Nitko nije brz u izdaji i zavisti kao prijatelji

Prosvijećenost - do danas francuska praktična filozofija. Imaj hrabrosti misliti sebe; da bi postao identitet. Građanstvo koje slavi individuuma...

2201 pregleda 0 komentar(a)
Lidija Vukčević, Foto: Radio Samobor
Lidija Vukčević, Foto: Radio Samobor

Poklon - kaže se za svaki dar koji donosiš čista srca. Ipak se zadnjih desteljeća i novac provukao kao poklon, pa naši mali obijesni tinejdžeri skupljaju eure od svojih baba. Poklone za rođendan, minimalno 50 eura. Da povratiš na njihovu prepredenost.

Pretilost - treba je se kloniti, odbijajući i svodeći hranu na minimalne unose. Kao u recepturama manastirske kuhinje. Ljestvice i kategorije zapadnjačke medicine koja je odbija, oglašavajući je osobinom siromaha što žive o kruhu i masti. Većina je modela slikarstva do modernizma ili kasnije, do avangardi, punašna ili ugojena. Lijepe debeljuce ticijanskog slikarstva, rafaelske putenosti, dežmekastosti Veroneseovih gospa. Mi smo današnji sjene renesansne dražesti.

Prestiž - svatko i sve je danas pitanje prestiža. Od čaja i najlonki do elektronskih naprava, konjskih snaga ili namještaja. Globalno vrijeme i društvo koje nema ništa nego prestiž. Kamo je pospremilo onih sedam osmina siromaštva i bijede?

Premajka, prelijepo, prestrašno - Nakalemljeni prefiksi koji ne kazuju ništa. Osim da postoje jednostavno: majka, lijepo, strahota... I da su oni što ih govore slabi govornici. Motivirani egzaltacijama.

Prilagodite se - ne, baš suprotno, prilagodite druge sebi. Tko preživi, usvojite ga svim svojim srcem. Tako se najbolje opstaje. Pazite da vam to ne da privid populista ili lidera.

Prijateljstvo - veće je i važnije od ljubavi. Ne nasjedajte. Nitko nije brz u izdaji i zavisti kao prijatelji. Vaše uspjehe bolje podnose vaši neprijatelji. Jer uče iz njih, učeći od vas.

Prijatelji mojih prijatelja su i moji prijatelji - nisu, ako se i prave da jesu. Koliko omraza, tenzija, ljubomora među tim mostovima novih prijateljstava. Posebno ovdje, na Jugo-Zapadu balkanske regije. Ali, da se ne zaboravi, i u V republici. Prokleti kapitalizam - hrlili smo mu u susret. I sad, kad smo ga osjetili u njegovim surogatima, bježimo od njega i proklinjemo ga. Točno nam to i treba: usijanim, povodljivim glavama.

Projekt - otkad smo ušli u europsku čekaonicu pa do danas. Skoro dvadeset ljeta. Za sve treba projekt. I sve je projekt. Ne mislimo o tome kako smo i kada i mi sami s državom - malo većim neuređenim vrtom, samo pilot-projektom - postali projekt u planovima vrlih Europejaca. Vrtovi Starog kontinenta u dva su modela. Francuskom i engleskom. Zna se tko ispada iz igre uskoro. Pardon, iz ojros-zone. Ingliš valcerijane. Viktorijanske funte.

Prosvijećenost - do danas francuska praktična filozofija. Imaj hrabrosti misliti sebe; da bi postao identitet. Građanstvo koje slavi individuuma. Kolektiviteti koji će uslijediti s XX. I XXI. stoljećem dokidaju svaku prosvijećenost, pa prokazuju i svaki individualiziam.

Proljeće - koliko pohvala ovoj sezoni. Od baroknih Četiri godišnja doba Vivaldija do Posvećenja proljeća Stravinskoga. Ipak ima nešto u proljeću nepodnošljivo: ukvašeni mirisi, medni, kiselkasti, po nezrelosti i pupanju. Vrtoglavi zanosi kasne mladosti.

Presija/opresija - Omiljene riječi ljevičara za desničarske režime ili iznimno, priznavanje da je i stari socijalizam posezao za opresijom. Svi smo pod presijom u novom poretku. Jer se ne zna tko je krčmar balkanskih banketa. Prvi poljubac - ne pamti se uvijek i za navijek… Kako se krivo misli. Neki su ljigavi kao dodir muzgavaca. Drugi nespretni, a treći ostali visjeti u zraku. Možda je jedini vrijedan onaj zaista prvi, kojom vas mati kad vas iznese u svijet, prigrli i poljubi. S dna svojeg srca.

Pranje ruku - simbolički, riješiti se odgovornosti. Doslovce, ako je učestalo, znak, kako je moja majka govorila, duboke neurotičnosti. Znala je, jer je govorila o sebi. I ona i otac prali su ruke temeljito i do lakata, kao kirurzi. Koliko su sve gadosti prebrodili, nisam se tada pitala. Znam da ja uz pranje ruku četkam i nokte, perući ono crno pod njima.

Pseudonim - lažno ime najčešće korišteno od pisaca, glumaca, cirkusanata, umjetnika i krijumčara, političkih izbjeglica ili običnih blefera. Zanimljiva je kreativnost u odabiru pseudonima.

Poroci - spremni smo ih vidjeti kod drugih, zanemariti kod sebe. Na porocima je čovjek sazdan. Ljudska je priroda samo privid. Vladaju nama, kao figure nevidljivim koncima.

Pošast raznodobnih parova - ne moraliziram nego bilježim činjenice. Ni u jedno, pa ni u pred propašću rimsko vrijeme, nema toliko parova udaljenih dobno. Mladi muževi i postarije dame-žene, djedovi s unukama, zaista nemoguće udaljenosti od po dva ili tri desetljeća. Uzor im je valjda yu-maršal koji se oženio ženom koja je bila četrdesetak ljeta mlađa. Prva dama socijalizma, piskavoga glasa.

Post - judeo-kršćansko-islamsko bestjelesno, bezmesno gladovanje uoči blagdana ili zbog dijete. Ritualnog je karaktera i nakon njega slijede žrtve u mesu. Bježite od barbarstva zatomljenog zalogajima što podjećaju na antropofaške, ljudožderske gozbe. Kao prefiks - štap za nemanje ideje imenovanju novog razdoblja ili stila u umjetnosti, politici, medicini, a slijedi kao oporavak, remisija ili naprosto vremenski nastavak: moderni, socijalizmu, smrti. Postmoderna, postsocijalizam, postindustrija, post mortem. Ante festum.

Prepjev - najteži vid književnoga zanata. Ivan Mažuranić sačinio je dva zagubljena pjevanja Osmana Ivana Gundulića tako da najprije popiše sve riječi sačuvanih pjevanja. Samo i isključivo njima se služio u svojem premošćivanju i umetanju, tako da je djelo postalo ponovo cjelovito. Krleža je za svoje Balade Petrice Kerempuha koristio Belostenčev rječnik iz XVIII vijeka, tako da nijedan izraz ne bude iz suvremenog mu, jezika pisanja, iz XX stoljeća.

Prijevod - teže ga je sačiniti nego dobar izvornik, vjerujte meni koja sam se okušala u oba vida kazivanja. Jer izvornik vam je lak i postojan, silazi lako s jezika. Za prepjev za svaku ste nesigurnost rob riječnika. A on nudi sinonime koje treba otklesati od zvučnosti, praskavosti ili koječega drugoga da pristaje uz prethodni tekst.

Pušači, vi ste za sve krivi - ma ako i jesu, što mogu nego začepiti usta dobrom virdžinijom? Ionako najviše truju sami sebe. Pušeći u samoćama.

Pušenje - koliko je olova potrošeno na upozorenja nalijepljena na kutije za cigarete, protiv pušenja. Koliko su puta porasle cijene cigareta? I na Zapadu, gdje kutija stoji ciglih 6 eura. Svejedno se puši svuda i sve više. Strast razumiju pušači među liječnicima. Mnogi u svakom džepu drže po jednu kutiju filter cigareta.

Bonus video: