Srđa Vukadinović: Sve su cifre sitne u odnosu na život

Pred nastup u Kuslevovoj kući frontmen kultnog sastava, Srđa Vukadinović priča o životu van okvira potrošačkog drušva
670 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 31.08.2013. 13:03h

“Gospoda Glembajevi” jedan od najcjenjenijih crnogorskih sastava, ranije ove godine prekinuo je diskografsku pauzu, a sada će okončati i koncertnu, nastupom u Podgorici. O radu ove grupe, koja je neopterećena pravilima savremene muzičke industrije, za “Vijesti” je pričao frontmen Srđan Vukadinović.

Svirku na FIAT-u, koja će biti održana sjutra veče u Kuslevovoj kući, članovi benda su prihvatili, kako kaže Vukadinović iz pijeteta prema njemu. No, pitanje je da li će taj prostor biti dovoljno veliki da primi sve one koji su na njihovu svirku u glavnom gradu Crne Gore čekali 14 godina.

"Nadam se da hoće, ali je hipotetičko pitanje da li nas se neko uželio. Nadam se da jeste. Šta će da se desi, to ćemo da vidimo. Neka bude kako bog zapovijedi. To što skoro 15 godina nijesmo svirali u Pogdorici je sticaj okolnosti. Taj brejk se jednostavno zadesio", objašnjava Vukadinović sa kojim će sjutra pod imenom “Gospoda Glembajevi” svirati još i njegov brat Goran Vukadinović, kao i Goran Bojić Buba i Ivan Marović.

Krajem aprila, nakon devetogodišnje tišine, “Glembajevi” su objavili singl “Drumovi će poželjet ludaka” koji je bez obzira na to što, kako nam je ranije Vukadinović kazao, nijesu imali namjeru da prave hit, to definitivno postao. Ipak uspjeh te numere, tvrdi Vukadinović, neće diktirati brži tempo rada grupe.

"Sva ta sjećanja koče čovjeka da ide naprijed. Skoro sam u “Zabavniku” i pročitao da mreža Interneta mijenja zdravu memoriju i pravi se zastoj. Svaki čovjek je antologija za sebe, iliti original. Dva lista na grani nijesu ista. Rijeku koja uvire u more, može more da vrati ako su jaki talasi, ali voda stalno kruži.

E sad, naša potreba da se zaustavljamo i od toga pravimo posao i priče, samo otvara licemjerna polja i tu se pravi refleksija koja usporava životne aktivnosti, a on treba da teče, da se događa, da izvjetri", smatra Vukadinović.

Njegov sastav, nastao je 1989. i kroz njega su prošli brojni poznati crnogorski muzičari. Najaktivniji je bio tokom 90-ih godina, a posljednji album “Ozvučenije” iz 2004. snimio je Vukadinović sa ekipom muzičara koju je okupio za taj projekat.

On kaže da, bez obzira na medijsku tišinu koja je uslijedila, uvijek svira i komponuje.

"To je intima. Nijesmo uslovljeni tržištem i bilo kakvim refleksijama potrošačkog duha i ne moramo da poštujemo neke rokove produkcijske. Odgovorno čuvam taj zdravi tok intime životnog stvaranja, jer on ne poznaje okvire, a mi ne želimo sebe da uokvirimo. Na taj način bismo se uništili. Niko neće ništa sa sobom ponijeti u grob.

Postoje tragovi, ali te stvari nijesu orobljene. Sve što je zarobljeno, to može da se proda na aukciji, ali sve cifre su sitne u odnosu na život. To je sve sića, bez obzira na to o kolikoj se cifri radilo", smatra Vukadinović i tvrdi da im novac nikad nije uslov da prihvate neku svirku.

Pomenuti singl “Glembajeve” je vratio na medijsko nebo, a Srđan smatra da se tom pjesmom nije promijenilo njihovo mjesto na sceni.

"Ista meta, isto odstojanje", prokomentarisao je on dodajući da nije pratio da li su im i koliko nakon objavljivanja singla mediji naklonjeni.

"Šta će mediji da puste u etar stvar je njihovih uređivačkih kolegijuma, urednika. Nadam se najboljem, a to je da ljudi koji se bave medijima proniknu u nivo odgovornosti medija za koji rade. Mi nemamo marketinše aršine, tako da se nijesam bavio ima li nas i koliko u medijima.

Ne interesuju me skorovi ni koliko je posjećeno nešto na nekoj mreži i kako se tretira u javnosti. Prirodno je da mi je drago, ako to što radimo nekome prija i budi pozitivne refleksije, ali me to ne uzvisuje, već budi veću odgovornost da pazim šta radim", kaže Vukadinović.

Tokom rata u bivšoj Jugoslavili muzičari su u jednom trenutku odlučili da skrate ime, pa se bend zvao samo “Gospoda”, ali Srđa objašnjava da to nikad nije bio zvaničan naziv njegove grupe.

"To je bila refleksija koja se obila na naše sazrijevanje jer smo bili mlađi. Nikad to nije imalo zvaničnu utvrdu, uvijek smo intimno bili “Gospoda Glembajevi”. Nikad nijesmo otišli u centralni registar da amputiramo drugi dio imena", ističe Vukadinović i podsjeća da su pred kraj rata jedino oni i “Električni orgazam” svirali u Bosni i Hercegovini.

"To je bio nastup na nekom festivalu u Bugojnu, sjećam se, Holanđani su ga radili. Tada smo zajedno sa “Orgazmom” bili jedini koji su nakon ili pred kraj rata, ne sjećam se tačno, nastupali u tom dijelu Jugoslavije. Kada smo stigli tamo, još su bili neki crnci u unproforovim odijelima, bilo je i bodljikavih žica.

Nijesmo mi ništa zdravo za gotovo prihvatali, jer nikad nijesmo imali razloga da pravimo strukture koje su similarne aktuelnoj priči. Od pamtivijeka “svijet je ovaj tiran tiraninu, a kamo li duši blagorodnoj”" završava čuvenim stihovima iz Gorskog vijenca svoju priču Vukadinović.

Koncert “Gospode Glembajevih” počinje u 21 sat, a ulaz je tri eura.

Ništa nije slučajno

Pjesma Drumovi će poželjet ludaka objavljena je uoči rođendana pjesnika Vitomira Nikolića čije su stihove “Glembajevi” iskoristili. Srđan ističe da za to on i kolege nijesu znali.

"To je “poklapača”, što se kaže. Ništa nije slučajno, zvijezde su bile na našoj strani", kroz smijeh odgovara Vukadinović, koji je još tada najavio učešće na festivalu u Albaniji.

"Priča o nastupu u Albaniji je još otvorena. Vjerujem da ćemo krajem septembra otići do Tirane na taj Bunker fest", obećava on.

Ušće, mjesto gdje su zvijezde bliže

Vukadinović kaže da bez obzira na medijsku šutnju kad je bend u pitanju uvijek je bio u muzici, ali je posljednjih godina, kako kaže, “volonter-domar” u kafani “Dom kulture Ušće” na Bojani.

"To nije kafana, to je istinski mali Dom kulture, a ja se pojavljujem na bini za đedove. Zajedničkim snagama sa mnogim ljudima iz Evrope i svijeta se družim. To mjesto ima elemente institucije, a da bi došlo do nadgradnje treba napraviti socijalno bolje uslove.

S obzirom na to da je mrtva trka socijalno-politička najgabaritnija u društvu, pojavljuju se smetnje toga tipa, tako da Dom kulture fercera kao mali fenjer nade da ljudi mogu da se druže i odnose pozitivno jedni prema drugima", smatra on.

Kako svaki Dom kulture ima i muzički program, Vukadinović ga ne koristi kako bi promovisao muziku koju stvara.

"Nema eksplicitnog autopleja. Ne želimo da opterećujemo sistem sa identifikacijama toga tipa. Bojana uvire u more i kako je Dom kulture na ušću, to je energija koja pozitivno utiče na ljude i nema zagađivača u blizini, čist je zrak, zvijezde su bliže ovdje", siguran je Vukadinović

Galerija

Bonus video: