Puss, puss, puss, puss, puss, puss, pussyyyyyyy!“, odjekivalo je u petak veče u berlinskom klubu „Bohannon“, začinjeno psovkama, seksističkim i „pomalo rasističkim“ šalama Jeru The Damajae, koji sa bine poručuje da „svako ima pravo da zajebava svakog, jer smo na kraju dana svi ipak ljudi“. Možda u današnjem tolerantnom Berlinu ipak svako ne bi mogao „zajebavati svakoga“ na način na koji to radi Jeru, ali na svom ispunjenom nastupu u malom berlinskom klubu, Jeru The Damaja svakako to može.
Za one koji ne znaju, Jeru The Damaja je 41 godinu star reper iz Bruklina, a njegovi albumi dobro su poznati ljubiteljima rep i hip hop muzike. Karijeru je započeo albumom „The Sun Rises in the East“, koji je ove godine od strane urednika muzičkog portala About.com proglašen za jedan od 100 najuticajnijih rep albuma u istoriji muzike. Na toj listi Jeru The Damaja i njegov hardkor „Brooklyn style“ zauzimaju visoku poziciju. Poznat je i po saradnjama sa evropskim hip hop muzičarima, OTSPR i Slums Attack iz Poljske, Violadores des Versos iz Španije, francuskim trip-hoperima Chinese Man. Zbog svega toga, Jeru The Damaja rado je viđen u Evropi.
Prije nastupa pred publikom u Berlinu, uz preporuku Džeruovog „bussines asociate“-a i beat majstora, Jeru The Damaja prihvatio je razgovor za „Vijesti nedjeljom“. Iako je prije Berlina stigao do Budimpešte i Beograda, do Podgorice nije stigao. U jednom od zatvorenih hodnika „Bohannona“ Džeru je uz američki burbon i njemačko pivo pričao o svojoj muzici, evropskoj turneji, novom albumu, književnosti...
Jeru The Damaja nije jedan od repera koji iza sebe imaju desetine objavljenih albuma. Od 1994. i antologijskog „The Sun Rises in the East“, i najavljenog „The Hammer“ prošlo je 19 godina i samo pet albuma. Jerua ne brine ritam njegovog rada, dok god je „konzistentan u umjetnosti“
Jeru The Damaja nije jedan od repera koji iza sebe imaju desetine objavljenih albuma. Od 1994. i antologijskog „The Sun Rises in the East“, i najavljenog „The Hammer“ prošlo je 19 godina i samo pet albuma. Jerua ne brine ritam njegovog rada, dok god je „konzistentan u umjetnosti“.
„Dok si umjetnik, važno je pokušavati, samo uradi ono što osjećaš da želiš da uradiš danas. Ako osjetiš ono što želiš da uradiš danas, a ne pokušaš, vratiš se nazad, ili zvučiš kao svi ostali, a tako nećeš doći do nečeg novog“, kaže Jeru.
Upravo tako, kao „Jeru The Damaja 2013/2014“, Džeru opisuje svoj novi album. Uprkos bogatoj istoriji rep i hip hop muzike, kada govori o uticajima na svoju muziku, reper iz Bruklina pominje tri imena – Stivi Vonder, Bob Marli i Kurtis Mejfild. Jeru The Damaja sluša soul i fank, R&B i rege, što objašnjava raskošne bitove koji su nakon tromjesečne evropske turneje zatresli i publiku u Berlinu.
„Stivi Vonder, Bob Marli i Kurtis Mejfild su moji omiljeni. A ako govorimo o hip-hopu, volim Kool G Rapa, i naravno 'Gang Starr', zato što su mi oni dali stil i uveli me u MC-ing, DC-ing, produciranje i ostale stvari. Uz sve njih, tu je još mnogo imena“, rekao je Jeru i dodao da ipak „ono što je najvažnije, ne možeš naučiti od drugih“.
„To je ritam. Muziku možeš naučiti, ali ne možeš naučiti ritam. Rodiš se sa tim. To je u tebi“, kaže Jeru, reper koji kod kuće i u kolima sluša fank i soul.
„Fank i soul su moja stvar. Stvarno ne slušam mnogo hip hopa. Tedi Pendegras, Beri Vajt, Stivi Vonder, iz toga dobijam svoju dušu, to me inspiriše. Pokušavam da ne slušam previše repa zato što ljudska bića sve apsorbuju, a ja uvijek pokušavam da imam svjež stil. Zbog toga kad stvaram pokušavam da ne slušam previše repa, da bih zadržao svoju stvar. Ipak, rep je moj prirodni dar, a rep i hip hop jesu fank i soul tamo odakle ja dolazim“, objašnjava Jeru i dodaje da je važno „odakle muzika dolazi“.
„U mom slučaju dolazi od ljudi koji se nisu osjećali dobro. A muzika je najbolji način da se osjećaš dobro“, kaže Jeru.
Prije nastupa u Berlinu, Jeru The Damaja u razgovoru za „Vijesti nedjeljom“ najavio je da će u Berlinu biti ludilo, „jer je u Berlinu uvijek ludilo“.
I bilo je. Atmosferu neobičnog, „crnog“ teatra u klubu „Bohannon“ stvarali su i Jeruovi komentari između pjesama, koje su vrhunski izvođene uz podršku beat majstora iz pozadine. Džeru je govorio jednako koliko je i repovao, a njegove replike u oba slučaja bile su zapaljive za publiku. Uz dvije molbe za urlik, jedan publike koju čine Berlinci, i drugi publike koju čine oni koji su došli u Berlin, Džeru je pokazao sliku grada u kojem nema razlike između „domaćih“ i onih koji su došli. Urlici su bili jednake jačine, a publika sastavljena od Berlinaca i ostalih savršeno je pratila nastup repera iz Bruklina.
Pisanje je komunikacija
Sve „brejkove“ repera i njegovog beat majstora publika je glasno ispunjavala stihovima Jeru The Damajae, najboljim sa albuma „The Sun Rises in the East“, „Wrath of the Math“, „Hero4Hire“ „Divine Design“ i „Still Rising“. Jeru im je uzvraćao na engleskom i pristojnom njemačkom.
Uprkos bogatom slengu, publika je savršeno pratila Jeruove stihove. Reper iz Bruklina kao svoj „najvažniji dar“ opisuje talenat za riječi.
„Ja sam pisac i volim pisanje. Kod kuće pišem i filmska scenarija. Volim da pišem. Kao dijete sam uvijek pisao i čitao knjige. Mislim da je pisanje veoma važno. Ja sam u riječima i značenju riječi. Volim učenje novih jezika i sve ostalo. Mislim da je to nevjerovatno. Komunikacija je nevjerovatna.
Priroda pisanja je uglavnom u tome, u komunikaciji. Nije samo stavljanje riječi na papir, jer ako to uradiš i niko to ne vidi, to će biti ništa. Pisanje je komunikacija, a ja volim komunikaciju“, rekao je Jeru The Damaja prije nego što je napustio skriveni hodnik „Bohannona“ i nakon dugog kašnjenja izašao pred dobro zagrijanu berlinsku publiku, spremnu za komunikaciju sa bitovima.
Bonus video:
