Iako je čuvena Glorija Gejnor u Novi Sad došla dan uoči nastupa, na Petrovaradinsku tvrđavu je, zbog lošeg vremena, prilično zakasnila.
Ipak, 65-godišnjoj pjevačici nije bilo teško da odgovara na pitanja i dok se priprema za nastup.
"O, ona je već krenula, ali zaustavite je", ne čuje se često od asistentkinje zvijezde festivala.
"Hajde s nama u garderobu", još manje je vjerovatan ishod trčanja za selebritijem. Između šatora koji odvajaju pres centar od bekstejdža glavne bine, gazimo flajere sa satnicom festivala, a od djevojke iz organizacije saznajemo da je ovaj ručno rađen crveni tepih pokušaj da se bar u nekom dijelu tvrđave izbjegne blato.
Pridružuje nam se i Zvonimir Đukić, frontmen Van Gogha, koji u hodu ponavlja "kako je divna, zar nije predivna?", misleći na Gloriju. Pokušaj uzimanja izjave propada jer je Đule uspio da kaže svega "Veliki pozdrav Crnoj Gori", prije nego što je legendarna pjevačica ušla u garderobu.
A onda - dva minuta blic pitanja i blic odgovora, zvijezda priča sa širokim osmjehom i Đule je bio u pravu - predivna je.
Znamo sve o vašem životu tokom disko ere - mnogo nastupa, žurki, putovanja, kako on sada izgleda?
Ne mnogo drugačije. I dalje imam mnogo nastupa, pišem pjesme, knjige, putujem svijetom i lijepo se provodim.
Nijeste se umorili od takvog načina života?
Jedino me smaraju aerodromi. Ako to izuzmemo, uživam!
A ovdje? Kakvi su utisci?
Dobro je. Ljudi su veoma ljubazni, prijatni. Hrana je odlična i vidjeli smo predivne lokacije.
I Will Survive je jedan od najvećih hitova ikad i ljudi vas uglavnom po njemu prepoznaju. Da li je dobro ili loše imati jednu takvu pjesmu?
To je definitivno blagoslov. Ta pjesma mi je dala mogućnost da sa svijetom podijelim inspiraciju, da ohrabrim ljude kojima je to potrebno. Ne bih mogla poželjeti bolju.
U kojim trenucima je vama bilo potrebno ohrabrenje u vidu poruke "preživjeću"?
Kada je moja majka preminula, kada su umrli moj otac, sestra i sva moja braća osim jednog... Takođe, dok sam prolazila kroz razvod.
U jednom trenutku okrenuli ste se i religiji. Da li i to pomaže?
Apsolutno. Ali nisam, kako ste rekli, našla boga, on je mene našao, ja sam bila izgubljena.
Na koji način?
Pa... nisam znala ko sam zapravo, bila sam veoma nesigurna, tužna, a sad je sve potpuno drugačije.
I Will Survive se smatra i himnom emancipacije žena. Situacija je na tom planu danas svakako bolja nego u vrijeme kada je ova pjesma nastala, a šta je ostalo da uradimo?
Mislim da smo napredovale, ali može još mnogo bolje.
Šta konkretno preduzeti?
Ostalo nam je da inspirišemo muškarce da rade ono što bi trebalo da rade. To je ono što možemo.
Bonus video:
