ZVUK NEMOĆI I BESMISLA

Poslušajte prvi singl benda "Nervni bolesnici"

"Počinuo sam od kad sam napustio domovinu. Otvorio sam se na svim nivoima. Upražnjavam jogu, lakiram nokte i oblačim se u ženu"
399 pregleda 0 komentar(a)
Filip Ferdinandi, Dušan Đurović, Foto: Privatna arhiva
Filip Ferdinandi, Dušan Đurović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 16.02.2016. 17:41h

Podgoričko-rejkjavički duo "Nervni bolesnici" koji čine Filip Ferdinandi i Dušan Đurović, poznati domaćoj publici i po projektima "Antonio Sanchez i kurvini sinovi" i satiričnom portalu Polucija, objavio je prvi singl pod nazivom “Mi djeca stanice Zoloft”.

Prošle godine, Đurović se preselio na Island, ali to nije spriječilo ove muzičare u nastavku saradnje i radu na novim i starim projektima.

"Ova pjesma predstavlja zvučnu refleksiju koja me je prikovala za krevet. Osjećaj nemoći i besmisla jednog dana je počeo da zviždi u mojoj glavi. Nisam mogao da se otarasim tog zvuka, rekao sam mami da ću preskočiti ručak i uzjahao klavijaturu”, otkriva Ferdinandi koji je ubrzo materijal poslao kolegi, kako je nastala pjesma.

"Znao sam da mu već neko vrijeme nije dobro”, nadovezuje se Đurović.

"Znao sam da ide kod psihijatra i da uzima terapiju, ali kad sam čuo pjesmu koju mi je poslao, shvatio sam da je situacija veoma ozbiljna. ‘Ovaj čovjek je lud’ - počeo sam da vičem u sobi prepuštajući se vibracionim talasima koji su zračili iz zvučnika”, ispričao je on za “Vijesti”.

"Nakon desetog slušanja umočio sam omiljeni kolačić u kafu i sjeo da razmislim. Kako sam i sam prije napuštanja zemlje bio u depresiji, znao sam šta treba da radim”, objašnjava Đurović koji je producirao pjesmu.

"Svi znaju da mi nije lako pao Dušanov odlazak”, priznaje Ferdinandi.

"Nedostaju mi naše vožnje biciklom, šetnje po Gorici, igranje badmintona i bacanje petardi. Na svu sreću, moderna tehnologija nam omogućava jednonedjeljni kontakt i povremenu saradnju”, objasnio je muzičar.

Međutim, Đuroviću je odlazak lakše pao, što i sam potvrđuje.

"Počinuo sam od kad sam napustio domovinu i teškog nervnog bolesnika kakav je Ferdinandi. Otvorio sam se na svim nivoima još od prvog trenutka u kojem je moja peta dotakla ostrvo”, pojašnjava on.

"Prije dva mjeseca sam počeo da upražnjavam jogu, prije tri da lakiram nokte, a prije četiri da se oblačim u ženu”, otkriva Đurović.

"Sada me interesuju samo spiritualna zadovoljstva i beskonačne mogućnosti meditacije, zbog čega sam, na veliko nezadovoljstvo moje djevojke, izgubio potrebu za seksom. Međutim, ne žali se u posljednje vrijeme od kad je našla druga sa kojim svake noći satima šeta pored okeana”, zaključuje Dušan koji je uradio i kaver za prvi singl “Nervnih bolesnika”.

Nakon numere “Mi deca stanice Zoloft”, “Nervni bolesnici” će s vremena na vrijeme obradovati fanove singlovima, “trudeći se da ne robuju žanrovima”, a povratak na muzičku scenu u okviru benda “Antonio Sanchez i kurvini sinovi” takođe se može očekivati.

Pod tim nazivom Đurović i Ferdinandi su uz trećeg člana Zariju Pavićevića, album “Ništa bez krvi, sperme i govana” izdali u oktobru prošle godine, a njihova javnosti najpoznatija pjesma je "Pirsing" o ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću. Takođe su objavili i LP “No Regrets” u okviru projekata “Funny Badlands”, koji su osnovali kako bi, kako su ranije kazali za “Vijesti”, “njegovali žensku stranu svoje ličnosti”.

Oni su tada “opjevali” i njihovo odvajanje, odnosno odlazak Đurovića na Island kroz numeru “My Baby is Going To Iceland”.

Preporučujemo za Vas