Za razliku od drugih mančesterskih bendova koji su uspjeli da postanu važne figure na svijetkoj muzičkoj sceni, Magazine su pošli manje zapaženim putem. To ne znači da su deficitniji od ostalih grupa, već da su vremenom postali opskurniji topos post-punka i od Joy Divisiona i Buzzcocksa. Zbog toga su nažalost Magazine najpodcjenjeniji bend u istoriji popularne muzike. Ostajući važna karika u muzičkom razvoju autora kao što su Morisi (koji je izjavio da mu nakon njigovog razlaza život više nikada neće biti isti) i Franz Ferdinanda koji u svakom intervjuju žele da obznane da su Magazine jedan od njihovih najvećih uzora. Paradoksalno, Divoto je osnovao svoj prvi bend u potrazi za ljudima koji slušaju The Velvet Underground, da bi kasnije sa drugim bendom doživio njihovu sudbinu: njih nije slušala publika, već isključivo autori.
Čuvena svirka Sex Pistolsa u Mančesteru, koja je promjenila živote malobrojnoj publici (nekih tridesetak) i natjerala ih da snimaju ili distribuiraju izvanrednu muziku (Joy Division, The Smiths, Buzzcocks, The Fall, Simple Red i Toni Vilson), transformisala je zapravo i samog Divota. Za razliku od drugih koji su bili na pravom mjestu u pravo vrijeme, on je zapravo sa svojim prijateljem Pitom Šelijem glavni “krivac“ za takvu konstelaciju događaja, jer je bio jedan od organizatora koncerta. Inspirisan haosom punk muzike, njenom energijom i subverzivnošću, Divoto je sa Šelijem osnovao Buzzcocks i objavio EP ”Spiral Scratch”, jedan od prvih primjera punk DIY (”do it yourself”) filozofije u kojem bend u domaćoj radinosti preuzima vlastitu kontrolu nad snimanjem i distribucijom sopstvene muzike; što slikovito izgleda kao grupa ekscentrično obučenih ljudi koji snimaju u garaži na raspalim intrumentima u opasnosti da im se za vrat zakači dokona policija, da bi poslije toga svojeručno u dnevnoj sobi lijepili omote i molili kasnije vlasnike prodavnica da ih stave u rafove.
Problem je bio u tome što su postojale dvije opozitne strane punka. Sa jedne je bilo Sid Višus i Džon Riči (koji je urednika ”NME”-a pretukao lancima uvjeren da se radi o mjerodavnoj kritici izdavačke politike lista), a sa druge inteligentnija strana punka koju su predvodili mladi intelektualci zarobljeni u rigidnom obrazovnom sistemu. Te dvije strane su bile evidentne i u Buzzcocksu. Prvu je reprezentovao Šeli koji je htio da pravi brze i efektne pop pjesme, a drugu Hauard Divoto koji je referisao na Dostojevskog i Prusta.
Problem je bio u tome što su postojale dvije opozitne strane punka
Shvatajući da je priroda punka takva da on mora biti kratkog daha, Divoto je htio da stvari pogura naprijed, da njegove buntovne korijene razvije u nešto kompleksnije i promišljenije. Upravo na toj premisi su nastali Magazine za koje muzička scena nije bila spremna: zbog toga će ih kako je Divoto rekao, tokom cijele karijere pratiti razočaranje.
Bend su osnovali Divoto i gitarista Džon Mek Geoč. Najprije su pisali pjesme, a onda su odlučili da potraže nove članove. Interesantno je da je Beri Adamson, koji je kasnije svirao sa Nik Kejvom, postao član Magazinea u trenutku kada nije ni znao da svira bas. Ovo je pravi primjer punk estetike u kojoj, Adamson, jedva znajući kako se bas drži u rukama, pravio najbolje i najbrutalnije bas dionice na alternativnoj sceni. Pored njega bendu su se pridružili i Martin Džekson (bubnjevi) i klavijaturista Bob Dikinson, koga će brzo zamjeniti Dejv Formula (bend je prvi put čuo sa snimaka koje je napravio njegov cimer, čuveni producent Martin Hanet). Tokom čitave karije upravo su Divoto, Formula i Adamson ostali stalni članovi i stub cijelog Magazinea. Za razliku od svojih post-punk kolega, Magazine je uvijek imao jasno postavljen koncept, pa su od albuma do koncerata ”precizni poput Kafkijanske birokratije” sučeljavali mehaničnost ritam sekcije (Adamson) sa alijeniranim vokalom (Divoto) i hladnoćom sintisajzerskih pasaža (Formula). Alhemični odnos ritma i vokala čini srž Magazine zvuka.
1978. godine za etiketu ”Virgin” izlazi njihov najbolji album ”Real Life”. U pitanju je zapravo jedan od prvih new wave izdanja. Sa druge strane to je i prvi pravi egzistencijalistički album. Njihov prvijenac sa filozofskim tekstovima i nihilističkim temama nagnao je jednog kritičara da za Magazine kaže da je bend takav da ako bi Alber Kami ikada svirao, svirao bi upravo u njemu. Oduševljen progresivnim zvukom koji je bio previše sofisticiran za punk publiku , Džon Pil ih je nekoliko puta zaredom zvao da ih promoviše, što pomoglo njihovom ne tako jakom komercijalnom potencijalu. Prvi singl ”Shot by Both Sides”, koji je jedini posjedovao malo punkoidno neurotične energije postao ja omanji hit koji se čak i našao na zvaničnim britanskim top listama. Međutim zbog toga što Divotova harizma nije bila svarljiva široj publici, kao i izgleda benda koji nije odavao utisak rock and roll načina života, ova izvanredna pjesma je jedini primjer u istoriji ”Top of the Pops” da je singl doživjeo drastični pad u prodaji nakon pojavljivanja benda na emisiji (što samo govori da su Magazine bili autsajderi čak i za punk rockere).
Naredna tri albuma ”Secondhand Daylight” (1979), ”The Correct Use of Soap” (1980) i ”Magic, Murder and the Weather” (1981) iako su muzički dosta iza epohalnog prvijenca, Devotovim stihovima još više zalaze u egzistencijalnu tamu. ”Secondhand Daylight” koji otvara epska ”Feed the Enemy”, ponudio je arktički zvuk otuđenja. Nakon eksperimenata “The Correct Use of Soap“ je bio povratak rifovskijem zvuku punk-rocka. Ne tako mračan kao predhodni albumi, on je ostvario najbolji kontakt sa publikom, pa su singlovi ”A Song from Under the Floorboard” kao sofisticirana radio-friendly balada i razigrana ”Sweetheart Contact” donjeli Magazineu najveći uspjeh na top listama. Posljednji ”Magic, Murder and the Weather”, izašao je nakon što su Magazine objavili da više neće raditi. Kao sinteza sintisajzerskog i pop zvuka on je u velikoj mjeri nenadahnut pokušaj da se dođe do šire publike.
Divoto je 1981. prekidnuo sa aktivnom muzičkom karijerom, rasformirao Magazine i zaposlio se u biblioteci fotografija koje su pored muzike još jedna njegova strast. Nakon toga je imao nekoliko sporadičnih solo izleta i gostovanja unutar 4AD etikete (posebno treba spomenuti i projekat This Mortail Coil) i Luxuria - kolaboraciju sa mančesterskim multiinstrumentalistom Nokom. Nakon ponovnog okupljanja 2009, Magazine su nakon tridesetogodišnje izdavačke pauze objavili novi album ”No Thyself”. Okružen sada bendovima koji gaje njihovo naslijeđe, među kojima spada ne samo Radiohead nego i cijela neo new wave scena, Magazine će vjerovatno još uvijek ostati tajni sastojak muzike mnogih autora koji u potrazi za svojom artikulacijom pažljivo preslušavaju pjesme prva tri uticajna albuma.
Bonus video:
