TUZLANSKI REPER FRENKIE ZA “VIJESTI”

Nisam više “mali od Ede”

Zanimljivo je preslušavati stare albume, prisjetiti se vremena kad su nastajale te pjesme, vratiti se u prošlost...
153 pregleda 0 komentar(a)
Frenkie
Frenkie
12.02.2019. 14:35h

Počeo je kao „hajpmen“ i vjerni pratilac jednog od najpopularnijih repera sa prostora bivše Jugoslavije Edom Maajkom, da bi uskoro dobio svojih pet minuta. Pažnju regiona je privukao prvo agresivnim pristupom za mikrofonom i betl rimama, a publiku definitivno kupio pankerski bijesnim tiradama nezadovoljstva zbog društveno-političke situacije u kojoj se nalaze njegovi sugrađani, pa i svi stanovnici bivših jugoslovenskih republika. Danas važi za veterana i jednu od legendi ex Yu rep scene, a nedavno je ponovo proživio svoje muzičko putešestvije birajući pjesme za novo izdanje.

Tuzlanski reper Frenkie objavio je pod etiketom hrvatske izdavačke kuće „Menart“ album koji nosi naziv „Reexperience“, na kojem je napravio presjek desetogodišnje karijere sa izborom najboljih pjesama od prvog albuma „Odličan CD“ iz 2005. preko poziva na paljenje MMF-a u „Gori“ do prošlogodišnjeg DNA. Vlasnik MTV Adria nagrade za najboljeg izvođača regiona 2013, na deset već poznatih pjesama dodao je i četiri nove u kojima između ostalog poručuje da više nije „mali od Ede“.

Ovaj novembar ispostavio se kao mjesec slavlja hip hop kulture na prostoru bivše Jugoslavije. U to ime nedavno je izašao dokumentarac „Stani na put“ koji je okupio poznata imena sa scene, a među čijim akterima je i Frenkie. O pomenutom filmu, novom izdanju, prošlosti, ali i aktuelnosti hip hopa i mnogim drugim stvarima tuzlanski reper pričao je za „Vijesti”.

„Ovo izdanje je neki presjek moje dosadašnje karijere, s tim što nisam htio da pravim klasični ’best of’ gdje će sve biti poznato, nego sam odlučio da fanovima podarim i par noviteta. A suština je bila da album izađe sa tim nekim najdražim pjesmama koje jako često i izvodim na koncertima, najviše ih traže i izazivaju najbolje reakcije na koncertima“, počinje priču Frenkie i ističe da su se na „Reexperiencu“ dvije stare pjesme našle u novom ruhu.

  • Koliko je bilo teško odaberati najdraže pjesme i kakvo putovanje kroz sve te do sada objavljene album?

Odmah sam otprilike znao neke svoje favorite, ali ih nisam birao sam već sam pričao i sa prijateljima, kolegama, izdavačkom kućom... I po koncertima znam koje pjesme stvaraju najbolju atmosferu. Svako je napravio neku svoju listu i većina pjesama se poklapala. Tako da smo na kraju shvatili da su te pjesme koje smo odabrali najpopularnije. Zanimljivo je naravno bilo preslušavati stare albume, prisjetiti se vremena kad su nastajale te pjesme, vratiti se u prošlost. Zato sam i odlučio da album nazovem „Reexperience“ jer sam ih fakat sve ponovo proživio, doživio i osjetio.

  • Koja je najveća razlika između tog vremena tvojih prvih rep koraka i ovoga danas?

Mnogo ih je. Eto samo kad gledamo godine, bio sam mnogo mlad kad sam izdao taj prvi album, bio sam gladan, žedan, željan dokazivanja. Kasnije to pređe u neku rutinu, kad stekneš neko iskustvo... Prijateljstva koja smo sticali kroz muziku su u tim ranim godinama bila baš duboka. Kad god smo išli negdje da nastupamo imali smo po pet, šest ljudi u svakom gradu kod kojih znaš da možeš da jedeš, da prespavaš, koji će se brinuti za tebe i tako i ti za njih kad oni dođu kod tebe. Danas se dosta toga promijenilo, ljudi su ostarali, imaju porodice, nisu više u toj priči. I muzika sama, konkretno produkcija se dosta promjenila, bitovi, način na koji se rade. I to je sasvim normalno, jer hip hop se konstantno mijenja i ponovo  se sam izmišlja i iznova rađa. Velike su razlike, ali uvijek je lijepo prisjetiti se svega toga. Baš sam negdje izjavio da sam, slušajući te pjesme, imao osjećao kao da gledam neki stari foto album. Neka nostalgija me uhvatila.

  • Na svojoj Fejsbuk stranici djelio si i snimke sa rep betlova koji su sve popularniji na ovim prostorima, a gdje je učestvovao još jedan tvoj talentovani sugrađanin Stoposto. Znači pratiš i to?

Da, ta ekipa - Rap Skillz iz Osijeka koja stoji iza tih betlova je odlična i svaka im čast. Mi smo nekad radili „Red Bull MC betl“ turnire u BiH, pa onda i u Zagrebu i Beogradu dvije godine zaredom i onda smo napravili kratku pauzu. A ovo je baš dobra stvar, organizacija je na nivou, reperi su veoma kvalitetni. Razlika između betlova koje smo mi radili i ovih je da su sada u pitanju unaprijed pripremljeni, pisani tekstovi, a ne fristajlovi. Samim tim je sadržaj kvalitetniji, jer su ljudi u mogućnosti da se pripreme kako treba. A jedna jako dobra stvar je što ti betlovi povezuju ljubitelje repa iz regiona i nude im neku odskočnu dasku. Tako sam ja preko tih betlova prvi put čuo za neke odlične repere koji nisu stizali do mene ranije. Ima, recimo, iz Crne Gore Random, član grupe Džej Džej Okoča, koji je fenomenalan u tim betlovima. On je do skoro živio u Sarajevu, gdje je studirao, pa sam uspio i da ga upoznam i čini mi se kao da je fin momak. Redovno pratim te betlove, svake sedmice kad ih objave pogledam. Radili su betlove i u mojoj Tuzli i to je odlično prošlo i čini mi se da su sve popularniji što je veoma pozitivna stvar za cijelu regionalnu scenu.

  •  Pomenuo si kako se rep konstantno mijenja. Trenutno je aktuelan trep podžanr koji se našao u žarištu debate, jer dio rep publike nije sa oduševljenjem prihvatio promjene u zvuku?

Recimo 90-ih su neki likovi tadašnji rep smatrali lošim, jer je bio drugačiji od onog iz 80-ih. Tako i sad imamo ljude koji taj trep doživljavaju kao nešto što nema veze sa „pravim repom“. Meni je trep skroz okej, ja to sve pratim i slušam, pa čak sam i na albumu imao bitove koji su skretali u tom pravcu. Nisam protiv toga, ali razumijem i ljude kojima to ne leži, to je sve pitanje ukusa. Meni je trep nešto kao reperski tehno - muzika za klub, za izlaske, da DJ natjera publiku na ples, jer vidim da ljudi uglavnom tako reaguju. Trudim se da ne budem konzervativac, uopšte u životu, pa i što se tiče muzike, tako da na sve te promjene koje se dešavaju gledam kao na nešto normalno. Te stvari dođu i prođu, vidjećemo za par godina što će biti, možda trep potpuno nestane, pa se vrati neki old skul zvuk. Mada i danas imamo puno izvođača koji se bave tim bum bep zvukom i pored velike popularnosti trep izvođača. Niko nije zapostavljen, svako može da bira što će da sluša.

Dokumentarac “Stani na put”, priča o prvim koracima, prvim upoznavanjima...

  • Kakvo je bilo iskustvo učestvovati u filmu „Stani na put“, što misliš o ideji dokumentarca?

Naravno, ne bih učestvovao da nemam pozitivno mišljenje o tome. Super je film, imali smo tri premijere – u Beogradu, Zagrebu, Tuzli... Svi smo se ponovo okupili i bilo je lijepo vidjeti sve te ljude na jednom mjestu. Neke stvarno nismo dugo vidjeli, neke srećem malo češće. To je jako lijepa, topla, ljudska priča, o našim prvim koracima, prva upoznavanja, putovanja, snimanja... Film me je natjerao da ga ispratim sa blagim osmjehom na licu. Nije to sad neki dokument koji će ostati u muzeju i biti definicija istorije balkanskog repa, jer to taj film ni nije. To je više priča o tri rep kolektiva - o našem FM Jamu iz BiH, Blackoutu iz Hrvatske i Bassivityu iz Srbije. Fali tu naravno nekih bitnih ljudi, ali su autori filma htjeli na taj način  da ga odrade, da povežu te tri skupine koje su se na neki način i prije toga same vezale kroz muziku. I mislim da su to lijepo prikazali.

  •  Najmlađi akter filma je tvoj sunarodnik Kontra, posljednji reper iz BiH koji je privukao pažnju okruženja. Kakvo je stanje na sceni u BiH uopšte?

Ima mnogo kvalitetnih izvođača u BiH. Kao što rekoh, u ovom filmu je zastupljena FM Jam ekipa i otud Kontra tu, a rekao bih da u BiH hip hop doživljava neki novi procvat posljednjih par mjeseci i ne brinem se, jer može da se čuje i kvalitetan moderni, ali i tradicionalni, old skul bum bep rep.

 “Hajmo ih rušit” i dalje aktuelna

  • Ono što karakteriše sva tvoja izdanja do sada je da si konstantno u pjesmama bio bijesan zbog društveno-političke situacije. Da li su takve i nove pjesme?

Pa ne baš. Nemam nijednu novu pjesmu na tu temu. Jako dugo sam razmišljao o tome. Vidim da ljudi to od mene očekuju, da žele takve pjesme. I pokušavao sam da napišem nešto u tom smjeru, ali jednostavno ne osjećam to više na taj način. Tačnije, čini mi se kao da se ponavljam. Jer se u mom gradu i u mojoj državi stvari jako sporo mijenjaju i ja mogu da pričam o tome, ali to sam već sve rekao u prethodnim pjesmama. Sad kad ljudi budu slušali ovaj novi album biće u prilici da čuju recimo pjesmu „Hajmo ih rušit“, koja je stara skoro 15 godina, vidjeće da je i dan danas aktuelna, da sve što pominjem u toj numeri je manje-više isto. Skoro ništa se nije promjenilo. Ili recimo „Gori“ - da sam je sad objavio mislim da ne bi ništa lošije prošla. Kod nas se nažalost sporo mijenjaju stvari, sve se vrti u krug i zato sam u novim tekstovima imao odboj prema takvim temama. To ipak ne znači da se u budućnosti neće desiti nešto novo što će me inspirisati i natjerati da ponovo kažem nešto o tome