Mada je strastveni poklonik balkanskog zvuka, poznati slovenački muzičar Robert Pešut aka Magnifico tek je sa muzikom koju je radio za bioskopski hit "Montevideo, Bog te video" i nastavak došao do širokog auditorijuma istočnog dijela ovog podneblja. Tako će 13. maja prvi put nastupiti u Podgorici u okviru City Groove festivala, koji će se održati na Stadionu malih sportova.
“Bio sam u Podgorici, ali nisam nikad svirao, ovo mi je prvi nastup. U Crnoj Gori sam samo jednom svirao, bio sam u Budvi 2006. tamo kod onih zidina. Tako da nama ovo dođe kao ekskurzija. Radujem se, jako volim Crnu Goru, zanimljiva je zemlja, puna mistike i raznih specifičnosti”, priča u razgovoru za “Vijesti” Magnifico.
Slovenački muzičar karijeru je započeo kao član rok grupe U'redu, da bi se početkom 90-ih otisnuo u solo vode i do danas objavio šest albuma, ne računajući kompilacije i muziku koju je radio za razne filmove.
Poznat i van granica ex Yu, digao je dosta prašine kada je 2002. sarađivao sa trojkom transvestita nazvanom “Sestre”, sa kojom je predstavljao Sloveniju na Eurosongu. Njihov nastup izazvao je burne reakcije u ovoj zemlji, na koje je muzičar odgovorio pjesmom “Magnifico je peder”. Kum Svjetskog Kilo Cara Ramba Amadeusa sprema novi album, a neke od pjesama sa predstojećeg izdanja čuće i podgorička publika.
“Odsviraćemo bar dvije numere sa novog albuma, mada još nije izašao, ali čisto da i mi osjetimo malo što smo napravili i da ljudi čuju. Ali će biti uglavnom standardni repertoar moj, od 'Hir aj kam' do muzike iz 'Montevidea', kao neki best of”, otkriva on.
- Poznato je da vam je Rambo kum, da li će on možda biti na koncertu, kao gost?
Sumnjam da će biti u Podgorici. Nedavno smo se vidjeli kod mene, imao je svoje Veče glomazne poezije u Ljubljani i bilo je to veoma lijepo i uspješno.
- Novi album je spreman?
To je moj prvi autorski album nakon osam godina, da kažem normalno izdanje, da nije u funkciji nekog filma ili nečega sličnog. Tako da smo veoma dugo, intenzivno radili posljednjih godina na njemu. Približavamo se kraju, stvari se miksaju i nadamo se izlasku za mjesec dana. Album je kombinacija šlagerskih zahvata i diskoidnih momenata. Koliko god ja pokušavam da stvorim nešto novo i da bježim od sebe na kraju mi svi kažu: "Ovo je tipični Magnifico". Očigledno je to ploča koja zvuči kao moja, ne kao eksperiment. Za sad sam jako zadovoljan sa tim što smo uradili. Radni naziv je “Šarlatan de Balkan” i prva numera se zove “Kukulele”.
- Implementirate u svoju muziku zvukove raznih podneblja, koji vas trenutno najviše interesuju?
Uvijek to bude isto u stvari. To su uvijek kombinacije istočnoevropskih, odnosno balkanskih melodija sa latinoameričkim ritmovima. To je kompatibilno i uvijek se tuda negdje nalazim. To me jako zabavlja, to me čini sretnim kad sviramo tako. I na ovoj ploči imamo, kao što rekoh, kombinaciju šlagerskih aranžmana preko kojih sviraju trubači iz južne Srbije, pa neki muzak... Naizgled je recept čudan, ali kad zakuvamo melodiju zvuči veoma apetitlih i veoma lako za uši.
- Slovenci i Hrvati uglavnom ne vole kada ih svrstavaju u Balkance, a vi ste zaljubljeni u balkanski zvuk?
A nije što sam zaljubljen, nego što sam ono što jesam. Ne mogu da pobjegnem od toga. Da sam tamnoput vjerovatno bih repovao, da sam u Americi svirao bih možda bluz ili kantri. Ali nisam brate, nego sam to što jesam i ovo što čujete od mene je najlakši i najprirodniji način mog izražavanja. Sa tim se nešto specijalno ne ponosim, ali ni ne bježim od toga.
- Kako ste prihvaćeni van ex Yu prostora, što mislite o tome što neki govore da je balkanski zvuk sljedeća velika stvar na globalnoj sceni?
Muzički biznis vodi anglosaksonski svijet i ako se on pali na Balkan, to ne znači da ćemo mi da imamo neke beneficije, nego će producenti da mlatnu jeftine rifove i mi ćemo opet ostati kratkih rukava. Samim tim to ne znači da će naši izvođači koji su super biti zbog toga uspješni na Zapadu. Da bih ja bio uspješan na Zapadu moram da budem veoma zanimljiv i puno bolji od njih - duhovitiji, šarmantiji... Nekad mi to uspije, a nekad ne. Sama ambicija oko toga ubija volju, najbolje je što manje misliti, probati da uživaš u tome što radiš i onda se taj uspjeh prepoznaje, publika osjeti to na koncertima i mislim da je to to u stvari.
- U vašoj biografiji na sajtu stoji između ostalog i da ste kauboj, zašto?
Ma jok. (smijeh) Nisam kauboj, nego je jedna od mojih inspiracija muzika iz žanra koji smo zvali špageti vestern. Dramatičnost te muzike je nešto što jako volim i ponekad implementiram u svoje kompozicije. A inače sam uvijek radije bio Indijanac, oni su mi nekako bili draži.
Skandira li vam publika i dalje "Magnifico pederu"?
Naravno, jedva čekaju. (smijeh) Ja ih čekam, pustim da dođe refren i onda mogu da me gađaju sa tim kao da me gađaju sa jajima.
- Na taj način ste banalizovali mržnju prema LGBT populaciji?
Znate šta, niti se ja nešto oduševljavam što je neko homoseksualac ili što nije. To su toliko intimne stvari da mi je prosto neprijatno uopšte da znam što ko radi u krevetu između svoja četiri zida. To je potpuno nepristojno i mislim da je to posljednja stvar koja nas mora zanimati. Zaista vjerujem da pitanje da li je neko dobar ili loš čovjek zavisi od njegovog seksualnog života. Naravno da je to potpuno banalna stvar. Nego je problem postao politički, zato je to problem. Inače, nije naravno.
- Da li vam je bilo bitno da odete na Eurosong, s obzirom da ste prvo pokušali sami sa pjesmom “Silvija” 1998, a onda i otišli sa “Sestrama”?
Ja se bavim muzikom. Ako muzikant ne ode nikad na Eurosong čini mi se da je propustio mnogo toga. Eurosong nije nešto na što se ja palim kao na neki festival gdje možeš da čuješ odličnu muziku nego je njegova bizarnost i tradicija jako zanimljiva. To je nešto što je autohtono evropski i ogromno. Kao kad svi znamo da je nešto bezveze, ali ipak odemo, slušamo jer nam to predstavlja neku zabavu, navijamo kao u fudbalu... Prosto je to svake godine na par dana značajna stvar. Nakon toga se brzo zaboravi. Jednostavno sam htio da vidim taj svijet. Eto.
- Podržali ste Rambovo učešće, da li biste sarađivali sa nekim budućim crnogorskim predstavnikom ako ponuda bude zanimljiva?
Zašto da ne. Meni se učinilo zabavnim kada sam radio to, kao i kada je Rambo učestvovao. Mnogo smo proveli divnih i duhovitih momenata. To je ono što je bitno, da se čovjek zabavi, da mu je lijepo i intrigantno kad nešto radi.
“Montevideo” je bio nešto specijalno
- Vaša muzika ima filmsku atmosferu. Volite da radite za film, s obzirom da ste imali dosta uspjeha sa “Montevideom”, a i ranije ste to radili?
"Montevideo" je nešto specijalno. On je imao neki budžet za muziku koji je bio veći nego inače, pa sam imao odriješene ruke u smislu produkcije. Mogao sam da radim sa filharmonijskim orkestrom Vojske Srbije i da radimo na klasičan način, kako se nekada radila muzika za film, znači komponuješ na kadar, radiš neku temu koju razvijaš... To mi je bilo veoma zanimljivo i puno mi je značilo, baš sam uživao kad sam radio to i zbog toga sam prihvatio taj projekat. Uvijek se veselim kad vidim da je Bjelogrlić producent jer umije da se bavi tim poslom i razumije filmsku industriju. Zabavno je raditi sa njim, uvijek bih sarađivao. A moja muzika inače onakva kakva jeste se odlično uklapa uz filmove, reklame i slično.
Velika je stvar i specijalni osjećaj svirati u Guči
- Da li vam je više značio nastup na Exitu ili u Guči?
To su toliko veliki festivali da ih je teško porediti. Naravno da je velika stvar i specijalni osjećaj svirati u Guči. To je nešto što je baš originalno, što ne možeš da vidiš po svijetu. A Exit - takvih festivala ima puno po Evropi, ali se on razlikuje po svojoj istoriji i što se nalazi na našem prostoru, to je njegova najveća čast. Naravno da je divno iz tog razloga svirati i na Exitu, koji je jedan urbani festival poput najvećih evropskih i samim tim svirati tamo je kao neka propusnica za kvalitet.
Galerija
Bonus video:
