LEGENDARNA DŽEZERKA

Bisera Veletanlić: U mojoj karijeri sve bih promijenila

Slavna pjevačica priča o novom albumu, povlačenju, igri... Otkriva šta je zapostavila zbog muzike i kakva je osjećanja vežu za Crnu Goru
62 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 22.02.2019. 02:34h

Bisera Veletanlić, legendarna džez pjevačica i jedno od najvećih imena jugoslovenske šlageristike nastupa kao gost na koncertu Darkwood Duba u Podgorici. Tim povodom za “Vijesti” je pričala o sjećanjima koja je vežu za Crnu Goru, saradnji sa Dubom, novom albumu, povlačenju sa scene, plakanju na koncertima i njenoj muzičkoj igri.

Da li Vas neka specifična sjećanja vežu za nastupe ovdje?

Kako da ne. Ranije sam vrlo često pjevala kod vas, pogotovo u Budvi gdje imam divne, već decenijske prijatelje. Sjećam se nastupa i na Svetom Stefanu, u Podgorici na promociji predsjednika, pa u Herceg Novom na festivalu. Pjevala sam u Budvi 96. i na moje veliko iznenađenje čak pobijedila sa predivnom baladom koja je baš za Budvu, za ljeto, za miris mora... Imala sam i zadovoljstvo da otvorim Slovensku plažu. Pjevala sam tamo 15 dana sa jednim sastavom iz Nikšića. Možete misliti kad je to bilo. A ovo sada je jedinstvena prilika, jer su momci iz Darkwood Duba mladi ljudi, a ja sam gospođa u godinama ili Ledi Bi kako me zovu, koja se vrlo raduje kad radi sa njima. Zaista se sjajno uklapamo.

Koliko Vam znači to što ste spojili razne generacije na koncertima?

To je zapravo najbolje. Na moje koncerte dolaze i mladi i stari. Ne mislim ništa ružno kad kažem stari naravno, nego moja generacija. Isto se dešava i sad i mislim da nije bitno i da ne treba pričati o tome ko koliko godina ima, jer muzika ne zna granice. Ako je prava, ako je iskrena, ako izlazi iz vas tečno među publiku, tu se ne pita za godine. Ili te je dirnulo ili nije. Poenta muzike je to, vrlo prosto i vrlo značajno.

Da li ste mogli da naučite nešto od Darkwood Duba?

Naravno. Uvijek možeš nešto da naučiš ako si dovoljno bistar i na zemlji. Svakodnevno. Vi ćete sa svakim intervjuom koji radite, kao što je ovaj sad sa mnom nešto naučiti, jel tako? Tako i ja. I od Vas i od Darkwooda i od mog sestrića Vasila koji je po meni najbolji klavirista na ovim prostorima. Veoma sam počastvovana što mogu da radim sa njima.

Postoji li nešto što biste promijenili u svojoj karijeri?

Sve bih živo promjenila. Kao prvo, iskreno - pošto sam ja počela napolju, mislim da bih ostala duže. Kad me je zaista krenulo u Njemačkoj ja sam se pokupila, jer sam se uplašila da više nikad neću doći kući, onako blesavo, jugonostalgično. Trebalo je ostati, napraviti napolju to što se pravi ako imaš sreće, snage i mogućnosti, ako valjaš - a ja sam očigledno valjala. Ne, ja sam se pokupila i otišla.

Prvo to ne bih tako izvela. Onda kad sam došla kući, mnogo toga bih ja promijenila, ali - zakon je da zakona nema. Tako nekako. Nemaš zakona, nemaš ti ovdje politiku, nemaš kulturu koja ti obezbjeđuje normalno razvijanje u muzici. Tu ti stalno neko nešto podmeće, stalno ti je neko pakostan, zloban. Stanje je poprilično primitivno, poprilično malograđanski. I to mislim za sve ove naše prostore. Sve zavisi od toga da li imaš dobro okruženje koje radi za tebe, koje sve to nekako sanira, sredi. Onda nekako možeš da prođeš. Moraš da imaš ljude oko sebe koji su isključivo tvoji, koji te vole, poštuju i cijene.

Koja je razlika između nekad i sad, šta mislite o tome što mnogi glorifikuju muzičku scenu bivše Jugoslavije?

Nije ni onda bilo sve fantastično. Tako je svuda u svijetu, ne samo kod nas. Ali mi smo toliko mali, kao da smo svi u istom dvorištu, zato prevrćemo te blabla trućtruć priče jedni sa drugima. Da je bilo drugačije - jeste. Bilo je, ponavljam, i gluposti, ali ne toliko i ne takvih. Bilo je bolje, država je bila bolja, bolje se živjelo, poštovali smo jedni druge, voljeli. Ovo se sad pretvorilo u malu bolest. Toliko toga ima ružnog da čovjek ne može da povjeruje. Muzika je tu po svoj prilici najmanje važna. Izgubio se moral, etika, odgovornost. I to tako ide, kako se ko snađe tako pliva.

Rijetko kome na koncertima ljudi iz publike zaplaču, kao na Vašim nastupima?

To je čak i logično, nažalost. Pjesme podsjećaju na život. I meni se to desi vrlo često. Ako postoji lijepo plakanje, onda je to to.

Da li žalite zbog toga što ste nešto zapostavili zbog karijere?

Ne gledam to tako. Pitate me kao da mi je kraj, pa sad što mi je žao, što mi nije žao. Puno stvari sam oštetila na račun muzike. Privatni život, ličnu porodicu, sve sam to zapostavila na neki način. Tako da su mi sad moje pjesme djeca.

U prošlom razgovoru, kada je tek objavljena pjesma “Nešto sasvim izvesno” kazali ste “karijera je zaokružena, ostaje samo igra”?

Ja se igram već odavno. Kad pjevaš 50 godina, samo moliš Boga da ti grlo bude okej. Po pitanju svega ostalog se igram i mnogo se dobro osjećam. To je igranje pjevanje, što je najbolje i najljepše, ko to umije i razumije.

Još jedan dobar album

“Pozvali su me u studio da im nešto tamo snimim. Pošto mi je sestrić u bendu, onda su mu rekli da nagovori tetku da dođe”, priča Bisera Veletanlić o početku saradnje sa Dubom. Tada joj, otkriva, nije padala na pamet mogućnost turneje.

“Međutim, iz toga se izrodilo ovo i moram da priznam da sam se, kad je trebalo ići 15 dana na turneju, malo isprepadala. Ni u snu nisam mogla da pomislim da će biti krcato, prekrasno, predivna publika željna dobre muzike”, objašnjava ona.

Tokom ova saradnje dobila je inspiraciju za sopstveni album. “Napravila sam, vjerovali ili ne, do sada samo jedan CD. Ovaj trostruki CD “Prozor” sam pravila ne bi li nešto ostalo iza mene jednog lijepog dana. Već četvrti tiraž tog izdanja se prodao i to je predivno. Ja nisam važna, jer ne spadam u ove tipične zvijezde. Nisam zvijezda u smislu ove naše estrade ili kako god da je zovete. Imam potpuno drugačiji stav, drugačiji odnos. Poštujem muziku i presrećna sam što imam priliku da pjevam i da budem još u muzici i sad razmišljam da napravim možda još jedan album.

U tom slučaju bih osim Bate (Korenelije Kovač) uzela još novih, mladih autora, da napravim lijep, moderan album”, kaže umjetnica koja je najavila da će se uskoro povući, ne naglo, već postupno. “Kao što rekoh, voljela bih još taj jedan dobar album da napravim. Naravno, ne bih se ja povukla u smislu da zabetoniram usta. Meni nije pjevanja dosta, meni je dosta svega ovoga oko pjevanja. Smara te gomila gluposti, neodgovornosti, gomila budala oko tebe”, zaključuje.