Mnogi ljudi se prerano predaju i onda umru još za života, kaže poznati slovenački kantautor Zoran Predin, nekadašnji frontmen popularne grupe Lačni Franz, koji je nedavno nastupio u baru Papagaj u Đenovićima. Svoju rokersku grupu Lačni Franz (Gladni Franz), osnovao je 1979. godine i samim imenom nametnuo joj sav svoj cinizam, sarkazam i osjećaj za parodiju. Sada je solo pjevač i autor muzike za brojne slovenačke filmove, televizijske serije i pozorišne predstave. Autor je i zbirke pitkih i zabavnih putopisa i anegdota objedinjenih u knjizi Druga žena u haremu.
Sa grupom Lačni Franz bili ste dio novog talasa 80-tih, za koje neki misle da su bile najbolje godine jugoslovenske muzike. Vaš prvjenac Ikebana iz 1981. godine neki i danas ocjenjuju kao najbolji domaći album tog vremena. Jeste li ponosni na to?
“Naravno. To je neka hemija koja se dogodi svako toliko, neko žarište kvaliteta se negdje razvije i zaokruži. Kod nas su to bile 80-te. Titova smrt, reakcije režima, ekonomska kriza, miješalo se toliko stvari. Tada je prvi put bilo popularno domaće, ljudi su slušali potpuno nepoznate bendove, nekakav artizam je bio uvazduhu, neka alternativa pojavila se u muzičkom smislu. Mi smo bili međusobo povezani, bratstvo i jedinstvo nije bila fraza. Pomagali smo jedni drugima, scena je bila otvorena i kvalitetna, i budili smo dosta ljubomore oficijelnih organa. Kao svaka lijepa stvar završila se. Kod nas, na najgori, najtragičniji način - ratovima. Danas mislim da smo bili pametni, sada bi u nekoj konfederaciji izvrsno funkcionsali i mnogo kvalitetnije živjeli.”
Raspadom Jugoslavije nastale su mnoge granice, i one stvarne i one u glavama ljudi. Vama je uspjelo da za svo to vrijeme na svim ex-Yu prostorima uživate tretman domaće zvijezde?
“To nije odluka, to je način života. Nacionalnost ne pretpostavljam nekim drugim stvarima, mene znimaju ljudi, zanimaju me srodne duše sa kojima volim iste stvari. Onaj koji stavlja nacionalnost na prvo mjesto živi u nekom svom svijetu. Mržnja je najjednostavnija stvar, ona ne traži nikakvu edukaciju. Mrziti je najjednostavnije. To je bolest koja je najzaraznija od svih. Ja kroz srodne duše radim pozitivne stvari i tu se vrlo dobro osjećam jer vidim da naš svijet nema granica. Uvijek se možemo povezati na nekoj osnovi. Meni je drago da sam neke ljude naučio bar nekoliko slovenačkih riječi.”
Iako iza sebe imate višedecenijsku uspješnu karijeru nikada niste nastupali - čak ni boravili u Crnoj Gori!?
“Događaju se nevjerovatne stvari. Tokom 80-tih godina tri puta smo imali ugovor za nastup u Crnoj Gori, ali uvijek nas je neka bolest spriječila. Poslije je došao rat, Lačni Franz se razišao, ja sam počeo neku drugu vrstu karijere. Eto poslije 35 godina došla je prilika po prijateljskoj liniji srodnih duša.”
Kakvi su Vaši utisci o Crnoj Gori nakon ovog kratkog boravka?
“Puno sam slušao o Crnoj Gori, poznajem jako puno Crnogoraca, manje-više znao sam šta me čeka. Ipak kad vidiš ljepotu Boke Kotorske, vidiš da je to zaista biser.”
Došli ste u Herceg Novi, u malo mjesto Đenovići, a neki zaista mladi ljudi iz drugih gradova Crne Gore, došli su da vas čuju. Oni su znali sve vaše pjesme i pjevali sa vama. Da li vam je to potvrda da radite dobre stvari?
“Da, to su te srodne duše. Meni je bila nagrada da sam deset sati vozio po opakoj kiši, došao sam tu kao da sam bio sto puta, osjetio sam da sam među prijateljima. To su stvari koje se ne mogu platiti novcem.”
Pjevate o ljubavi. Ima li to smisla u ovom i ovakvom svijetu?
“Da, naravno, mora se. Kad govoriš o ljubavi svi te razumiju. Ako neko nema to oruđe u sebi da bi prepoznao vlastite osjećaje, a kamoli tuđe, kako će poštovati istinu?”
Naši brendovi su danas u tuđim rukama
“Ne može se uporediti život u te dvije zajednice. Mi smo apsolutno imali bolji status u Jugoslaviji, važili smo za vrijedan, radan narod.
Imali smo brendove koji su bili cijenjeni u cijeloj državi, pa i u muzičkom smislu.
Ti brendovi su sada u tuđim rukama, danas smo dupe Evrope, eksperimentalni teren za prodaju loše robe.
Vrlo sam razočaran!
Jedina stvar koja me je oduševila u Evropi jeste to što nema granica.
Ali sada je i to propalo. Ideja Evrope umire ovih dana sa izbjegličkom krizom.
Moraće se ili promijeniti i stati iza te ideje ili se raspasti. Biće zanimljivo!”
Bonus video:
