Ljubav prema kasetama i dalje traje

Silverman kaže da se interesovanje za kasete moze pripisati romantičnoj nostalgiji onih koji su odrastali 80-ih ili ranih 90-ih i koji se rado sjećaju kao su sami snimali miksove
51 pregleda 2 komentar(a)
Kasete, Foto: Shutterstock
Kasete, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 04.10.2014. 10:27h

Kada je u razlupanom kombiju, kojim je sa bendom išao na turneju po zemlji, Šon Borman video kasetofon, sinula mu je ideja kako da sluša svoje i tuđe albume za male pare.

Sedam godina kasnije, Šon Borman vodi izdavačku kuću “Burger Records” koja je do sada prodala 350.000 kaseta - maleni udio u muzučkoj industriji, ali svejedno to predstavlja mini oživljavanje formata koji je nestao tokom devedesetih.

"Niko, a najmanje mi, nismo očekivali da će se to dogoditi", rekao je Borman AFP-u.

U vremenu kada se muzika besplatno skida sa interneta, vinil je među kolekcionarima dobio novi život.

U pokušaju da imitiraju promocije vinila, desetak muzičkih prodavnica širom svijeta oranizlovalo je 27. septembra specijalni dan posvecen kasetama kada su prodavali sve - od novog albuma mladog indi benda Foxtgen do klasika They Might Be Giants.

Niko ne očekuje da će kasete - poznate po tome da su se zaglavljivale i mrsile - ikada ponovo postati dominantan format kao što su bile prije dolaska CD osamdesetih. Prošle godine kasete su činile manje od 0,1 procenat od 289 miliona albuma prodatih u SAD a istraživanja pokazuju da CD i dalje "nadmašuju" skidanje sa neta.

Ali Borman je uvidio jednu značajnu prednost - njegovu kuću proizvodnja kasete košta nešto više od jednog dolara. Poređenja radi, vinil košta nekoliko stotina dolara i potrebni su mjeseci da bi se snimio. Sa manjim troškovima, Burger Records specijalizovao se za obskurne, garažne bendove.

"Prije ćeš se oprobati u muzici ako te košta pet dolara da snimiš kasetu", rekao je on.

Iako je pronalaženje pesama na kaseti komplikovanije u poređenju sa CD-om, MP3 formatom ili čak vinilom, Borman kaže da je upravo to poenta. Oni koji slušaju kasete, čuće cijeli album.

"To su ljudi koji puštaju muzici da dođe do njih. Možete da pustite Stpotifaj ili Fejsbuk da vam diktiraju šta da slušate ili možete malo da se pomučite da pronađete novu muziku", kaže on.

Čak i kada su prodavnice u industrijalizovanim zemljama prestale da prodaju kasete, ovaj format i dalje je živ u podsaharskoj Africi što znači da afropop obožavaoci često traže kasete.

Kada je riječ o žanru, kasete najbolje "pašu" uz hiphop i hardkor pank, kaže Houp Silverman, menadžerka njujorške radnje “Rough Trade”.

Za dan kasete, Silvermanova je snimila set sa dvije kasete američkih i britanskih bendova koji imaju taj "rasuti, grandž zvuk" i kaže da je bila prijatno iznenađena interesovanjem.

"Neće biti kao vinil. To je više niša, Ali mislim da će sve više ljudi tražiti kasete", rekla je ona.

Silverman kaže da se interesovanje za kasete moze pripisati romantičnoj nostalgiji onih koji su odrastali osamdesetih ili ranih devedesetih i koji se rado sjećaju kao su sami snimali miksove na starim dvokasetašima.

I dok je za neke u pitanju nostalgija za druge, poput pjevača i gitariste Hozea Bojera iz njujorškog garažnog benda Las Rosas, riječ je o praktičnom problem: "Ljudi kao što sam ja i moje društvo imamo bijedne automobile."

Bonus video: