"UVIJEK IDITE KA SVOJIM SNOVIMA"

Prvoborci panka u bivšoj Jugoslaviji: Uzalud smo čekali bolja vremena

Pankrti su se 2007, nakon dvije decenije pauze, ponovo okupili i krenuli na dugačku turneju koja još traje, a 15. avgusta biće gosti nikšićkog Lake festa
68 pregleda 0 komentar(a)
Pankrti, Foto: Snowcrash.open.hr
Pankrti, Foto: Snowcrash.open.hr
Ažurirano: 14.02.2019. 05:20h

Oni su se pjesmama "Crvena zastava", "Državni ljubimci", "Dosada", "Udarnik sile" borili protiv totalitarizma komunizma, sve misleći da im takva vrsta borbe neće biti potrebna kada budu imali šezdesetak.

Danas priznaju da su pogriješili i da borbi nije kraj. Oni su Pankrti, prvoborci panka u bivšoj Jugoslaviji, Slovenci kontroverznog imena (pankrti - kopilad), legende države koja ih je zabranjivala, ali im i dodijelila najvažniju društvenu nagradu u to vrijeme - Sedam sekretara SKOJ-a.

Pankrti su se 2007, nakon dvije decenije pauze, ponovo okupili i krenuli na dugačku turneju koja još traje, a 15. avgusta biće gosti nikšićkog Lake festa.

Peter Lovšin, frontmen benda, u intervjuu za "Vijesti" priča o mladim ljudima današnjice, buntu, novcu i, naravno, panku.

"Nikada nismo svirali u Crnoj Gori, to je zaista istina, ali ja se sjećam Crne Gore iz onih davnih vremena jer sam vojnu obavezu služio na Prevlaci. Zato sam skoro godinu dana bio u Herceg Novom stalni gost, pa mi je još draže što, evo, sada dolazimo konačno i da sviramo kod vas. Tada mi se Crna Gora činila kao jedan od najljepših krajolika nadaleko", kaže za Vijesti Lovšin.

Kako vam se danas čine mladi ljudi, šta ih pokreće, a šta je pokretalo vas nekada?

Danas su mladi drugačiji, ali oni koji dolaze na naše koncerte su ipak rokeri i preko muzike imaju vezu sa prošlošću. Kada smo mi bili mladi, na nas je najbitnije uticala muzika, ono buntovničko u njoj. Muzika je uvijek takva, teži ka više slobode, ka istinskom proživljavanju života, odlučivanju o životu...

Dobro, na neki način su mas mediji uspjeli da uguše taj buntovnički osjećaj, i mladih, a i starih, nažalost, ali preko rokenrola se to održava.

Zato je naša poruka da uvijek treba ići naprijed ka svojim snovima, tražiti ponekad i nemoguće - jer, ako može u pjesmi može i u realnosti.

A novac? Da li ih on najbrže pokreće?

Da, novac, naravno. Nekad se živjelo s puno manje para i svi smo mislili da novac bez greške donosi bolji život, ali danas vidimo da to i nije baš tako. Sigurno je da novac može pomoći, ali nije sve u njemu. Mislim da je poruka roka baš to - da se sve može i na druge načine.

Sa koliko se nostalgije sjećate ranih dana Pankrta?

Moja karijera, a i drugih momaka, nije nostalgično osvrtanje, jer, eto, ja sad radim solo album i uključujem u to i neke članove Pankrta, dakle, mi radimo i nove stvari. Ipak, svi znamo da je muzika '70-tih i '80-tih imala magiju, tako je bila snažna da ima odjeka i u današnjoj dobi. I zato nema nostalgije, jer naša muzika živi i danas. Mi uživamo isto kao prije u našim pjesmama, tako da se tu ne radi o nostalgiji.

Ali, ima li imalo gorčine u vama, nakon godina bavljenja muzikom?

Ono što je gorko je to da smo nekako svi  uzalud  očekivali bolja vremena. Mijenjali smo sisteme, ušli u parlamentarnu demokratiju, svi se za to zalagali, i u pjesmama i ovako, ali nismo dobili krajnji rezultat.

Nema napretka. Mnogo je više sličnosti između današnjeg vremena i komunizma, nego što smo mislili da će biti nakon nastanka ovih naših dražava.

Sada je čak i više socijalne nepravde, više kriznih momenata, više ljudi živi u bijedi, tako da mislim da ima prostora za neke nove varijante buđenja svijesti, da počnemo da radimo na projektu osmišljavanja života na sve moguće načine.

Da li punk scena još živi?

Sigurno je da živi. Evo, baš sada u Sloveniji imamo veliki festival panka Punk Rock Holiday i čuo sam da su sve karte rasprodate. Ipak, najviše je stranaca, vrlo malo Slovenaca. Isti slučaj je i sa drugim festivalima.

U Sloveniji je situacija sa andergraund muzikom katastrofalna, mnogo gora nego u Hrvatskoj, a možda i Srbiji i Crnoj Gori. Mediji su kod nas drugačiji nego '80-tih, mislim da smo otišli 10 koraka unazad što se tiče toga.

Eto, imamo scenu, ljude koji su u svijetu popularniji nego kod kuće - Laibach, Magnifico, a mi nemamo praktično nijednog lista koji bi koliko - toliko pisao o andergraundu, roku, a kamoli panku.

Vlasnici radio-stanica su se udružili sa velikim izdavačima, tako da se na radiju vrti onaj truli dio internacionalne zabavne muzike i rijetko šta dobro može da se čuje. Scena još živi živi najviše u klubovima i pamćenju ljudi, i baš zbog tog pamćenja mi se trudimo da održimo i tu koncertnu sferu.

Na Lake fest donosimo pravu  energiju 

Kakvu ćete  energiju  ponuditi mladim ljudima koji će možda samo zbog vas i doći na Lake fest?

Pravu  energiju ! Mi smo sada na turneji koju smo počeli još 2007. kada smo se poslije 30 godina ponovo sreli i shvatili da imamo još dosta toga da ponudimo. Ali, što je još važnije, shvatili smo da je ono što smo pjesmama nekada pričali, danas isto tako aktuelno. Jer, mijenjalo se sigurno mnogo toga u nekadašnjoj državi, pa onda i u zasebnim državama, ali jedno je ostalo isto - prosječan čovjek je još daleko od toga da je njegov život onakav kakav bi trebalo da bude. Tako da su teme naših pjesama aktuelne, a energija je još prava. A Lake fest je divna prilika da nas čuju i u Crnoj Gori.