ČLANOVI AUTOGENOG TRENINGA U INOSTRANSTVU

Ovdje pošten čovjek nije vrijedan pomena

"Nisam srećan zbog toga, ali bar ovi ljudi cijene znanje, za razliku od trenutnog stanja u Crnoj Gori, gdje sam morao da prođem kroz skener kao neko ko je protivnik politike DPS-a, pa mi rad i znanje nisu bili dobar garant za posao za koji sam primao platu od 300 eura”, ističe bubnjar
64 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 07.01.2016. 18:15h

Govorio otac sinu čitav život: “Uči sine, uči, da ne bi naporno radio, ako završiš fakultet nećeš raditi ništa”. I sin završio fakultet i stvarno ne radi ništa.

Najpoznatiji crnogorski alt-rok sastav Autogeni trening nećemo gledati u Crnoj Gori bar do ljeta, a vicem sa početka teksta je frontmen Dino Kapetanović pokušao da objasni zašto.

On i bubnjar Bojan Bojanić napustili su Crnu Goru trbuhom za kruhom. Sa Ilijom Kojovićem, basistom koji je prije par godina takođe napustio domovinu, ovaj trio čini - ne originalnu, ali do sada najznačajniju postavu grupe, koja je iznjedrila dva albuma, nastupala širom regiona.

Kapetanović se odselio u Sloveniju, kaže da se ukazala prilika da se popravi kvalitet života u novom ambijentu, pošto stari nije obećavao. Bojanić je na kruzeru, putuje Atlantikom.

“Iz Crne Gore mi se zapravo nikad nije odlazilo. Nisam bio, niti ću ikada biti, kako stvari stoje, na svim mjestima na svijetu, ali Crna Gora je za mene i za mnoge druge koji imaju oči, najljepša zemlja na svijetu. Dok sam radio u Podgorici kao recepcioner, vremenom sam isklesao odgovor za strance koji me pitaju kako je u Crnoj Gori, a to je: 'Crna Gora je najljepša zemlja na svijetu, ali koliko je lijepa toliko je i nesrećna'. Šta da ti kažem.... Jedva čekam da dođem na Adu Bojanu”, priča Kapetanović.

I Bojanić kaže da je otišao u potragu za kvalitetnijim životom - ne samo u egzistencijalnom smislu, već i moralnom, kulturnom, obrazovnom...

“Pitanje je, i da sjutra dođe do promjene režima kojem ovakvo stanje odgovara, koliko decenija treba da se oporavimo od svog jada koji su nam napravili. Stvorili su društvo gdje pošten čovjek nije vrijedan pomena, gdje se ne cijeni obrazovanje, svi znaju svakog kriminalca, ako ne lično, onda su čuli za njega, a malo ko zna za nekog profesora univerziteta recimo. Sve je to poražavajuće, treba da razmišljam da li ima smisla podizati djecu u takvom okruženju, tako da sam odlučio da pokušam da radim malo izvan moje zemlje. Nisam srećan zbog toga, ali bar ovi ljudi cijene znanje, za razliku od trenutnog stanja u Crnoj Gori, gdje sam morao da prođem kroz skener kao neko ko je protivnik politike DPS-a, pa mi rad i znanje nisu bili dobar garant za posao za koji sam primao platu od 300 eura”, ističe bubnjar.

Sve ovo oslikava i tužno stanje rok scene u Crnoj Gori, gdje nijedan od najpoznatijih bendova ne može da zaradi za život. Frontmen Treninga kaže da to nikad nije ni očekivao, gledajući kako prolaze starije kolege “u istom fazonu”.

“Sve i da živimo dobro od muzike, što ćemo sa onima koji rade po 10 sati dnevno za 200 eura mjesečno, a za vratom imaju familije? A da ne pričam o onima koji ni tu priliku nemaju”, dodaje on.

To što su na članovi Treninga na tri kraja svijeta ne znači i da će bend prestati da postoji, uvjeravaju oni. Bojanić radi na miksu novog albuma dok plovi na relaciji Meksiko-Jamajka-Kanada, a u pripremi je i DVD sa snimkom nastupa Treninga na Sea Dance festivalu. Vratiće se, obećavaju, koncertnim aktivnostima na ljeto. Jedino se, u šali kažu, brinu za aktuelnog basistu Veljka Vučurovića koji je ostao u Crnoj Gori.

“Stara narodna kaže: 'Daleko od očiju, daleko od srca'. Ali nama su Bogu hvala srca veća od očiju. Jedino što me brine jeste ko će Veljka da budi u 12 dok nismo u Crnoj Gori, jer smo ga tek skoro izveli iz anomaličnog načina spavanja. Pozdrav za njegovu majku Rosku i neka mu ne dozvoli da se izležava po vas bijeli dan (smijeh). Vidimo se u junu”, poručuje Kapetanović.

U Ljubljani se ne plaši da će ga prevariti

Kapetanović otkriva da u Ljubljani, gdje obnavlja stara i stiče nova prijateljstva dok juri da se papirološki obezbijedi sa suprugom, vozi taksi. Uslovi su odlični, kaže on – radi koliko hoće i kada hoće.

Neće odustati ni od muzike. U čuvenom kulturnom centru Metelkova postaće dio tima za organizovanje koncerata I izložbi, a u planu je da i sam zasvira svoje pjesme u akustičnoj formi.

“Bitno je da  ovdje  imaš izbor i mogućnost da uradiš nešto na polju onoga što umiješ da radiš i i da to bude lijepo plaćeno i da se ne plašiš da će neko da te prevari. Makar imam za sada takav utisak”, ističe on.

Galerija

Preporučujemo za Vas