KLAVIJATURISTA I OSNIVAČ “DIVANHANE” NEVEN TUNJIĆ:

Sevdah je najljepše što Bosna ima da izveze

"Tokom augusta boravio sam u jednom malom gradiću u BiH imena Tešanj, kako bi realizovao intervju u okviru nadolazećeg dokumentarnog filma o bendu. Snimajući intervju, sagovornik je izgovorio stih „svaka tuđa zemlja, tuga je golema“ i tu se desio klik. Rodila se ideja da se obradi pjesma „S one strane Plive“ čija lirika upravo završava pomenutim stihom", priča Neven Tunjić
569 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 04.12.2016. 15:20h

Sevdah posljednjih godina postaje sve popularniji i među publikom, ali i među izvođačima, što potvrđuje sve više interpretatora koji njeguju ovaj muzički pravac. Među njima je i sarajevski bend “Divanhana”, koji su za sedam godina, koliko im traje staž na muzičkoj sceni, postigli mnogo u očuvanju muzičke tradicije sa prostora Balkana. Nakon tri uspješna studijska albuma i bezbroj obrađenih numera, kao i turneje Zuvka u okviru koje su juče održani koncert u Baru, Neven Tunjić, klavijaturista i osnivač benda priča o novom singlu “S one strane Plive”, planovima, crnogorskoj publici...

Krajem prošle sedmice objavili ste numeru "S one strane Plive". Riječ je o pjesmi koju su pjevali mnogi interpretatori narodne muzike od Silvane Armenulić, preko Nedžada Salkovića i Hanke Paldum do rok benda Kultur Shock. Da li je teško bilo napraviti verziju koja neće podsjećati na sve snimljene do sad?

Na početku bi se osvrnuli na trenutnu „neosevdah“ scenu u Bosni i Hercegovini. Imate Amiru Medunjanin koja već nekoliko godina puni dvorane širom regije i Evrope, pa onda Damira Imamovića, Boža Vreća i trenutno jedini sevdah ansambl u Bosni i Hercegovini “Divanhanu”. Svi izvođaci, vjerujem neplanski, obrađuju sevdalinke godinama unazad i to svako na sebi poseban i opet različit način od ostalih, sam po sebi prepoznatljiv. To naime pokazuje koliko bogatstvo u samoj svojoj građi i formi posjeduje sevdalinka, čim pruža toliko mogućnosti i načina pristupa u aranžiranju i samom izvođenju. Svaki gore navedeni izvođač u sevdalniku ugradi svoj senzibilitet i dobije proizvod koji ostaje samo po njemu prepoznatljiv. Mi u našem malom kolektivu ne kalkulišemo pretjerano i ne bavimo se ranijim postojećim verzijama sevdalniki koje svakodnevno možete naći na internetu, već uvijek iznova pokušavamo uronuti ruku što dublje u svoju kreativnost, što dalje u svo kreativno šarenilo koje naš kolektiv od sedam različitih muzičkih senzibiliteta posjeduje. Iz te perspektive nekako se uvijek lako dođe do nekih novih rješenja, koja godinama iza nas ostaju prepoznatljiva samo po nama i našoj mašti.

Ovo je prvi put da se sevdah spaja sa horom. Danas je moderno da, ako se već koristi hor on zvuči kao gospel. Međutim vi ste se odlučili da njihova dionica bude poput Mokračnjevih “Rukoveti”. Čija je ideja bila da se napravi ovakav aranžman i u kompletnu priču uključi hor?

Baš lijepo što se pomenuli Stevana Mokranjca, i istina je da su dionice hora inspirisane upravo radom pomenutog velikana. Tokom augusta boravio sam u jednom malom gradiću u BiH imena Tešanj, kako bi realizovao intervju u okviru nadolazećeg dokumentarnog filma o bendu. Snimajući intervju, sagovornik je izgovorio stih „svaka tuđa zemlja, tuga je golema“ i tu se desio klik. Rodila se ideja da se obradi pjesma „S one strane Plive“ čija lirika upravo završava pomenutim stihom. Kako većina ideja u našem kolektivu počinje od mene, a na njih se kasnije uspješno kaleme ideje ostalih članova benda, ubrzo sam na jednu od svakodnevnih proba donio raspisane horske dionice za pomenutu sevdalniku, sa idejom da se iste ukombinuju sa ostatkom benda. Svi smo, zaintrigirani idejom, ubrzo počeli da maštamo i stvaramo novi aranžman, pa smo vrlo brzo došli do, nama interesantnih rješenja. Već u septembru smo započeli zajedničke probe sa sjajnim sarajevskim horom “Pontanima” te ubrzo ušli u studio i snimili sve te ideje koje su se mjesecima rojile. Djela Stevana Mokranjca smo sa radošću analizirali i izvodili tokom školovanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, i drago nam je da se ljubav prema istom, nekoliko godina kasnije, mogla praktično implementirati u ideje koje trenutno realizujemo u bendu “Divanhana”.

Poznato je da se, prije nego što obradite neku narodnu pjesmu, informišete o njenom porijeklu, gdje se pjevala, kako je nastala. Šta ste saznali o ovoj pjesmi, da li je tačno da potiče iz Turske i da je njen originalni naslov “Dersi derum”, a da su je pjevali osmanski vojnici dok su osvajali ove prostore?

Istina je da mnogo istražujemo o tradiciji naših naroda. Mnogo je interesantnih puteva koji vode do sevdalinke „S one strane Plive“. Neki kažu da je u originalnom naslovu bilo ime rijeke Drine koja se proteže po istočnoj Bosni i stvara prirodnu granicu naše zemlje sa susjednom Srbijom, dok drugi tvrde upravo kao i vi, da pjesma potiče iz Turske. Mi smo se, ipak, zadržali na verziji koja je ostala tonski zapisana 70-ih godina u izvođenju mnogih sevdah doajena, jer je to verzija uz koju smo i sami odrastali i upamtili pomenutu pjesmu. Mnogo putujemo i često naiđemo na saznanja da se određene sevdalinke izvode na razne načine; u različitim formama, oblicima, različite lirike. Nekada nam kolege muzičari, koje upoznajemo na raznim krajevima svijeta, kažu da se određene sevdalinke prepoznaju kao turske pjesme, neke kao grčke, a i u vašoj zemlji smo čak naišli na saznjanja da su određene sevdalinke upravo crnogorske, kao recimo “Sejdefu majka buđaše” koju i sami snimismo na našem posljednjem studijskom albumu. Suština je da su sevdalinke nastajale u narodu i prenosile se iz kuće u kuću, iz komšiluka u komšiluk, od ruke do ruke, pa sve do dan-danas i nemoguće je imati realan uvid u orginalnost izvornih tekstva i melodija.

Ovu pjesmu poklonili ste publici za Dan državnosti BiH, a inače se numera “S one strane Plive” smatra drugom himnom Vaše zemlje. Da li je ovo bilo slučajno ili ipak planirano?

Bilo je i slučajno i planirano. Naime, kada smo krenuli sa realizacijom pjesme nismo ni znali da će taj proces trajati sve do sredine novembra. Kada smo sve završili, rodila se ideja da se pjesma upravo zbog blizine datuma na kalendaru, te simboličnosti same melodije, pokloni svima građanima naše zemlje za 25. novembar, datum koji se u BiHobilježava kao Dan državnosti. Ipak, treba izdvojiti da je pjesma snimana kao službeni soundtrack za dokumentarni film “Zukva” koji još od februara o “Divanhani” realizuje produkcija dokumentarnog programa Al Jazeere Balkans, te da su sve ideje za realizacijom pomenute sevdalinke vezane upravo za taj projekat. Sve ostalo su samo lijepe koincidencije.

Jedno vrijeme se himna BiH zvala "Jedna si jedina" za koju je tekst napisao Dino Merlin, dok je muzika, ustvari, melodija pjesme "S one strane Plive". Kako vi gledate na to da himna bude, makar i kad je melodija u pitanju, neka stara narodna pjesma?

Melodija sevdalinke “S one strane Plive” je korištena za prvu himnu Republike BiH od njene nezavisnosti početkom 90-ih godina. Melodija je još jako interesantna, pogotovo nama ljudima iz muzičke struke, po svojoj kanonskoj građi i samim time otvara razne mogućnosti za aranžiranjem. Nadaleko je poznato da je sevdalinka u krvotoku svih Bosanaca i Hercegovaca, te slučaj da je melodija jedne korištena za himnu naše domovine, samo dodatno dokazuje pomenutu činjenicu. Mi svakako podržavamo svaku sličnu inicijativu, jer je sevdah jedan od najljepših i najorginalnijih izvoznih proizvoda BiH.

Jeste li inače ovu pjesmu imali ranije na repertoaru?

Ne, a nemamo je i dalje na koncertnom repertoaru. Pjesma je isključivo rađena kao soundtrack za dokumentarac i trenutno će u okviru toga i ostati. Ipak, zbog same specifičnosti aranžmana i izvođenja u ovom momentu ne djeluje realno da je izvodimo na koncertima.

Pjesma “S one strane Plive“ smatra se jednom od najljepših bosanskohercegovačkih sevdalinki. Koja je Vama od svih pjesama koje ste do sad obradili, najdraža?

Ne bismo da zvučimo formalno, ali svaka naša obrada nam je posebno draga jer nas za svaku veže neki poseban događaj, doživljaj ili čak anegdota. Tako smo, tokom rada na prvom studijskom albumu „Bilješke iz Šetice“ upravo o svakoj od pjesama koje se nađoše na tom disku, pisali određene bilješke, misli, emocije koje nas vezaše za iste. Mnogo je intimnih stanja, mnogo intelektualnog rada i promišljanja dato u svaku od naših obrada sevdalinki i drugih tracidionalnih pjesama Balkana. Sigurno da su se kod publike najviše istakle „Crven fesić“, „Emina“, „Zvijezda tjera mjeseca“, „Oj Safete, Sajo, Sarajlijo“, ali to svakako ne umanjuje vrijednos i našu emotivnu povezanost za ostalim koje se nađoše na diskovima “Divanhane”.

U filmu “Zukva” isključivo kadrovi sa koncerta u KIC-u

Kao što ste rekli, ova numera biće službeni soundtrack za dokumentarni film 'Zukva' koji govoriti o vašoj turneji u okviru koje ste posjetili i Crnu Goru. Hoće li se i kadrovi sa tih koncerata naći u filmu?

Koristiće se isključivo kadrovi sa koncerta u KIC-u „Budo Tomović“ u Podgorici, gdje je sa nama boravila snimateljska ekipa Al Jazeere Balkans, te snimala atmosferu koncerta i intervjue sa posjetiocima i direktoricom KIC-a Snežanom Burzan. Iako je turneja u maju obuhvatila i koncerte u Nikšiću, Tivtu i Rožaju, te kasnije u Baru, ipak zbog vremenske limitiranosti samog filma, morali smo odabrati samo jedan koncert u Crnoj Gori, pa smo se odlučili za centralni u glavnom gradu od kojeg je sve i počelo. Važno je izdvojiti činjenicu da je Divanhana u 2016. godini, u okviru turneje „Zukva 2016“, realizovala vipe od 60 koncerata u više od 50 različitih gradova širom regije i Evrope, te se mnogo radujemo nadolazećem dokumentarnom filmu gdje će sva ta magija biti prikazana na jednom mjestu.

Kakve utiske nosite kad je riječ o crnogorskoj publici?

Ne možemo reći gdje je bilo najbolje jer je svaki koncert bio za sebe zaseban svemir. Turneju u Crnoj Gori smo započeli rasprodatim koncertom u Podgorici što nas je dalje u svom zamahu magije i ljubavi vodilo kroz ostale gradove u vašoj divnoj zemlj. Uslijedili su koncerti u Nikšićkom pozorištu, Centru za kulturu u Tivtu i Rožajama, te smo svu tu divnu sevdah priču u Crnoj Gori krunisali koncertom u Baru na šetalištu kralja Nikole. Divna publika, koja kao i Bosanci i Hercegovci, na neki sebi poseban način živi sevdah i osjeti svaku njegovu oporu notu.

Ne smijemo se umoriti od davanja

Tokom snimanja dokumentarca “Zukva” pored koncerata u ex-YU državama, nastupali ste i po svijetu i tamo srijetali ljude koji su porijeklom sa Balkana. Jedan stih aktuelne pjesme kaže “Svaka tuđa zemlja, tuga je golema”. Šta vam oni kažu, da li je to zaista tako?

Citirao bih izjavu naše cijenjene kolegice Naide Čatić koju je nedavno dala za bosanskohercegovačke medije: "U toku rada na filmu, sretali smo ljude iz različitih krajeva bivše Jugoslavije, čije su sudbine isprepletene i danas smještene u druge krajeve Evrope i ostatka svijeta. Ljubav prema domovini danas prenose na svoju djecu, a tugu u tuđini zaborave, kako kažu, uz sevdah. Ovdje im je ono što vole. Tu sjetu prepoznasmo u jednom stihu koji kaže da je svaka tuđa zemlja, tuga golema. Toliko ponosa u melodiji i čežnje za domom u riječima. Danas, jedinstvom i snagom mladosti želimo poručiti svima, gdje god da se nalaze, da se nikada ne smijemo umoriti u davanju otadžbini. Sve što možemo postići, dugujemo domovini. Ne samo zbog predaka, nego zbog potomaka. Neka među nama vlada samilost i stabilnost. Na ovaj dan, sjutra, uvijek".

Galerija