SARADNJA REPERA KRUNISANA ALBUMOM

Struka i Reksona: Pravimo pjesme koje se mogu slušati i za deset godina

Hip hop se uvijek mijenja, muzika se ažurira i klinci koji sad imaju 16-17 godina i koji su glavni konzumenti te muzike naravno da će više da slušaju nešto što je njima bliže
248 pregleda 3 komentar(a)
Reksona (Novina)
Reksona (Novina)
Ažurirano: 13.02.2019. 15:28h

Još od njihove prve saradnje jasno je bila primjetna hemija između Struke i Reksone. Ona je konačno krunisana prvim zajedničkim albumom dva repera koji su postali značajne figure onoga što neki nazivaju drugim rep talasom u Srbiji (prvi su činili Gru, Robin Hood, Who Is The Best...), izdanjem koji su mnogi očekivali i dosta ranije. Kockice su se konačno sklopile i "Totalna kontrola" je ugledala svjetlost dana, a jedan od najvrednijih srpskih repera i član kultne grupe VIP podarili su fanovima 13 novih pjesama. Tim povodom Relja Milanković aka Reksona je za "Vijesti" nedjeljom pričao o novom izdanju, ali o novim trendovima u repu, 'rivajvalu' 90-ih, matičnoj grupi VIP, nastupima u Podgorici...

“Album je dosta pozitivan. Ne bavimo se nekim socijalno-ekonomskim i ostalim temama koje hip hop tradicionalno obrađuje, više je to neka MC priča. Dok smo se sa druge strane dosta posvetili muzici, tako da je zastupljen širok spektar različitih producenata na albumu, a pošto ćemo pjesme uživo izvoditi sa bendom, aranžmani su prilagođeni tome. Rekao bih da je to neki klasičan rep zvuk na kojem smo odrastali. Mislim da su ljudi malo zaboravili taj zvuk i da niko ne radi više takav hip hop, jer ovi trendovi koji se mijenjaju svakodnevno čine da nove generacije praktično ne znaju da to može tako da bude, nego jure nešto što je aktuelno. Mi smo potpuno isključili to i radili smo kako smo osjećali i mislili da treba i mogu reći da smo prilično zadovoljni kako je ispalo”, kaže Reksona.

Nemoguće je da se neki socijalni momenti ne provlače. Album se nekako najviše bavi nama dvojicom, to je naša ekspresija svega čime se bavimo, stanja u hip hopu...

Zašto otklon od socijalnih tema?

Ja sa VIP-em i Struka solo  dosta smo pokrivali te teme i sad smo htjeli da napravimo jedan album koji će ljudi poželjeti da čuju opet, koji može da se lakše upije... Nismo htjeli da pravimo neku tešku atmosferu, biće vremena za to. U ovom trenutku smo htjeli da uradimo jedan dobar hip hop album nama za dušu. Naravno, nemoguće je da se neki socijalni momenti ne provlače. Album se nekako najviše bavi nama dvojicom, to je naša ekspresija svega čime se bavimo, stanja u hip hopu... Kao presjek naših dosadašnjih karijera. Poenta je bila da možeš te pjesme da slušaš i u kolima i u klubu i kući i sa djevojkom i sa roditeljima... Mislim, nismo se mi vodili tim konceptom, nego smo radili pjesmu po pjesmu i tako je ispalo. 

Od vaše prve saradnje se vidjelo da tu ima hemije, zašto do ovog albuma nije ranije došlo?

Njemu je ovo deseti album i on je mnogo više aktivan na tom snimačkom polju od mene, ja sam se bavio izdavaštvom sa Bassivityem i drugim stvarima vezanim za muziku. Jednostavno nismo bili na istim talasnim dužinama ili nismo imali vremena da se obojica time bavimo, ali bilo je pitanje trenutka kada ćemo krenuti to da radimo. Prethodne saradnje su zaista bile uspješne i to se najbolje vidi na zajedničkim nastupima, kad izvodimo te pjesme koje publika zna od početka do kraja. Kad smo to osjetili shvatili smo da je vrijeme da odradimo cijeli album, napravimo taj bend i probamo da nastupamo sa tim i da unesemo neki drugačiji vajb ili nadogradimo ovaj postojeći.

Šta se  dešava sa VIP-em, radite li na novom albumu?

Mi to lagano kao i obično... Nadam se da ćemo krajem proljeća, početkom ljeta izbaciti album, možda u međuvremenu i neki singl. Imamo neke snimljene pjesme, ali sa VIP-em je to malo drugačije, jer se stvarno trudimo da te pjesme budu za sva vremena i tematski vrlo precizno određene. Trudimo se da te pjesme budu pjesme koje možeš da slušaš i za deset godina, kao što je to bio slučaj i sa prethodna dva albuma. Mi radimo pomalo i onda u jednom trenutku eksplodiramo i za jednu sedmicu uradimo sedam, osam pjesama. Tako će vjerovatno biti i ovaj put, samo je pitanje organizacije vremena, prostora, ideja i svih tih stvari... Nećemo da radimo na silu. 

Sa VIP-em si nastupao u Podgorici prije dvije godine, kako je to prošlo i možemo li očekivati uskoro neko gostovanje sa Strukom?

Nastupali smo na festivalu Asfaltiranje i bilo je sjajno - i nastup i ekipa i lokacija. Sad ovo sa bendom... Krajem novembra krećemo na turneju u okviru koje ćemo obići sve glavne gradove bivših republika Jugoslavije i naravno da imamo Podgoricu u planu, samo što još uvijek razrađujemo logistiku. Jer jedno je kad idemo nas dvojica i DJ, a drugo kad ide sedmočlani bend sa opremom, toncima... Znamo da imamo u Podgorici i Crnoj Gori generalno puno publike i mislim da nas možete očekivati do kraja godine.

Prvi, sad već kultni album VIP-a "Ekipa stigla" odiše atmosferom 90-ih i inspirisalo ga je sve ono što se dešavalo u Srbiji u tom periodu. Što misliš o ovom aktuelnom povratku 90-ih gdje uglavnom oni koji su tek bili rođeni tada to vrijeme doživljavaju kao neko vrijeme hedonizma i provoda, vrijeme kad je svako mogao da radi što želi?

Sve se vraća. Omladina je, čini mi se i pored Interneta i dostupnosti razih stvari u deficitu nekog identiteta. Imaju nedostatak neke sigurnosti. I čitava ta kultura 90-ih je nešto što je lako za skapirati i reprodukovati. Kad si mlad samo želiš da budeš dio nečega. Ili si dio ekipe u kraju ili dio navijačke grupe, pa na dalje - grada, zemlje, nacionalnosti... U Srbiji je 90-ih iz toga izašla gomila nekih uličnih heroja i onda klinci u potrazi za nekim svojim identitetom, u nekom dokazivanju se okreću tome. Te devedesete su sad romantizovane kao neko doba kad su svi bili mangupi, krimosi, svi su radili ovo i ono, ne obraćajući pažnju na drugu stranu te priče, koliko je sve to bilo strašno, teško, do čega je sve to dovelo. Ali sa druge strane, ne možeš da pobjegneš od toga. Evo ga Kristijan sjedi u "Farmi", izlaze dokumentarci o JSO-u... To je ugrađeno u naš DNK, u našu kulturu i to se nikad neće isprati. Imaš puno fazona u koje mladi ljudi ulaze, ali ovaj je i dalje dominantan jer je dostupan i lako svarljiv. Svako bi da bude glavni, da bude najveći mangup, ali zapravo samo rijetki prežive i završe van zatvora.

“Mi radimo pomalo i onda u jednom trenutku eksplodiramo i za jednu sedmicu uradimo sedam, osam pjesama”, kaže Reksona

Pomenuli smo trendove, što misliš o trepu koji je evo već godinama dominantan u Americi, a i kod nas postaje sve popularniji?

To je normalno. Ja volim trep da slušam. To je muzika ove generacije. Nije to ništa čudno. Hip hop se uvijek mijenja, muzika se uvijek ažurira i klinci koji sad imaju 16-17 godina i koji su glavni konzumenti te muzike naravno da će više da slušaju nešto što je njima bliže. Ja nisam odrastao na toj muzici i nije mi bliska srcu toliko kao ono što stvaram, ali volim da je slušam, volim i domaći trep. Ja sam slušao južnjački rep još krajem 90-ih i svi su mislili da sam lud. Možda bih čak i radio trep onako iz zezanja. Ali to je jednostavno generacijska stvar, kao što smo mi u svoje vrijeme slušali Džej Zija ili Bigija, koji su za ovu generaciju prije nas koja je slušala Public Enemy i Ajs Tija bili nešto drugačije. Tako je bilo i uvijek će biti. I taj trep će proći i doćiće neki novi trend. Ali mi smo posvećeni tom klasičnom zvuku.

Kad smo kod tih tehničkih stvari, jedan si od prvih repera koji je koristio multije (Multi je skraćenica za engleski multisyllable rhymin - višesložno rimovanje), poznat si po tome, i dok si se nekima svidio zbog toga, drugi su te kritikovali da ponekad pretjeruješ nauštrb priče. Koliko misliš da je bitno da je reper tehnički potkovan?

Ja to tako jednostavno radim, još od prve pjesme iz 97. Volim tako da se igram sa riječima, da ih slažem, to tako izađe iz mene, tako je bilo i ostalo. E sad, generalno mislim da je bitno da reper ima neku dobru šemu repovanja, ali i da ima što da kaže. Naravno, kad imaš sposobnost kao ja vjerovatno ćeš u nekom trenutku pretjerati malo. (smijeh) Ali sve dođe na mjesto. Mislim da sam na ovom novom albumu dosta pojednostavio priču da bi ljudi mogli lakše da razumiju o čemu se radi. Malo sam ublažio to izvođenje. I to ide sa godinama, kad si mlad hoćeš da se dokažeš, a onda kad si u sebe siguran možeš da daš sebi malo oduška. Ali ja mogu to da zakuvam kad god treba, nije problem.