Kolm Tojbin: "Bruklin" je svakodnevna borba protiv ideala

"Želio sam da roman održi pažnju čitalaca, da čitalac osjeti kako dramatizovan život može biti zanimljiv."
150 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 03.05.2011. 09:14h

Roman „Bruklin“, irskog pisca Kolma Tojbina, neobična je priča o mladoj Irkinji Ajlis Lejsi, koja se pedesetih godina prošlog vijeka osmjelila da napusti svoj dom, majku i sestru i sama uputi u potragu za boljim životom u Americi.

Opisujući njen život od irske provincije do Njujorka, Tojbin je stvorio dirljiv portret jedne smjele djevojke, psihološki precizan, nezaboravan i emocionalno složen. Tojbinov „Bruklin“, ovjenčan prestižnom britanskom nagradom „Costa Book Award“ je u prevodu Nenada Dropulića nedavno objavila „Laguna“.

Kolm Tojbin rođen je 1955. u Irskoj i živi u Dablinu. Autor je brojnih romana, putopisa i dokumentarističkih knjiga. Za roman “Gospodar” Tojbin je dobio niz značajnih priznanja: 2006. godine nagradu IMPAK Dablin (kao prvi irski dobitnik ovog priznanja), najbolji strani roman objavljen u Francuskoj, roman godine po izboru “Los Anđeles tajmsa” i jedna od deset najboljih knjiga po izboru “Njujork tajmsa”.

O svom romanu „Bruklin“ na početku razgovora za „Vijesti“ Tojbin je rekao:

- Želio sam da roman održi pažnju čitalaca, da čitalac osjeti kako dramatizovan život može biti zanimljiv. Ajlis Lejsi nije glamurozna ili moćna, ili vrlo samosvjesna. Umjesto toga, ona je potajna, nedokučiva, neodređena. Dakle, radite kao sa kamernom muzikom, ili klavirskom muzikom, radije praveći crteže nego slike. A ono što sam tražio u okviru tih granica bilo je nešto što bi sporo, postepeno ostavilo efekat na emocije čitalaca.

  • Da li ste imali posebne ljude, istinite priče i događaje na kojima ste izgradili priču u knjizi?

- Da, kada sam imao dvanaest godina, njena majka je došla u kuću, ali ona nije ispričala priču. Ispričana je - samo gola struktura, u nekoliko rečenica - da je ona napustila kuću. I znao sam da je mlada žena koja je u pitanju, imala sestru koja je igrala golf i koja je umrla iznenada.

  • “Bruklin” je roman o irskoj dijaspori u SAD. Zašto Vam je ova tema bila privlačna?

- Nisam bio stvarno zainteresovan za temu, više za likove i priču. Ako su šire teme uključene - kao što je irska dijaspora - onda je to bilo samo implicitno.

  • Koliko je Vaš roman “Bruklin” knjiga o Americi poslije Drugog svjetskog rata?

- On se dešava tamo - u vrijeme prije građanskih prava ili prava žena, ili gej prava, i u tom kontekstu je važan, ali se ne radi o američkom društvu. To je pozadina.

  • Da li možemo čitati “Bruklin” kao knjigu o borbi za nezavisnost?

- Ne baš. Pošto se Ajlis ne bori. Stvari joj se dešavaju. Ona se prepustila okolnostima. Na izvjestan način, ona se bori, međutim, bori se sa nekim skrivenim osjećanjima.

  • Najveća dilema Vaše junakinje Ajlis Lejsi, žene ukliještene između dva svijeta, je: Bruklin ili Ajniskorti. Kakav je Vaš stav o tome?

- I ja se krećem između Irske i Njujorka, tako da nemam nikakav pogled na ovo. Bio sam u potrazi za dramom, i u drami (ili barem u mojoj) ne postoji pravo ili pogrešno, nema stava.

  • Da li je “Bruklin” knjiga o američkom snu?

- Da, pretpostavljam da knjiga pokušava da odigra običnu svakodnevnu borbu protiv ideala. I u toj mjeri na neki način ona se bavi snom o Americi, njenim obećanjem.

  • Šta nam možete reći o stilu romana?

- Veoma obične rečenice. Mnogo energije u dijalogu. Nema flešbekova. Nema improvizacija.

  • Koji Vas je noviji roman o emigraciji u Americi i Njujorku najviše privukao i zašto?

- U proteklo vrijeme uglavnom sam čitao o 19. vijeku. Mislim da sam uživao u Kafkinoj “Americi”.

  • “Gospodar” je Vaš roman o poznatom piscu Henriju Džejmsu. O tom piscu napisali ste i knjigu eseja „Sve što je romansijeru potrebno“. Zašto Vam je Džejms bio toliko inspirativan? Šta Vas je posebno privuklo njemu?

- Dopada mi se njegova posvećenost i kontrola. Interesuju me nejasnoće i protivrječnosti u okviru njegove ličnosti.

  • Kako se uklapate u irsku književnu tradiciju?

- Ja nikada nijesam razmišljao o tome, i nadam se da nikada neću. To je na drugima da odluče.

  • A koji su pisci uticali na Vaše pisanje?

- Hemingvej, Sartr, Kami, Džejn Ostin.

Bonus video: