Autorsko veče pisca Igora Marojevića, održano je 22. jula u okviru 25. Barskog ljetopisa.
"Ja nisam pisac koji se plaši pozicije kontroverznog autora, nije problem što će me neko napadati a neko hvaliti, to je dobro za život knjige", rekao je Marojević, bivši Baranin, koji sada živi u Zemunu, a u Beogradu radi kao urednik edicije Meridijan u izdavačkoj kući „Laguna“.
Ističući da su Marojevićeve teme prst u oko javnosti i da smetaju svima koji nemaju ironijski otklon, Nenad Župac jedan od urednika u „Laguni“ je rekao da je posebne reakcije izazvao roman „Majčina ruka“ u kojem autor kroz prizmu petnaestogodišnjaka iz Perasta koji se nakon zemljotresa 1979. seli u Vrbas kod tetke skida veo istorijske prašine sa dugo zaobilažene teme - pokolja 60.000 vojvođanskih Švaba.
"Moj PR iz desnog sektora je za moja dva romana napisao 12 negativnih prikaza, na čemu sam mu zahvalio"
"Od početka su me zanimale tabu teme koje domaća književnost nije otvarala, počev od impotencije i položaja ljudi zaraženih HIV-om. Mora se pričati o svemu, a naročito o kontekstuiziranim stvarima. Vojvođanske Švabe su bile neka vrsta kolektivne odmazde komunista, najgore je što se ćutalo o tome.
Nisam očekivao plamene reakcije povodom „Majčine ruke“, išle su od glorifikacije do tekstova koji su trebali da ponize i knjigu i autora, a ja sam bio siguran da je to moj najzreliji roman. Nakon prvih tumačenja romana koja su bila jako ideološki obojena, pojavilo se preko stotinu komentara „zašto se autor bavi Švabama“.
Moj PR iz desnog sektora je za moja dva romana napisao 12 negativnih prikaza, na čemu sam mu zahvalio kada sam ga sreo. Nije bilo lako sve to izdržati, nisam očekivao da će biti toliko odijuma", rekao je Marojević.
Različite naratorske tehnike
Na ocjenu Župca da u svojim djelima primjenjuje raličite naratorske tehnike, od skaza do parodiranja novinskih tekstova i „bildung“ romana, autor je podsjetio na tezu da tema diktira građu.
"Ratovi devedesetih su suviše blizu i nije napravljen dobar jezik da ih opiše"
"Za „Žegu“ koja donosi priču o ruralnim prostorima, kreirana je atmosfera priče uz ognjišta, kakvu su imali naši đedovi, skaz je morao biti tehnika koja prati takvu priču. Za „Šnit“ sam morao da isčitavam hrvatsku štampu iz ’40-ih, interesantno je da je tamo književnost bila jako bitna, čak je jedan njihov ustaški nedjeljnik od svojih 12 strana čak četiri posvećivao književnosti!
U „Majčinoj ruci“ je spojena priča o gubljenju nevinosti na više nivoa, romana odrastanja, sa velikim zločinom. Kad god pišem, pišem o svom vremenu. Ratovi devedesetih su suviše blizu i nije napravljen dobar jezik da ih opiše. Sljedeći roman pišem o 1999, mislim da sam na tragu svježijeg jezika koji bi dočarao novije događaje", kazao je Marojević.
Beskompromisan pisac
Župac je rekao i da je Marojević u Srbiji poznat kao beskompromisan borac protiv društvenih anomalija, „zato su ga nagrade zaobilazile“, te da aktuelnu književnu srpsku scenu naziva mješavinom XIX i XXI vijeka.
Pisac trenutno sprema zbirku od 11 priča „Mi, Beograđanke“, u kojoj će pričati iz prvog lica, ali, kao žena
"Napisao sam ranije, Srbija nije dobro mjesto za život, ali jeste dobro mjesto za pisanje, sudar nespojivog. Postoji sistemska repatrijarhijalizacija, nije mi cilj da izazivam polemike, ja nisam angažovan pisac, ako tako ispada, to je zato što je društvo takvo.
Izabrao sam ovu poziciju, ona je došla po mene. Odabrao sam put koji nema klanovsko-političke olakšice", kazao je Marojević.
Pisac trenutno sprema zbirku od 11 priča „Mi, Beograđanke“, u kojoj će pričati iz prvog lica, ali, kao žena. Prije njega u srpskoj književnosti to još nije uradio nijedan muškarac, najavio je Župac
Bonus video:
