Lomača uspomena zbog Pank Londona

Ceremonijalno spaljivanje je događaj u stilu njegovog oca, preminulog Malkolma Meklarena, menadžera “Sex Pistolsa”
0 komentar(a)
Džo Kore, Foto: Guardian.co.uk
Džo Kore, Foto: Guardian.co.uk
Ažurirano: 27.03.2016. 16:02h

Prošle sedmice je Džo Kore, preduzetnik i jedan od vlasnika svjetski poznate kompanije za donji veš "Agent Provocateur", najavio da planira da javno spali svoju kolekciju originalne pank odjeće i memorabiliju vrijednu pet miliona funti. Događaj je zakazan za 26. septembar, na 40. godišnjicu izlaska prvog singla “Sex Pistolsa”, “Anarchy in the UK”, a odigraće se u Kemdenu, piše “Gardijan”.

Kore na taj način želi da prikaže svoju zgađenost nad "Pank Londonom", događajem koji je podržao Boris Džonson, a čiji je cilj slavljenje zaostavštine “Pistolsa” i pokreta koji su stvorili. Ceremonijalno spaljivanje je događaj u stilu njegovog oca, preminulog Malkolma Meklarena, menadžera “Sex Pistolsa” i praoca pank provokacije.

Kore djeluje smrtno ozbiljno svojom zgađenošću nad komodifikacijom panka u mejnstrimu. I nije sam u tome, jer su ga podržali mnogi koji su kratki, oslobađajući momenat pank pokreta proživjeli da bi sa očajanjem gledali na "Pank London". Jedan od njih, novinar "Gardijana" Šon O'Hejgan smatra da je "Pank London" dokaz da je Gi Debor bio u pravu kada je tvrdio da konzumeristički kapitalizam isisava smisao iz autentičnog, proživljenog iskustva.

"Sve što je jednom direktno živjelo postalo je obična reprezentacija", napisao je Debor 1967.

Američki muzički kritičar Gril Markus smatra da je Debor bio najbliži duhovno vodiču panka.

I Meklaren i grafički dizajner “Sex Pistolsa” Džejmi Rid bili su veterani undergrounda 60-ih i pod jakim uticajem akcija situacionističkog pokreta, čiji je Debor bio osnivač.

Njegovo najpoznatije djelo "Društvo spektakla" objavljeno je 1967, u pravi momenat da posluži kao krucijalni tekst za nerede u Parizu sljedeće godine. U knjizi on opisuje budućnost koju danas živimo, u kojoj je smisao isisan iz života i zamijenjen očaravajućom moći praznog spektakla. Sport, popularna muzika i sve više politika potpadaju pod Deborov model u kojem "pasivna identifikacija sa spektaklom mijenja istinsku aktivnost".

"Bilo da smo očarani otvaranjem Olimpijskih igara ili ljudima koji od sebe prave spektakle u rijalitijima, mi smo Deborova djeca, pasivna nacija robova spektakla. On je takođe predvidio da će nam naša prava biti oteta, privatnost prodata...", smatra O'Šejgan.

Tako je pank danas postao objekat nekritičke nostalgije, ali O'Hejgan podsjeća da su “Sex Pistolsi” prije 40 godina izazivali toliki bijes establišmenta da su političari poput Bernarda Bruka Partridža govorili da bi voljeli da ih zakopaju u duboku rupu.

"Na ovu praznu godišnjicu trebalo bi da se podsjetimo istinskog bijesa radničke klase koji su 'Sex Pistolsi' gajili, a koji su srednjeklasni istoričari panka često ignorisali, te posljedica tog bijesa. Njima je bilo zabranjeno da sviraju, dvije velike kompanije su ih odbacile, a pjesme se nisu smjele puštati na BBC radiju. Prodavnice ploča odbijale su da prodaju 'God Save the Queen', pjevača Džonija Rotena su izboli na ulici, a bubnjara Pola Kuka napadali su širom zemlje. Zato nije teško otkriti pokvarenost koja se krije iza komfornosti koju je pank provocirao", objašnjava O'Šejgan.

Zašto su “Sex Pistolsi” izazivali toliki bijes? Gril Markus smatra da su gađenje u Rotenovom glasu i slijepa nepopustljivost njihove muzike zahtijevali nešto što institucije umjetnosti nikada nisu mogle da zadovolje. U modernoj pop kulturnoj tradiciji oni nisu imali ni prethodnike ni sljedbenike, jer su artikulisali unikatan momenat bijesa.

Zato nije čudno da sin Malkolma Meklarena reaguje na ovaj način, znajući da će taj momenat bijesa biti zaobiđen na “Pank Londonu”, jer je previše sramotan za njegove organizatore i njihove aspiracije.

Bonus video: