Bosanskohercegovački sastav “Divanhana” prije dvije godine se prvi put predstavio crnogorskoj puiblici. Od tada gotovo da ne prođe ni pola godine a da, na oduševljenje mnogobrojne publike, ne zasviraju u nekom od crnogorskih gradova. Ove sedmice, tačnije u petak 24. avgusta, imaće priliku da se kroz sevdah druže sa publikom u Bijelom Polju, a koncert će početi u 20 časova u Domu kulture. I ovom susretu sa fanovima pjevačica sastava Divanhana Naida Čatić, ali i ostali članovi se posebno raduju. O tome kako doživljava crnogorsku publiku i šta će to pjevati u Bijelom polju Naida za “Vijesti” otkriva....
Svirali ste u više gradova Crne Gore, ovoga puta stižete u Bijelo Polje. Jeste li se već raspitali kakva je tamo publika, šta voli, pa na osnovu toga sastavili repertoar?
Nekoliko puta smo imali priliku svirati u Crnoj Gori i uvjeriti se kako su naši temperamenti vrlo slični. Dijelimo slične tuge i radosti - bar u pjesmama. Sjećam se i našeg prvog koncerta u vašoj domovini, održanog u Podgorici prije dvije godine. Tada smo i otvorili srca jedni drugima. Sviraćemo dobro poznate pjesme koje su obilježile naše djelovanje kroz muziku te ćemo pjesmom prošetati Balkanom. Takođe, repertoar smo obogatili i numerama sa novog albuma “Kardeş” i iskreno se radujemo sevdahu i druženju sa divnim ljudima u Bijelom Polju.
Jeste li već sastavili set listu, kao i to koje će te pjesme svirati na bis? Koliko je uopšte teško za dva sata odsvirati sve pjesme koje vi, ali i publika voli?
Trudimo se ne svirati predugo kako bi ljudima ostavili prostor da opet dođu na naš koncert, iako bi nekada najviše voljeli svirati sve pjesme koje volimo i koje nas spajaju. Pjesme koje izvodimo na bis nisu uvijek planirane. Publika već sada zna da na kraju koncerta “moramo” skupa otpjevati “Eminu” i to je postao naš međusobno ritual.
Nedavno ste objavili pjesmu “Vino piju nane age Sarajlije”, s obzirom na to da se već neko vrijeme ova numera nalazi na repertoaru, hoćete li je svirati i na koncertu u Bijelom Polju?
Pjesma “Vino piju age sarajlije” snimljena je u saradnji sa brodvejskom zvijezdom Bredlijem Dinom. Primijetila sam i ranije da publika u Crnoj Gori voli ovu numeru i već na prvim taktovima prepoznaju. Sigurno da je već zauzela svoje mjesto među nama i na našem repertoaru, stoga je neizostavna.
Ovog ljeta imali ste i koncert u Tivtu. Stignete li tako da obiđete grad u kojem nastupate i koji je CG grad u kojem ste nastupali do sad na vas ostavio najveći utisak?
Nemamo uvijek priliku da obiđemo gradove u kojima nastupamo, ali kada se nađe slobodno vrijeme iskoristimo ga za šetnju i razgledanje ljepota gradova u kojima koncertiramo. Crna Gora je posebno lijepa zemlja, te kada dolazimo iz pravca Sarajeva svakog puta se zaljubimo u prirodu i njene boje. U Tivtu smo nastupali tri puta do sada i vezali smo se za njega. Osjećamo se kao kod kuće - a u Crnoj Gori se drugačije i ne možemo osjećati. Volim neposrednost i toplinu vašeg naroda, to me ponajviše vezuje za vas.
Muzikom se bavite iz ljubavi, ali sigurno da postoji i neki dio kad radite koncert koji vam teže pada. Šta je to što morate, a nerado radite?
Sve je rado. Ne dijelim obaveze kroz svoje djelovanje u ovom poslu na rado ili nerado. Postoje, naravno, momenti kada nije jednostavno nadvladati umor, stres ili nervozu, posebno kada smo odvojeni od kuća i na dužim turnejama, ali i tada olakšavamo jedni drugima. Srećna sam što unutar benda funkcionišemo kao jedan organizam te se nadopunjavamo. Mislim da nam ponekad teško pada manjak sna, umor od puta i nerodovna ishrana.
Ima li neka pjesma koja nije na reperotaru, ali da bi ti lično volio da se nađe jednog dana?
Postoje mnoge pjesme koje ja iskreno volim i čekam vrijeme kada ćemo ih podijeliti sa publikom. Meni je blizak sevdah koji je izvodio Himzo Polovina posebno prepjevi pjesama ispisani perom Alekse Šantića. Jedna od tih pjesama je “Što te nema”.
Bonus video:
