Tokom posljednje večeri Lake festa posjetioci su mogli da čuju i etno, rep i elektronske zvuke, ali je ovogodišnji program zatvoren onako kako dolikuje jednom rok festivalu – uz gitarsko prženje grupe M.O.R.T.
Sastav iz Sinja čiji je uspon krenuo 2013. pobjedom na banjalučkom festu pokazao je da je itekako stasao za veliku binu i natjerao publiku da se troši do posljednjeg atoma snage i kapi znoja. M.O.R.T je jedan od onih bendova kod kojih je vidljivo da uvijek ostavljaju „srce na terenu“, hrvatski muzičari praše jednostavan, ali efektan bluz rok koji tjera na pomjeranje, pa je od divljanja u prvim redovima u jednom trenutku umalo pala i ograda pred binom.
„Hvala što ste još tu, mi smo umorniji od vas. Mada i vi izgledate krepalo“, u svom stilu je prokomentarisao frontmen Ivan Katić, koji je više puta na ovaj način zasmijavao publiku. Čule su se „Na cesti“, „Nikotinska kriza“, „Tango“ i druge pjesme sa njihova tri dosadašnja albuma.
Posljednje veče Lake festa otvorili su predstavnici crnogorske scene Bubnjivi, te gosti iz BiH Helem Nejse, a onda je u pomalo čudnom terminu za ime takve veličine, malo iza 20 časova binu preuzeo Vlatko Stefanovski. On je počeo nastup pred malim brojem ljudi, ali je održao koncert za istinske muzičke sladokusce, miješajući na svoj već prepoznatljiv način balkanske etno zvuke sa američkim bluzom.
Do kraja njegovog nastupa prostor pred binom se polako popunio, što je primjetio i sam Stefanovski.
„Kad smo počeli da sviramo nije bilo nikoga, a sad je puno... Čekajte malo, da vas pokažem prijateljima“, kazao je muzičar i fotografisao publiku na oduševljenje prisutnih.
On je poručio da se u Crnoj Gori uvijek osjećao kao kod kuće, a posebno u Nikšiću. Njegov nastup pratila je uglavnom pozorišna atmosfera, publika se raspjevala tek na kraju uz pjesme nekadašnje grupe Stefanovskog Leb i sol, pa je možda i to razlog što je makedonski muzičar dobio raniji vremenski slot.
Organizatori su vjerovatno htjeli za kasnije da ostave energičnije nastupe, a ludilo je počelo sa tradicionalnom svirkom nikšićkih pank veterana DST, koji su do sad već postali simbol festivala na Krupcu.
Nikšićani su još jednom publici predstavili novu postavu sa gitaristima Milivojem Kljajićem i Bojanom Dobrilovićem, a na repertoaru su se uz stare hitove našle i pjesme sa aktuelnog albuma „Stvarnost je u nama“. Jedan od njihovih najvećih hitova, pjesma „Vatra“ koju je pjevač Boris Lješković posvetio preminulom bratu, tradicionalno je ispraćena bakljadom, a nikšićki pankeri nastup su zatvorili šutkom uz stihove „Mi smo jaki kao konji, mi smo bijesni kao psi, mi smo rođeni u sumrak, mi smo roblje prošlosti“.
Srpski reper Marčelo je sa svojim Filter Crewom dobio udarni termin i pružio nastup dostojan i većih festivala, mada na momente možda previše dramatičan. Marčelo nije došao sa cijelim bendom, već u pratnji DJ i klavijaturiste Raida, pjevačice Nevene Glibetić i violiniste Filipa Krumesa, a svako od njih dobio je prostora i za solo tačku između pjesama kao što su „Pegla“, „Laž“, „Virus“...
Reper iz Paraćina više puta je isticao koliko mu fali njegov partner za mikrofonom Ministar Lingvista, koji je bio opravdano odsutan, „zbog svadbe u Hrvatskoj“. Nakon niza društveno angažovanih pjesama Marčelo je ironično prokomentarisao kako će ih u Crnoj Gori teže shvatiti, jer su bliži Evropskoj uniji od Srbije i bolje žive, a nije propustio priliku ni da se osvrne na aktuelne trendove kad je u pitanju muzička scena u njegovoj zemlji.
„Sljedeća pjesma (Muk) govori o muzici koja umire... Uopšte ne mislimo na IDJ etiketu. Ako ste to čuli, a niste dobili rak ušiju, svaka čast“, poručio je reper.
Posljednje večeri publiku na Krupcu zabavljao je još jedan tribjut bend, ovog puta posvećen kultnoj britanskoj grupi The Prodigy. Englezi već dugo nastupaju sa bendom i elementi pank roka bitan su dio njihovog zvuka, pogotovo uživo, a upravo na tome je grupa koja je nastupila na Lake festu bazirala svoj izraz i razmrdala publiku.
Galerija
Bonus video:
