Mislim da je ovo glavni doživljaj Exita. Sve što se dešava, dešava se u kampu, ovdje je druženje, svi smo zajedno, povezaniji smo nego da smo u nekom stanu gdje ćemo da spavamo do pet popodne, zatim idemo samo na žurke i tako u krug. Ovdje se družimo po cijeli dan, idemo na Štrand, imamo prijatelje iz cijele Evrope i svijeta ovdje u kampu koji su nam slični, jer svake godine dolazimo iz istih razloga - zbog muzike, druženja. Upoznajemo nove ljude”, objašnjava Nikola zašto pravi festivalski doživljaj uključuje obavezno spavanje u šatoru.
U “Exit Villageu”, koji je smješten na obali Dunava, na novosadskoj plaži Štrand, je sa dvanaestočlanim društvom iz Niša, u kojem su sve sami višestruki povratnici. Jedan od njih, Stefan se nadovezuje riječima:
“Uvijek smo bili u kampu, čak i 2014. kada su bile nenormalne kiše i hladnoća. Smrzli smo se, ali se kajemo, ostale su samo lijepe uspomene”.
Polovina Nišlija preseliće se na Exitov nastavak Sea Dance, a Tijana i Tamara, koje i to festivalsko iskustvo imaju iza sebe, kao iz topa navode glavne razloge - more i plaža.
“I muzika”, dodaju kroz smijeh.
Danče i Slavica su iz Strumice, prvi put su na Exitu i prvi put kampuju. Nemaju zamjerki, odlično se provode i takođe smatraju da ovakav smještaj upotpunjuje doživljaj.
“Želimo da istražimo kako je ovdje. Da smo uzele stan, bilo bi kao da smo kod kuće i idemo na koncerte. Ovdje se družimo neprekidno, upoznajemo ljude, interesantno je”, priča Danče, a Slavica objašnjava kako provode vrijeme kad nisu na svirkama na Petrovaradinskoj tvrđavi:
“Kupamo se, lijepo je što je rijeka ovdje, sunčamo se, igramo s loptom, upoznajemo ljude”.
Ni Keren iz Engleske nije bila ranije u Novom Sadu, ali će se vjerovatno vraćati u budućnosti.
“Veoma mi se sviđa, lokacija kampa je dobra, plaža je blizu, festival je lijep miks raznih stvari”, priča dok popodne provodi sa ekipom u hladu drveta. Sa njom je Australijanac Demijen, koji na pitanje odakle on na drugom kraju svijeta, odgovara kratko: “Bolje je vrijeme”.
“Na Sea Dance idem jer ne želim da propustim plažu na moru. Ova je na rijeci, a to nije to”, dodaje on.
I ispod jedne od tendi između šatora okupilo se internacionalno društvo.
“Ima nas iz Beograda, Rume, Hrvatske - negdje iz Istre, Virovitice... A one tri djevojke, ne znam, došle su nisu se ni predstavile, a sjede na mom ćebetu”, predstavio je Beograđanin Nikola veselu ekipu.
“Sjajno se provodim, iako iz godine u godinu se pomalo razočaram, nije to to, valjda se mijenjaju generacije... Ipak, ne volim da kritikujem, provodimo se i sve je super, a može bolje uvijek”, dodao je on.
Malo dalje, na travi je Ines iz Zagreba, koja je drugi put je na Exitu.
“Jako mi se svidjelo. Najviše sam grad, lokacija kampa, ljudi, ljubaznost, izvođači, atmosfera i organizacija festivala. Došla sam sa ekipom koja je djelimično iz Zagreba, djelimično iz drugih gradova, a ovdje već imamo prijatelje Novosađane od prošle godine”, priča Ines.
Ona će Sea Dance, na kojem je već bila, sada propustiti samo zato što ima obaveza.
“Svidjelo mi se poprilično u Budvi, naročito zbog izvođača, malo su manje uhodani s organizacijom, ali popraviće se”, njeni su utisci sa Jaza.
Četvoročlana ekipa Bugara ima rijetko dobro mjesto u hladovini, pod drvetom.
“Morali smo da se bijemo za njega”, kaže Dilana (26) uz smijeh.
Polovina društva nastavlja za Crnu Goru
“Ne smijem to propustiti zbog Stereo MC's i Hurtsa. Tamo je savršeno, dobra je muzika”, objašnjava nena prijateljica Tatjana zašto će ponoviti putovanje na Jaz.
Na pitanje koji je od ova dva festivala bolji, odgovara: “Teško je reći, različiti su. Exit je klasičan festival, a Sea Dance je kao žurka na plaži”.
Dilanina jedina zamjerka je na čistoću: “Malo je prljavo, toaleti i tuševi bi mogli biti čistiji”.
U kampu ima i Crnogoraca, rekli su zaposleni, ali ih nismo uspjeli pronaći, nijedan od sagovornika Vijesti nije ni vidio ni čuo.
Đorđe provod nastavlja na Lake festu
Za razliku od većine kampera koji su ili krenuli na Sea Dance ili razmišljali o tome, Đorđe iz Beograda će provod u Crnoj Gori nastaviti u avgustu na Krupcu, jer je oduševljen iskustvom sa Lake festa.
“Bilo je super, karta je ekstra jeftina, najvažnija fora je da vatra može da se pali u kampu, koji je besplatan atmosfera u njemu je odlična. Pivo smo pili za džabe, ne znam kako, ali nam to niko nije naplaćivao, čak su davali i majice kad donesemo deset ambalaža od piva. Skroz apsurdno. Bilo nam je vrhunski, idemo i ove godine jer je line up odličan”, nabraja on.
Na pitanje da li je na Lake došao jer ima rodbinu u gradu pod Trebjesom ili je za festival čuo na neki drugi način, odgovara da mu je ovaj događaj preporučila Nikšićanka nastanjena u Beogradu.
“Došao sam samo na festival i ćao”, objašnjava, a zatim nastavlja sa oduševljenjem imitirajući crnogorski akcenat: “Išli smo i na zip lajn na Đurđevića Taru, proveli se kao carevi. Mogu knjigu o tome da ti napišem, ali izgleda da me mama zove...”. Ipak, odgovara na još jedno pitanje – o Sea Danceu.
“Tamo više neću, ja da ne mogu da unesem flašu pića ili vode u kamp, ma idi. Keva, izvini”, okončava razgovor sa “Vijestima” Đorđe i posvećuje se mnogo važnijem sagovorniku: “Znam da ćeš sad da me peglaš što se nisam javljao...”.
Najčešće povrede su žuljevi i uganuća, a ni policija nema posla
Kamperi najčešće jedu jaja, otkriva radnica u restoranu.
“Sve hoće da probaju, i pljeskavce i piletinu s roštilja, vraćaju se i kažu da je fenomelno”, kaže ona o prehrambenim navikama posjetilaca.
U šatoru hitne pomoći nema pacijenata.
“Bude po koja intervencija, ne previše. Nisam radila proteklih godina, ali kolege kažu da je manje nego ranije. Obično su u pitanju žuljevi i uganuća nogu, bez teških povreda”, objašnjava Milica Bojanić iz Hitne pomoći i dodaje da još niko nije morao u bolnicu.
Ni policajci nemaju posla, pa smjenu uglavnom provode u hladu drveta na ulazu.
Volontera najviše iz Srbije, a ima ih iz Makedonije i Bugarske
"Prvog dana festivala smo prebrojali između dvije i dvije i po hiljade kampera, ali to nije konačna cifra, jer konstantno pristižu", kazala je “Vijestima” portparolka Exita Danijela Piperčević.
Na terenu kamp izgleda popunjen, teško bi se među brojnim šatorima moglo pronaći slobodno mjesto.
"Ove godine je rekordan broj posjetilaca iz regiona i njih ima najviše. Stranci su tradicionalno brojni, pogotovo iz Velike Britanije i Zapadne Evrope, a stigli su gosti i iz veoma udaljenih zemalja, poput Japana i Kine. Ono što je različito u odnosu na prethodne godine je dolazak dosta ljudi iz Turske, a imamo i Libijce", dodala je ona.
U kampu je smješteno 75 od ukupno 400 volontera na Exitu. Po riječima potparolke, oni su uglavnom iz balkanskih zemalja, pa su uz najbrojnije iz Srbije i regiona, među njima Makedonci, Bugari, Grci.
Studentkinja Italijanskog Slađana iz Užica za posao volontera se prijavila prvenstveno da bi se provela na festivalu, nakon što završi sa obavezama.
“Dočekujemo kampere, objašnjavamo im propise, smještamo ih, tu smo ako ima treba pomoć ili dodatne informacije. Mi smo kao domaćini”, predstavila je ona pravila službe.
Galerija
Bonus video:
