Poznati srpski rok muzičar Nikola Vranjković sviraće 1. decembra u nikšićkom NK pabu, a dan kasnije u podgoričkom Montenegro pabu. Biće to njegovi prvi javni nastupi nakon što je napustio kultni bend Block out, na razočarenje mnogih fanova ovog sastava. Iako je ova vijest digla dosta prašine na srpskoj muzičkoj sceni Vranjković, koji je autor gotovo cijele diskografije Block outa, ostao je čvrsto pri stavu da ne daje izjave o tome. Tako je bilo i ovaj put - na intervju za "Vijesti nedjeljom" pristao je samo pod uslovom da se ne pominje razlaz sa popularnim bendom.
U međuvremenu, muzičar koji je iza sebe osim rada sa Block outom ima jedan solo album "Zaovdeilizaponeti", koji je objavljen uz istoimenu zbirku poezije, okupio je novu ekipu i otkrio nam da je bio na ivici odluke da neko vrijeme pauzira sa bavljenjem muzikom, ali da se na nagovor prijatelja predomislio i radi punom parom. Već je na YouTube servisu objavio numeru "Ispod tvoga oka", u pripremi je još dosta novog materijala, kao i još jedna knjiga.
Kakva su očekivanja pred nastupe u Podgorici i Nikšiću, šta publika može očekivati?
Trebalo je ovo da uradim prošle godine jer sam dobio poziv baš od ljudi iz Podgorice i Nikšića da predstavim svoj solo projekat prvo kod njih. U međuvremenu se izdešavalo što se izdešavalo, tako da je sad uskočio i bend i završavam neku vrstu mini izdanja, singl sa par pjesama koje će ići zajedno sa knjigom i nekoliko spotova koje će raditi razni ljudi.
Nemam nikakav specijalan odnos, ljudi znaju ko sam, što sam radio zadnjih 20 godina, imam specifičnu fanovsku bazu u Nikšiću i Podgorici i to je nešto što treba da sačuvam što duže mogu i da je poštujem koliko ona mene. Možda će na koncertu biti malo manje rokenrola, a malo više svega ostalog. Sviraću jedno 15 pjesama iz Blok Out ere, pet šest pjesama sa "Zaovdeilizaponeti" i pet, šest novih.
Ko su ljudi koji su sa vama u bendu i da li je to trenutna ili stalna postava?
To su ljudi sa kojima sam radio posljednjih nekoliko pjesama koje su imale veze sa Block Outom. Konkretno, Peđa Milanović - čovjek sa kojim sam radio "Beograd spava". Kad je Block out u pitanju, on je davno 95-96. odsvirao i producirao predivne fretles basove na "Rođendanskoj" i "Osam i trideset". To je čovjek sa kojim se družim i sviram cijeli život, ali konačno nas je vrijeme spojilo da zajedno sviramo. Tu je Ivan Goranović koji svira povremeno u Galiji i sa Đorđem Balaševićem, kod mene svira gitaru i klavijature.
Danilo Nikodinovski je drugi gitarista, ljudi ga znaju iz bendova Consecration i E-Play. I Vladan Božilović, moj prijatelj bubnjar, trenutno svira u bendu Deliverance iz Niša. To su ljudi sa kojima ću u sljedećem periodu raditi koncerte i neke nove pjesme. Što se tiče nekih ljudi sa kojima trenutno sarađujem, prošle nedjelje sam završio jednu pjesmu sa Dejanom Lalićem iz Orthodox Celtsa, on svira mandolinu. Sa ljudima iz Goribora, gitaristima Pitijem i Užom sam završio još jednu, sa Mikijem Ristićem iz Darkwood Duba...
Te će se pjesme pojavljivati, spotovi se rade, sad nemam nikakve potrebe da žurim. A ovih nekoliko koncerata koji će se desiti u Crnoj Gori i Srbiji su to neko opipavanje terena. Treba sve te pjesme da nastave da žive, a i meni se svira. Imao sam nekih 15-20 dana razmišljanja što bi trebalo da radim, da li da prestanem da sviram neko vrijeme. Ali su me ljudi nagovorili da u stvari treba da počnem još više da sviram i to se sad dešava. Non stop sam u studiju, imam puno posla i bavim se muzikom možda više nego ikad.
Planirate li da radite na albumu ili ćete objavljivati pjesmu po pjesmu?
Mislim da ću raditi pjesmu po pjesmu, jer postoji veliki broj umjetnika koji mi se obraćaju... Prvo moram da se zahvalim ljudima i iz Srbije i iz Crne Gore, nevjerovatan broj muzičara me pozvao i ponudio mi da svira sa mnom. Neke od njih ću i zvati u budućnosti. Isto tako veliki broj ljudi koji se bave filmom. Tako da gledam da sve njih nekako skupim na nekom sajtu, nekom virtuelnom mjestu gdje ćemo moći da razmjenjujemo ideje i gdje će svako od njih moći da dobije po jednu pjesmu, po jedan dio nečega da se bavimo zajedno sa tim. Sljedeći spot koji treba da pustim je za pjesmu "Nagrada za strah".
To će biti dokumentarni film o Aleksandru Veljkoviću, čovjeku koji je prešao nevjerovatan broj kilometara svojim džipom kroz šume Srbije, Crne Gore i Rumunije. Svuda gdje čovjek nije htio da prođe nogom on je prošao svojim vozilom starim dvadeset pet godina i to je snimio kamerom, ustupio mi materijal od kojeg će biti napravljen sljedeći spot. Za pjesmu "Bremeplov" koju sam snimio sa pomenutim gitaristima Goribora spot mi radi Anika Tesla, žena koja je već radila dokumentarac prošle godine o meni "Trenje", koji se sad prikazuje na nekim festivalima. Imam još nekoliko dogovora sa raznim ljudima, prosto ne znam kad ću što da stignem. Do kraja godine mislim da će biti samo te dvije pjesme, a još ne znam da li ću knjigu objavljivati u decembru ili negdje oko marta. Još razmišljam, jer ne mogu sve da postignem.
Da li imate izdavača za knjigu? Je li u pitanju zbirka poezije?
Kao i prošli put, ja ću biti izdavač. A biće to zbirka poezije plus četiri priče iz raznih perioda, čak su dvije objavljene i kod Željka Milovića, osnivača udruženja Ars Antibari iz Bara čiji smo počasni članovi nekad bili pokojna Margita Stefanović, Kebra iz Obojenog programa i ja. Biće tu veliki broj pjesama koje do sada nisu nigdje objavljivane, a neke su zaista zaslužile.
Da li ste razmišljali o tome da napišete roman?
Ne, razmišljam o tome da za svaku desetu pjesmu koja mi se dopadne, koju ne zgužvam i ne bacim, napravim muziku i da nastavim svoj put kojim idem dvadeset i kusur godina. Ne znam, možda jednom kad budem imao više vremena, kad se ne budem bavio raznim drugim stvarima nešto probam da napišem, ali nisam siguran da sam ja baš taj koji treba da piše romane. Poeziju volim da čitam i da pišem i nisam opterećen sa tim dal se to dopada nekome ili ne. Ima ljudi kojima znači i to me nekako i tjera da pišem i dalje, što ne znači da ne bih pisao da se to nikome ne sviđa. Nisam opterećen, znam ponekad da jako dugo ne napišem ništa. Najviše mi znači kad napišem nešto što je meni dobro i za što mi neki prijatelji kažu da je dobro. To mi stvara neki osjećaj potpunosti, zadovoljan sam, osjećam se kao da sam napunio baterije kad završim dobru pjesmu.
Vaše tekstove često karakterišu kao mračne, kako reagujete na takve komentare? Imate li neku autocenzuru dok pišete, razmišljate li o tome?
Zašto bih imao autocenzuru? Ja pišem normalne životne tekstove. Neki su svjetliji, neki tamniji. Ima i veselih i tužnih, ne znam zašto se razlikuju puno od drugih. Zanimljivo je da niko tako nešto ne priča kad su u pitanju filmovi ili pozorišne predstave, tada to nikome ne smeta. Ne znam u stvari da odgovorim na to pitanje. Ja pišem pjesme o onome što osjećam i što vidim, što sam čuo. Jako malo toga izmišljam.
Neke pjesme ste odsvirali hiljadu puta do sada, da li se Vaša percepcija tih pjesama mijenja sa vremenom?
Evo sada se mijenjaju, prvi put u životu pjevam pjesme koje ranije nisam pjevao. Postoji dobar broj pjesama koje sam pjevao do sada i dobro sam ih smjestio u neki svoj folder u duši i srcu. Ove druge pjevam prvi put u životu i počinjem da imam popuno drugačiji odnos prema njima nego ranije, kad sam ih pravio. Počinjem ponovo da ih razumijem, da se prisjećam svih tih momenata. To je jedna simpatična igra i nastaviću je dok god budem imao mogućnosti i zdravlja.
Ima li pjesama koje Vam je teško da izvodite, u emotivnom smislu?
Postoje i neću ih izvoditi. Ima ih nekoliko, od "Rođendanske" do "Majdana". Jednostavno kad ne mogu da ih izvodim, to i ne radim.
Block Out i Vi sami imate fanove koji su među najprivrženijima u regionu, a nikada niste imali neku jaku marketinšku kampanju iza sebe, niste se često ni u medijima provlačili. Što privlači ljude Vašoj muzici?
Moraš da imaš dobru pjesmu i dobar tekst. To je prosto. Situacija je slična danas sa bendovima kao što je recimo u Srbiji Goribor. To je bend kojem ne treba nikakva marketinška kampanja, ima svoje pjesme i tekstove i svira svuda po regionu. Popularni su u Hrvatskoj, Sloveniji... Ne treba tu ništa drugo osim malo vremena, dobra pjesma i dobar tekst.
„Autogeni trening” je ponos Crne Gore
Da li imate u planu saradnju sa nekim od crnogorskih muzičara?
Da, imam jednu pjesmu koju već neko vrijeme želim da završim sa bendom Autogeni trening. To mi je velika želja i to će se desiti u skoroj budućnosti. Čak mislim da će sljedeća prva brza, klasična rok pjesma biti ta. To je jedan od tri ili četiri meni omiljenih bendova sa ovih prostora. Ponos Crne Gore, fantastičan bend.
Kakav je bio Vaš prvi susret sa Autogenim treningom, šta Vas je privuklo?
Prva stvar koja me privukla je pjesma "Mulj". Sve poslije toga, sva naša druženja i to što sam ih zvao da često budu predgrupa ranije, sve proizlazi iz te pjesme. Postoji nekoliko bendova u svijetu koji su "nepriznati", nisu nikad postali veliki iz kojekakvih razloga.
Recimo Walkmen ili Wovenhand, moj omiljeni bend, za koje nikako ne možeš reći da su veličine tipa U2-a ili Radioheada, a po meni su puno bolji i kvalitetniji. Ne bih volio da Autogeni trening ostane na ovim prostorima na tom nivou, ali tu očigledno još nešto treba da se dogodi da bi taj bend mogao da odskoči.
Jer jako je čudno da bend sa tako dobrom muzikom i toliko dobrim tekstovima ne može da pruži svoje pipke dalje i svira češće po regionu. To je tako i sa nekim drugim bendovima. Možda je to razlog što i ja želim da nastavim da sviram, da održim taj kontinuitet, jer veoma je teško nastaviti nešto ako nisi u formi i ako nemaš volju.
Užasno je koliko mladih ljudi umire u Srbiji
Nedavno je bila godišnjica smrti Milana Mladenovića, šta mislite o eksploataciji nasljedstva EKV-a, koji često pominjete kao bend koji veoma cijenite?
Ukoliko misliš na ove kaver bendove, što znam, ljudi to vole i dolaze da gledaju i slušaju. To je sa jedne strane očuvanje tih pjesama, sa druge neko tvrdi da to nije pametno.
Što se tiče toga da neki mladi bendovi crpe energiju od EKV-a i pokušavaju da liče ili da krenu tim putem, čini mi se da malo njih to radi, što je šteta. Ali je i veliki broj instant bendova danas. EKV je bend koji je mnogo radio, koji je imao strahoviti broj proba, to je bila jedna vojska. T
ada, 80-ih je bilo dosta bendova koji su bili vojnički napravljeni. To je bio krvav rad. A danas mi se čini da bendovi uspijevaju brže sve to da savladaju, zato i kraće traju i imaju manje kvalitetnih pjesama.
A plato Milana Mladenovića - jedni su to podržali, drugi smatraju da je u pitanju jeftin politički trik?
Ja bih napravio i plato Margite Stefanović, drago mi je da ga je Neša Leptir dobio. Beograd je ogroman grad, ne znam zašto bi bio problem da ima pedeset platoa koji će dobiti naziv po nekom umjetniku.
Postoji veliki broj pisaca koji nisu dobili neke zaslužene nagrade. Volim to, meni je to ljepše nego kad političari dobijaju ulice i trgove. Nemam problem, to su ljudi koji su puno toga uradili za života.
Pogotovo pričati o Milanu Mladenoviću je izlišno... Drago mi je što je Delča dobio festival... To su strašne stvari, ljudi odlaze mladi u ovoj državi, neki to primjećuju, neki ne. Ali užas je koliko mladih ljudi umire ovdje.
Galerija
Bonus video:
