Ne vrijedi plakati, kaže pjesma stara/ I ne vrijedi ljubit sa previše žara/ Jer nijednom srcu neće lako biti/ I ne vrijedi ni zbog koga gorke suze liti
Ne vrijedi plakati, starogradska
Rekoh li vam, drage moje CG arhitektice i dragi moji CG arhitekti, da batalite te Violetine idi-mi-dođi-mi konkurse. Nikad tu nije bilo sreće. U Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORiT) suzama ne vjeruju. Da ste me poslušali, da ste ignorisali ovaj posljednji Violetin konkurs - riječ je o Konkursu za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije Doma Revolucije u Nikšiću - desilo bi se da Violeta dobije samo jedan konkursni rad - ili dva, najviše tri, ne više - što bi bila prava Violetina mjera. Onda bi kompletna Violeta gorke suze lila. Cijeli MORiT - na čelu sa Branimirom Gvozdenovićem, časnim ministrom - danima bi i noćima tješio Violetu. Bilo bi to strašno, strašno... Ne želim ni da pomislim...
Znam da vam svaki put srce pregrabi - tj. prevagne nad razumom - jer ste zaljubljeni u arhitekturu, jasno, to je jače od vas - znam i da se rijetko u ovoj i ovakvoj CG ukazuje šansa, gotovo nikad - znam i da nada umire posljednja.
Sve znam i sve vam je oprošteno - ali nikad ne smetnite s uma da se ne zna kad će Simon Hartman (Simon Hartmann, HHF) i Boštjan Vuga (Sadar + Vuga) poželjeti da se angažuju na nekom od konkursa što ih raspisuje Violeta, njihova dobra vila. A kad Hartman i Vuga riješe da se angažuju - onda njima ide višnjica sa torte - to se podrazumijeva. Dobrim momcima koji stalno pokušavaju da ubodu (ali rijetko ubodu, gotovo nikad) ide torta - za utjehu - a fukara može da liže escajg i keramiku. Ostalima ništa. Čak ni Violetin vragolasti osmjeh. Žao mi je, ali tako stoje stvari ovih dana. Nikšić je bio premastan i preslastan zalogaj da bi vama bio prepušten. Vi ste dobili Andrijevicu (voće i povrće) - misli Violeta i na vas, morate priznati - ne valja biti nezahvalan.
Da ste vi pomagali Violeti - prvosveštenici CG arhitekture - oko CG postavke na XIV Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji, 2014. godine - vama bi išla višnjica. Ali potrefilo se da su Violeti u Veneciji pomagali Simon Hartman i Boštjan Vuga - niko ne zna zašto baš njih dvojica, jer se nikad niko nije sjetio da Violeti postavi to pitanje - i kad su Hartman i Vuga uzeli da rade NK konkurs, moralo je da se desi to što se desilo.
Da ste, kojim slučajem, upravo vi pomagali Violeti oko te njene slatke male škole u drevnom Kotoru gradu - i prije Venecije i poslije Venecije - bila bi to sasvim druga priča. Ali potrefilo se, eto, da su Violeti oko te školice pomagali upravo Simon Hartman i Boštjan Vuga - niko ne zna zašto baš njih dvojica, jer se nikad niko nije sjetio da Violeti postavi to pitanje - i kad su Hartman i Vuga uzeli da rade NK konkurs, moralo je da se desi to što se desilo. Toliko ste mogli da pretpostavite, nije to infinitezimalni račun.
Arhitektice i arhitekti su vrlo društvena bića. Nije tajna da se arhitektice i arhitekti zbližavaju kroz rad na zajedničkim projektima - pogotovo ako su ti projekti izdašno finansirani (novcem CG poreskih obveznika - dodao bi cinik). Često se desi da se takva druženja nastave i po okončanju projekata, u opuštenijoj atmosferi. Nužan preduslov opuštanju je da posljednja uplata legne na račun. I ako sve ispadne kako treba nekoliko puta zaredom, ako sve uplate svaki put legnu uredno na račun - ta druženja nerijetko rezultiraju dubokim prijateljstvima, zasnovanim na zajedničkim interesima - odnosno interesovanjima, pardon - pogotovo ako postoje realne naznake da je konstantan priliv novih, visoko-lukrativnih projekata sasvim izvjestan.
