Standerwick: Istina je da Crna Gora liči na Monte Karlo

"Svako treba da ima pristup muzici, da bude u mogućnostima da bude kreativan, nemamo svi para da kupujemo instrumente"
53 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 13.08.2014. 07:15h

Bristolski DJ i producent Standerwick prvi put je gostovao u Crnoj Gori u okviru ovogodišnjeg Refresh festivala. Bio je zvijezda prve večeri na Trance stejdžu gdje je “provozao” publiku kroz svoj svijet ritmova i melodija.

Vlasnik brojnih uspješnih numera koje su se našle na mnogim relevantnim top listama muzičku karijeru počeo je kao tekstopisac i kantautor, ali ga je splet okolnosti usmjerio ka trance muzici, što ga je na kraju i dovelo u Kotor koji mu se odmah svidio. Toliko da dan nakon nastupa na Refreshu na Twitteru napisao da mu je žao što napušta prelijepo primorje Crne Gore i objavio fotografiju Bokokotorskog zaliva.

“Veliki sam ljubitelj istorije, tako da mi je Stari grad fascinantan", kazao je on na startu razgovora za "Vijesti".Da li vršiš neke pripreme kad negdje dolaziš prvi put?

Trudim se da saznam što domaća ekipa voli: uplifting, psy trance ili tech trance. Ja volim svo troje naravno, a čuo sam da se ovdje preferira psy trance.Što si čuo o Crnoj Gori?

Čuo sam da je kao Monte Karlo i zaista podsjeća. Sunce, plaže, brodovi u luci, skupa kola, dosta stranaca na ulicama...Kako si ušao u svijet elektronske muzike?

Od malih nogu sam u muzici. Ranije sam se bavio nekim kao soft rokom i razočarao se u komercijalni svijet i malo odmorio od svega. Upoznao sam nekoliko ljudi u Bristolu koji su radili trance, a ja nisam ni znao što je to. Kao muzičar bio sam šokiran, trance je sadržao sve što volim - melodiju, ritam, harmonije, grandiozne refrene... Bio sam začaran i počeo sam da idem na žurke, a ranije me nije interesovao klabing uopšte. Slušao sam Tiesta, Armina Van Burena i vrlo živo se sjećam da sam bio najčudniji lik na plesnom podijumu jer sam stajao kao ukopan i snimao što ti ljudi rade, nisam mogao da vjerujem što čujem i vidim. Onda sam počeo da eksperimentišem i radim svoju muziku.

Na kraju si završio sarađujući sa Arminom?

Da, kad sam počinjao to je bio jedan od ciljeva i eto, ostvario se. Zaista vjerujem u to da čovjek mora da ima cilj u životu, bez toga si izgubljen.Koje si ciljeve sad sebi postavio?

E sad ćeš ostati ovdje cijelu noć (smijeh)... Naravno, uspjeh je bitan. Biti redovno na top listama, biti primjećen, sarađivati sa određenim ljudima, nastaviti ovo što radim kako bi to izraslo u nešto posebno. Kad pominješ da treba biti primjećen, koliko je to teško danas kad se čini da svako želi da bude DJ?

Kad sam počinjao morao si da odeš u studio da bi napravio pjesmu, što nije bilo nimalo jeftino, ali sam imao sreće da mi izdavačka kuća pokrije troškove. Sjećam se da se odjednom sve digitalizovalo i svi su analognu opremu prodali i prebacili se na to. Ipak, pored svih prednosti digitalne opreme, smatram da analogna posjeduje neku posebnu toplinu, tako da koristim i jedno i drugo. Vjerujem da svako treba da ima pristup muzici, svako treba da bude u mogućnosti da bude kreativan. Jer nekada si imao sreće ako ti roditelji imaju novca da ti kupe instrument, to je bila velika stvar, a većina nije imala tu priliku. Sa druge strane, mislim da je to što je stvaranje muzike danas dostupno svima dovelo do prezasićenosti tržišta. Ali naravno dobre stvari se izdvajaju, sijaju i vjerujem da moraju biti primijećene kad tad.

Galerija

Bonus video: