Koliko emocije u samo jednoj sceni - osmijeh poznatog crnogorskog muzičara Rada Pejovića Rapida koji je poslije duže koncertne pauze u petak veče izašao na scenu podgoričkog "Montenegro paba", ispunjenog do kraja publikom koja ga je sa rukama uvis pozdravila nečuvenim ovacijama govorio je sve. Iako se svim silama trudio da objasni da nije u pitanju pravi kambek ni pravi koncert, bar ne onakav kakav bi on želio da bude, taj momenat po svemu sudeći, ipak, znači povratak Rada Rapida pred publiku. Sljedeća godina će biti njegova sigurno, tvrdi on već na samom startu naše priče, nakon što je ekipu "Vijesti nedjeljom" koja je svratila u njegov stan na Pobrežju dan pred koncert ponudio rakijom, voćem i kafom. Iako se već neko vrijeme krije od budnog oka javnosti, Rade nije ništa manje nemirnog duha nego nekada. Stalno u pokretu, uvijek spreman da izvode performans na fruli ili da izimitira neku od poznatih ličnosti... Rapida mjesto ne drži. Kako fizički, tako i misaono - rafalno ispaljuje sve što mu padne na pamet, prebacuje se brzo sa jedne teme na drugu.
Prvo o čemu pada priča je novac od autorskih prava, tema koja Rada zaokuplja već neko vrijeme. Kaže da od svog prvog i za sada jedinog albuma "Kamo sjutra" nije zaradio ništa. Kada ga pitam kad je posljednji put uzeo neke pare na konto svog stvaralaštva prolazi par minuta razmišljanja do njegovog odgovora.
"Od saradnje sa predstavom 'Otpad' i od svirki.. Prije par godina. Bio sam u Sutomoru, puno ljudi, turista i MC neki koji uzima 50 eura za noć između pjesama dobačuje ljudima iz lokala 'Đe si brate, što činiš'", priča on kao da želi da ukaže na neku nepravdu, a zatim se brzopotezno prebacuje na sljedeću temu i priča kako ima ideju za serijal dokumentaraca koji bi uticali na svijest društva. Skretanje pažnje na bahato ponašanje vozača, na kulturu grada... Na pitanje što ga sprečava da se pozabavi sa tim priznaje da prvo mora da se organizuje sa samim sobom.
"Naučio sam da živim van ovoga grada, često sam 'bježao' u Beograd zatvarajući oči nad morem stvari koje treba da se pokrenu. Ali ja se uvijek vraćam Podgorici. Sva dokumenta su uvijek bila tu, roditelji, grobno mjesto, naša standardna crnogorska priča. Tu si rođen, tu mriješ. Ali su ljudi od mene kad sam se vratio očekivali da sam Mik Džeger", priča on uz objašnjenje da mu to što ponekad ne može da bude anoniman predstavlja veliku frustraciju.
"Naučio sam da živim van ovoga grada, često sam 'bježao' u Beograd zatvarajući oči nad morem stvari koje treba da se pokrenu. Ali ja se uvijek vraćam Podgorici..."
Sada je, kako tvrdi, u zamahu. Krenuo je da organizuje rad na novom albumu.
"Imam jedno 70 odsto ideja. Kada uđem u mašinu samog procesa izvođenja u studiju, biću brži, to je posljednjih 10 odsto procesa. Ali kako svirati sve to? Svako ko se bavi muzikom ovdje zna koliko ima problema sa okupljanjem benda, sa energijom čitavog procesa, koliko tu treba da bude drugarstva, ljubavi, razumijevanja... Treba da se maknu frustracije", smatra on.
Zatim kao da sam sebe opominje, govori kako mora u budućnosti da okupi bend, ali i dodaje da nema dovoljno ljudi kvalitetnih ljudi.
"Ne radi se samo o kvalitetu, već o čistom srcu, energiji, osjećaju...", objašnjava. Kao problem navodi i stanje kulture u Crnoj Gori, kaže da treba sve kulturne gerile da se ujedine, umjesto što se svađaju "oko para, grabe, sitnih detalja..."
"U kulturi se novcem često sve spaja i razdvaja, a to ne može da bude kreativno, jer inspirativna sila ti neutrališe kreativnost ako si interesno za nešto vezan. Treba da pomjerimo granice, da budemo originalni i jedinstveni, da damo sve da se kultura integriše sa turizmom", objašnjava on.
Integracija kulture sa turizmom je nešto što posljednje dvije godine slušamo kao izgovor za slanje predstavnika Crne Gore na Eurosong. Svjetski Kilo Car Rambo Amadeus, inače dobar prijatelj i saradnik Rapida, digao je dosta prašine svojim nastupom prije dvije godine, a Rade ima samo jednu primjedbu, kako kaže "pozitivnu".
"Žao mi je što mu to nisam sugerisao na vrijeme - trebalo je da nastupi u ludačkoj košulji. Da uzme ludačku košulju i da se istrza 'Euro neuro i tako skrene pažnju Evropljana", priča Rade i zatim i pokušava svojim pokretima da dočara kako bi to izgledalo.
Na pitanje da li bi on otišao na Eurosong kao iz topa odgovara da mu prvo treba pjesma za to. Kaže da nema predrasude prema festivalu kao takvom.
"Nemam još ideju za to, kad bih je imao zvanično bih je prikazao javnosti, pa ako bi bile dobre reakcije otišao bih rado", kaže on i dodaje da bi na tom takmičenju prikazao "tradicionalističku viziju Crne Gore".
Dok ne vidimo Rada na Eurosongu, vraćamo se na njegov novi materijal za koji kaže da će biti više pjevački.
"Skretaću opet pažnju na anomalije društva. Ne moramo samo da kukamo, treba i nešto da doprinesemo, uradimo, pomjerimo granicu", kaže on. Nije puno toga želio da otkriva, ali je kazao da ima u planu da uradi svoju prvu obradu - Stingovu "Englishman in New York" želi da preradi u priču o Crnogorcu u Beogradu. Iako mnogi misle da se sprda, tvrdi Rade, njegove pjesme imaju ozbiljnu poruku.
"Kad sam radio pjesmu 'Alo mala' želio sam da pokažem da nije fora da se dobačuje đevojkama i stvarno je poslije toga to nestalo. Primijetio sam da je to simptomatično, ljudi su čak prestali da se javljaju sa 'đe si brate, što činiš'. Sad se kaže jednostavno 'kako je' ili 'đe si bratski'", priča on.
Na pitanje da li vidi svoj uticaj na muzičkoj sceni Crne Gore zamišljeno odgovara da nije na njemu da priča o tome. Podgorički rok sastav “Zoon politikon”, sa kojim je nastupao u petak veče, upravo njega navodi kao jednog od ljudi koji su uticali na njihov svjetonazor.
"Kad sam čuo 'Brate moj' (pjesma Zoon politikona) kao da sam sebe vidio u pjesmi. To je lijep nastavak priče o nekom Marku, Janku, Radu... O svakodnevici. Svi smo inspiracija nekome, niko nije izmislio toplu vodu. Samo je pitanje kako to primjenjujemo", objašnjava Rade.
Domaću alternativnu scenu Rade opisuje kao nešto bolju u posljednje vrijeme. Ima entuzijazma, kaže kratko
Domaću alternativnu scenu opisuje kao nešto bolju u posljednje vrijeme. Ima entuzijazma, kaže kratko. Ali?
"U tom vremenu kad sam ja počinjao, kad je sve bilo dizel, kad su vrijednosti bile pomjerene, tad je bilo mnogo manje nečega drugačijeg. Sad ima više tzv. alternativno, ali imaš mnogo ljudi koji su na silu drugačiji. Ima svirki, ima festivala masu. U naše vrijeme je bio FIAT i ništa... Alternativno, što je to? Drugačije. Sad ima drugačijih bendova od klasika, ali ako ima puno toga 'drugačijeg' onda to više nije drugačije", smatra on.
Za Ramba Amadeusa Rade kaže da je njegov bezuslovni prijatelj, jedan od rijetkih koji bi mu uvijek dao pravi, iskreni savjet. Prisjeća se i nastupa u beogradskoj "Barutani" kada ga je čuo Rambo koji se u blizini vozio biciklom i pridružio mu se na bini.
"Tu smo izveli potpuno otkačeno 'Viđi ovu'. Rambo je poslije toga rekao organizatoru da mu je dužan 500 maraka, u šali naravno, ali je bio tako ozbiljan u toj ulozi da je frka nastala. I ja sam znao da se napijem toliko kad gostujem njemu na koncertu da se ni ne sjećam nekih detalja. Toga više nema", gotovo sa tugom u glasu zaključuje Rade.
Na pitanje kako njegova svakodnevica sada izgleda kaže da se trudi da vozi bicikl što više i da je srećan. Nekad dobije nalet energije, pa zažali što tada nije napisao ili snimio nešto, ali kaže da nije to isti nalet kad se upali snimanje.
"Odem na selo, imamo vikendicu u Martinićima, odem do Sutumora, do prijatelja i rođaka u Ulcinj. Volio bih da odem na katun neki da čuvam ovce, to sam poželio još prošle godine u smislu mentalne terapije. Tako sam se zasitio u Beogradu te urbane džungle, svega ima gore u smislu brzine i mijenjanja ritma života. Tamo sam potpuno bio promijenio ritam spavanja, budio sam se zimi u mraku, to čovjeka čini depresivnim", priča on.
Nedavno je na svojoj Fejsbuk stranici napisao da se kaje što nije pjesme "Ostrvo" i "Aj' pa se kroz grad zajebaj" uvrstio na album. Osim toga, danas kad se okrene za sobom smatra da je trebalo možda bude manje emotivan.
"Ima još vremena da ispravim sve što ne valja. Dobro sam, zdravo, samo treba bit srećan. Put do sreće je čudan i ne bih volio da mojim putem do sreće bilo koga drugog unesrećim", zaključuje on.
Ljudi ga na ulici često zaustavljaju, ali kaže da nije nikad imao negativnih iskustava. Često mu predlože da uradi nešto, da će ga podržati, a on im odgovori da bi više volio da on njih podrži, a da se oni pozabave nečim
"Jedan drug mi je pričao da su Japanci uspješni jer neko ko radi na šalteru može da predloži nekome iz vrha nešto i ako je to super i korisno to će da se usvoji odmah. A kod nas ako to predloži obično će pasti neke predrasude. 'A đe, ova mala da mi to priča, ja sam je zaposlio tu, što ima ona da priča? Da ona to zna ona bi već nešto napravila'. To je diskriminacija. Da li to ima korijena u onome 'ja tebe serdaru, ti mene vojvodo' ne znam. Trebamo se držat' tradicije, ali biti primjenjeni i praktični", poručuje on.
Što se tiče njegove porodice, kaže da počinju da shvataju njegov rad kao vrstu pomjeranja granica. U početku su tu bili čudni pogledi, a i dan-danas njegov otac smatra da su mu pjesme prekatke.
Što se Rapidove njegove porodice, u početku su tu bili čudni pogledi, a i dan-danas njegov otac smatra da su mu pjesme prekatke...
"On kaže - što si ti mislio sa tim 'đe si brate što činiš', kad možeš da dodaš i 'dođi malo brate na kafu'", priča on kroz smijeh.
Pitam ga kako bi se osjećao da iza njega ostane samo jedan ("ali vrijedan", dodaje) album, a Rade odgovara da bi bilo tužno ne nastaviti priču. Zatim otkriva da je razmišljao o novom alter egu, Radu Šabanu i kreće da pjeva: "Zdravo brate Polumentaaaa, zovem te sa moje strane planineeee... Sjećaš se brate, sjećaš se tiiiii, kad smo bili brate rokeriiii? Hoćemo ti i ja, malo do Ciriha, malo do Štutgartaaaa?". Ipak je odustao od te ideje jer smatra da bi "odebilio".
"Britanska naučna istraživanja su pokazala da ljudi koji su u tim mentalnim institucijama najmanje oboiljevaju od kancera, jer se ne stresiraju, nisu opterećeni ničim. Tužno je možda što biti debilan znači odmoriti mozak", priča on dok mu pogled luta u stranu. Da li je, ipak, zadovoljan učinjenim do sada?
"Zadovoljan sam, ali mogu još. Moram još", zaključuje Rade.
Performans sa lutkom iz seks šopa
Ako ništa drugo, Rade je mišljenja da manje ima predrasuda, ali da još nema kritične mase. Dok nam pokazuje Rambovog “Oskara popularnosti” koji je igrom slučaja završio kod njega sagovornik "Vijesti nedjeljom" se sjetio "šašavog i otkačenog" “Montefona” u Sportskom centru koji, po njemu, dovoljno govori o predrasudama.
"Uzeo sam lutku na naduvavanje iz jednog seks šopa da napravim performans uz pjesmu 'Alo mala', pošto se nastupalo na plejbek, a glupo mi je bilo da otvaram usta. Oduševljena je bila masa, ali ako neko nađe snimak sa nastupa on će vam sve reći. Dvije đevojke koje su bile prateći vokali povukle su se sa bine , jer su se osjećale prozvane jer sam tu lutku spustio pored njih. Ne znam zašto su se poistovijetile sa njom. Bio sam upozoren od strane organizatora da će mi spustiti regler ako pomenem nešto ružno", prisjeća se on.
Zatim tvrdi kako nikada na svojim nastupima nije rekao ništa ružno, uvredljivo i nemoralno.
"Možda su moje pjesme ostavile takav efekat da se to očekuje od mene", dodaje zamišljeno.
Magi me upozorila na poroke i probleme
Rapido često pominje svoje poznanstvo sa Margitom Stefanović Magi, preminulom klavijaturistkinjom EKV-a koju je upoznao dok je boravio u Beogradu.
"Ona je u jednom trenutku osjetila moju energiju, doživjela me kao odraslog dječaka i željela da oko mene da stvori jednu opnu da me ništa ne povrijedi. Često mi je davala savjete da treba da se čuvam poročnosti, upozorila me na ono na što oni nisu bili upozoreni, kakve probleme i društvo muzika donose, kako baratati emocijama....", prisjeća se on.
Bio je to jedan od aktivnijih Radevih perioda, a na pitanje da se prisjeti nekih ludih koncerata prvo što mu pada na pamet je jedan u Ljubljani kada je dao bubnjaru da pjeva umjesto njega.
"Smjestili su nas u hostel 'Metelkova', to je kao kod nas od kasarne Morača da smo napravili urbani centar za mlade. Sa hostelom, mjestom za svirke, instalacije, sve ofarbano u vrhunske murale, boce piva poređane u mozaike, sve je bilo iskorišćeno na kreativan način. Oni su mene, recimo, zamolili da ujutro ne odem, a da ne zapišem što kako koja pjesma, iako je organizacija luda, potpuno su bili profesionalni, SOKOJU su uredno uplatili prava koja ja sad potražujem", priča on.
Galerija
Bonus video:
