PRED NASTUPE U TIVTU I NIKŠIĆU

Goran Karan: Moja karijera ne počiva samo na nostalgičnim momentima

"Svaka stara pjesma je nekome suvenir, to je soundtrack nečije ljubavi i ljudi dolaze po to", kaže Karan
211 pregleda 1 komentar(a)
Goran Karan, Foto: Privatna arhiva
Goran Karan, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 16.07.2018. 10:31h

Hrvatski kantautor Goran Karan na zadovoljstvo velikog broja fanova, ove sedmice družiće se sa publikom u Tivtu u utorak 17. jula na rivi Pine od 21 sat i 30 minuta, dok će dan kasnije nastupiti u nikšićkom hotelu Onogošt. Kako je kazao u razgovoru za Vijesti, na koncertima publika će imati priliku da čuje stare i nove pjesme, a na repertoaru će se naći i najnoviji singl “U 4 oka”.

“U pitanju je aktuelna pjesma koja se obraća latino ritmom jednoj temi koja je sasvim akutna i hronična. Naime, opisuje kako danas svijet funkcioniše jer više diramo ekrane nego jedni druge. Inače, ‘Vagabundo bend’ je u punom sastavu, željni smo druženja, željni smo muzičke komunikacije. Vi samo ponesite srce, a mi ćemo napravit koncert za pamćenje”, poručuje Karan.

U svojoj karijeri koja traje decenijama, Karan ima veliki broj hitova, ali je i dalje diskografski aktivan, pa mu je sve teže da sastavi set listu kojom će obuhvatiti što više pjesama koje publika voli, a da što manje fanova ode nezadovoljno sa nastupa jer nijesu čuli “omiljenu pjesmu”.

“Imao sam sreće da su ljudi zavoljeli dosta pjesama koje sam pjevao u narazličitijim djelovima svoje karijere. I danas traže numere iz perioda rok sastava Big Blue, kao i hitove koji su proistekli iz saradnje sa Zdenkom Runjićem. Nezaobilazni dio su i pjesme novije faze, pa sve do mjuzikla ‘Naša bila storija’. Zaista je neki put problematično sastaviti listu koja će zadovoljiti publiku koja dolazi na koncerte. Uvijek neko ima neku priču vezanu za određenu ljubavnu pjesmu i ako je ne odsviramo na koncertu, ostane mu neispunjena želja. Imamo preko 120 pjesama pa je teško sastaviti veče koje treba funkcionalno da zabavi ljude između 90 i 150 minuta, a da se jednostavno ‘ne presoli’. Teško je sastaviti listu, a da svi budu zadovoljni”, ne krije Karan.

“Nekad i nije dobro poslušati baš sve što ti publika ima za reći, jer doći će onda do paralize domokratije. Imamo program koji nije nikad fiksiran sem kad snima televizija. Mada i tada znam da odstupim od predviđenog repertoara, jer ako ga se strogo držim to mi oduzima prostor da ta pjesma bude posebna. Tako da bend Vagabundo zna za jednu ili dvije pjesme kojima počinjemo koncert, a onda ‘stoje na prstima’ da bi osjetili šta publika hoće i kako da iskomuniciramo, na koji način da ih dovedemo do određenog emocionalnog stanja”, priča muzičar.

Kako mu se dešava da publika na koncertima neku numeru traži uglas, često im izađe u susret.

“Može se desiti situacija da baš tu pjesmu Vagabundo bend nema na trenutnom repertoaru, jer nekad budu personalne promjene u samom pratećem sastavu. Naš stalni bubnjar Žareje trenutno na bolovanju, pa ima stvari koje još uvijek nijesu ‘legle’. Bubnjar na zamjeni je Mile Ćatipović i pred njega postaviti zadatak od 120 pjesama nije jednostavno. Međutim, ako publika baš hoće, zapjevaćemo bez muzičke podrške. Na kraju krajeva, u ovo vrijeme da neko dođe na tvoj koncert, plati kartu u 21. vijeku da gleda jedan ostatak 20. vijeka - što sam ja, je privilegija, čast i dobra namjera. Ljudi prođu kroz razne geografske i finansijske košmare kako bi došli na naše koncerte. Da ne govorim o muškarcima koji znaju biti žrtve svojih veza i moraju doći zbog žene, cure, vjerenice”, kroz smijeh priča Karan kojem je najbitnije da publika nakon koncerta ode zadovoljna.

Takođe mu znači što publika jednako voli stare, ali i njegove nove pjesme.

“Dobro je što su im interesantne i nove pjesme i što moja karijera ne počiva samo na nostalgičnim momentima iz prošlosti, koji su isto toliko bitni. Svaka stara pjesma je nekome suvenir, to je soundtrack nečije ljubavi i ljudi dolaze po to. Međutim i nove pjesme, ako su kvalitetne će doživjeti da ih neko oživi svojim poljupcem. Koliko god me ljudi budu željeli slušati, a Bog me pusti da pjevam, pjevaću. Blagoslovljen sam time da se bavim onime što volim i da sam poput emocionalnog kiropraktičara. Dakle, nakon koncerta namjestimo srce tamo gdje treba da bude, a tokom nastupa atmosferu učinimo romantičnom i skrećemo pažnju na najbitniju stvar u životu. Ovo sve ostalo su okolnisti. I ekonomija i politika koliko god da su problematične i svakodnevne, ipak su samo okolnosti naših života i naše ljubavi”, smatra Karan koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri imao veliki broj koncerata u Crnoj Gori, a jedan posebno pamti.

“Bilo je sjajnih epizoda na nekoliko koncerata. Jednom smo svirali u Bijelom Polju, bilo je otvaranje mosta i imali smo odličnu produkciju i pozornicu. Međutim krene strašna kiša i publika, kako su izloženi krene u zaklon. Muzičari iz benda koji sviraju sa instrumentima koji imaju elektrike na sebi su takođe stali ispod strehe, a ja sam izašao vani i pokisao. Međutim, ljudi su cijenili taj moj gest, taj odnos da se daš do kraja”, prisjeća se Karan.