Violeti je u Veneciji 2014. pomagao i Nebojša Adžić - i vrlo je logično da je baš njemu pripala uloga predsjednika žirija koji je odlučivao o nagradama na NK konkursu. Ako uzmemo u obzir da Adžić paralelno obnaša funkcije v.d. sekretara Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine pri Opštini Nikšić i predsjednika Saveza arhitekata CG - onda je sve još logičnije.
Što se tiče samog žiriranja - tj. odluke o dodjeli nagrada - prvo što moram da primijetim je da nikako ne bi valjalo da tandem iz snova - Hartman i Vuga - nije dobio prvu nagradu - jer bi u tom slučaju pala teška sijenka na Violetinu kadrovsku politiku. Da je Adžić, na primjer, gurao svog favorita, sve do vrha - ne kažem da je Adžić imao favorita, molim vas, ali pretpostavimo da ga je imao - i da ga je izgurao do pobjede - i da se ispostavilo da je Adžićev favorit, taj nesuđeni laureat, zapravo CG kadar, tj. naše gore list - možda čak i nekoliko naše gore listova (tim CG arhitekata) - onda bi se svaka studentica arhitekture i svaki student arhitekture sa PG AF zapitao zašto su nas 2014. godine u Veneciji predstavljali ljudi sa strane - Hartman i Vuga - a ne neki naše gore list - ili neki naše gore listovi.
Otvorilo bi se, drugim riječima, pitanje Violetine kompetencije - što je nezamislivo, u najmanju ruku - jer sistem CG vlasti u ovom trenutku počiva na premisi da država, po samoj prirodi stvari - sve zna - i da država sve zna najbolje - a Violeta nije ništa drugo do produkt sistema - i ako Violeta kaže: Hartman i Vuga - onda idu Hartman i Vuga.
Moram da primijetim, takođe, da je ovaj konkurs bio vrlo specifičan jer je u jednačinu ukalkulisan i "otvoreni postupak javne nabavke za nabavku usluga izrade Glavnog projekta adaptacije i rekonstrukcije Doma revoluzije u Nikšiću" - što je posao procijenjen na 270.000 eura (dvjesta sedamdeset hiljada eura). Ako bacite oko na "Tendersku dokumentaciju za otvoreni postupak javne nabavke za nabavku
Usluga izrade Glavnog projekta adaptacije i rekonstrukcije Doma revolucije u Nikšiću, uz objavljen Konkurs za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije Doma revolucije u Nikšiću" - dokument iza kojega stoji MORiT - odnosno Direkcija javnih radova - mnoge stvari će vam biti jasnije.
Dakle, nijeste imali ama baš nikakve šanse protiv Hartmana i Vuge na NK konkursu. Tako stoje stvari, žao mi je.
Što se tiče konkursnih radova - uskraćeno nam je čak i zadovoljstvo da uđemo u analizu - jer su na Internet stranici MORiT (mrt.gov.me) prezentovana samo tri nagrađena rada - i to svaki u tri sličice.
U sljedećem broju ću se baviti, definitivno, stavljanjem tačke na seriju tekstova o kući Jovićevića na Karuču - iz 2007. godine (ne mogu da vjerujem da je to bilo tako davno) - i o još nekim stvarima vezano za Jovićeviće - Karolin (Caroline) i Janka.
A onda ću opet malo o NK konkursu - u međuvremenu ćemo, nadam se, saznati ko je potpisao ugovor za izradu Glavnog projekta adaptacije i rekonstrukcije Doma revolucije u NK...
Bonus video:
