, legendarna ostvarenja za sebe, ali jedna igra se izdvojila, ne zato što je bila glasnija ili brža, već zato što je imala hrabrost da bude pametnija: Sid Meier’s Civilization.
Objavljena 1991. godine, Civilizacija je preokrenula strategijske igre naglavačke. Dok su drugi dizajnirali linearne kampanje i borbe koje traže brze reflekse, Meier je igračima ponudio platno. Svijet, generisan proceduralno, pločicu po pločicu. Cilj? Ne samo da pobijediš, već da stvoriš istoriju. Često komično netačnu, ponekad eksplozivnu (nuklearni Gandhi!), ali uvijek nezaboravnu.
Sa više od 1,5 miliona prodatih primjeraka, Sid Mierova Civilizacija je postavila temelje žanra 4X: istraži, proširi, iskoristi, uništi. Ali, za razliku od tadašnjih strategija opsjednutih osvajanjem, Civilizacija je nagrađivala mislioce, planere i diplomate. Vlade i tehnološka stabla nijesu djelovala kao dosadni udžbenici... bila su igračke. Upravo kroz to, Civilizacija je pokazala da učenje može biti beskrajno zabavno.
Njen korisnički interfejs, elegantan i prilagođen mišu, postao je uzor svim 4X igrama koje su uslijedile. Ali, možda još važnije, igra je navela igrače da se zaljube u samu civilizaciju. Pozivala ih je da budu Cezar ili Gandhi, da se bore idejama i kulturama, a ne samo vojskama.
Istina je da Civilizacija nije bila istorijski precizna, gdje još Platon i Čerčil mogu koegzistirati? Ali upravo u toj ludosti leži čar. Igra nije podučavala pukim činjenicama, već je probudila radoznalost. Feudalizam i republika nijesu bile samo definicije iz školskih klupa, bile su važne strateške odluke koje si mogao iskusiti iz prve ruke.
Svaka mapa, svaka civilizacija, svaka odluka nudila je novu priču. Nije bilo skriptovanih misija, nije bilo držanja za ruku. Samo ti, svijet, i tvoja volja da njime upravljaš.
Danas, trideset četiri godine i više nastavaka kasnije, originalna Civilizacija i dalje odjekuje. Ne samo zbog onoga što je postigla, već zato što je vjerovala u igrače. Očekivala je da budu znatiželjni, da eksperimentišu i uživaju u učenju. I bila je u pravu jer milioni su bili spremni.
Civilizacija nije bila samo velika igra, bila je prekretnica. U vremenu kada su igre bile jednostavne, usudila se da bude kompleksna, ali i zabavna. Stvorila je novi žanr, promijenila očekivanja igrača i uzdigla ono što igra može biti.
U srcu DOS ere, Civilizacija nam je dala značenje, inicijativu iliti agens i perspektivu. Niti jedna druga DOS igra nije ostavila tako dubok trag na industriju, i upravo zbog toga, Sid Meierova Civilizacija ostaje ne samo najvažnija, već i najbolja DOS igra svih vremena.
Tekst je pripremio GL tim u saradnji sa portalom Vijesti. Za više recenzija, vijesti i gejming analiza posjetite https://gamerslife.me
Bonus video:
