Četiri godine od smrti Bojana Bajramovića

Posljednjih osam godina života bio je predsjednik Udruženja estradnih umjetnika. Preminuo je 29. decembra 2008. nakon dugogodišnje teške bolesti
1160 pregleda 9 komentar(a)
Ažurirano: 29.12.2012. 15:33h

Četiri godine prošle su od smrti crnogorskog pop pjevača Bojana Bajramovića, a javnost gotovo da se i ne sjeća dugogodišnjeg predsjednik Udruženja estradnih umjetnika, koji se borio za izvođače iz Crne Gore, i mnogima pomagao trudeći se da scenu “postavi na noge”.

Međutim, ima i onih koji ga se rado sjećaju, a među njima su njegovi prijatelji i saradnici Ljubo Jovović, Mirsad Serhatlić, Merima Njegomir, Renata Perazić, Karlo Kalezić.

"Njegovim odlaskom crnogorska scena je mnogo izgubila", kaže tekstopisac Ljubo Jovović koji je Bojanu radio najveće hitove među kojima je i pjesma “Evo zora”, a sa njim se slažu i ostali sagovornici.

Ljubo Jovović, Mirsad Serhatlić i Bojan Bajramović

"Bio mi je idol u periodu kad je bio član grupe 'Laseri'", priča Jovović i dodaje da su autori koji su sarađivali s Bojanom imali potpunu slobodu u radu.

"Veoma sam ponosan što sam bio njegov saradnik i što su moje pjesme koje sam specijalno radio za njega postale veliki hitovi: 'Evo zora' , 'Jadrane moj' , 'Nije muški'. Bojan je bio moj veliki prijatelj, drug, odličan pjevač, izuzetan saradnik i veliki humanista", ističe Serhatlić.

Renata Perazić je Bajramoviću pjevala prateće vokale na dva albuma i numeri “Gromovi pucaju”.

"Sarađivali smo, družili se, čak jedno vrijeme i nastupali zajedno", priča sa sjetom Perazićeva, koja je od njegove smrti predsjednica Udruženja estradnih umjetnika.

Renata Perazić

"Žao mi je što nijesam uspjela da održim njegovu ideju i što se Montefon, godišnja dodjela nagrada crnogorskim muzičarima, od njegove smrti ne održava. Eto, makar sam uspjela da održim festival narodne muzike, s tim što smo zbog krize morali da pauziramo ove godine. Zbog toga što je mlađima uvijek davao podršku, nagradu za najmlađeg izvođača na festivalu nazvali smo po njemu", objašnjava Perazićeva.

"Izuzetan kolega i dobar čovjek, borio se za život kako je znao i umio", rekla je Njegomir

"Prije Montefona desila se ekspanzija mladih i talentovanih muzičara u Crnoj Gori. Kako je Bojan sve pomno pratio riješio je da organizuje Montefon kako bi ih nagradio i stimulisao. A festival izvorne muzike je osnovao jer je želio da da šansu mladim talentima, ali i onima malo starijima koji su bez obzira na sve ostali vjerni tom zvuku", priča Kalezić.

Bojana opisuje kao lakog za saradnju, ali ujedno i velikog profesionalca: “Trudio se oko svake sitnice, sve je moralo biti perfektno”.

"Postaviti na noge te dvije manifestacije mogao je samo Bojan. Njegova upornost, entuzijazam i besprekoran rad u granicama mogućnosti, kao i njegova borba za dobrobit crnogorske muzičke scene daju mi za pravo da kažem da vrijeme koje prolazi ne može da izbriše nijedan minut našeg drugarstva i naših zajedničkih nastupa na raznim prestižnim festivalima", navodi Serhatlić i obećava da će Udruženje estradnih umjetnika zauvijek pratiti put koji je Bojan svojim angažovanjem postavio.

Neosporno bio dobar pjevač i zgodan momak

Naši sagovornici pričaju i koliko su voljeli da se druže sa Bajramovićem.

"Nije bio samo dobar pjevač, bio je i odličan glumac. Najbolja druženja bila su na Pjesmi Mediterana kada smo zajedno znali da ne spavamo danima, a Bojan bi nas zabavljao pričajući anegdote sa svirki, snimanja, festivala", ispričao je Jovović, a Perazićeva se prisjetila anegdote iz 1999.

"Svirali smo neko vrijeme zajedno u hotelu “Onogošt”, i dok se po običaju spremam za svirku, zove me Bojan i kaže “Ne idemo, počinje bombardovanje”. Pomislila sam da se šali i već ga ubjeđujem kako to neće biti kod nas, a on mi kaže “hoće, hoće, najavili su”. U nevjerici sam bila sve dok prva bomba nije pukla. Te večeri smo i prestali sa svirkama u Nikšiću", priča ona.

Jovović kaže da je “neosporno bio dobar pjevač i zgodan momak”, ali mu to nisu prve asocijacije na Bajramovića.

"Bojana je najviše krasila hrabrost, kao i plemenitost Crnogoraca", kaže Jovović.

Bojanova dugogodišnja prijateljica i koleginica Merima Njegomir pamti ga kao velikog borca.

"Izuzetan kolega i dobar čovjek, borio se za život kako je znao i umio", ističe Njegomir i dodaje da je njegova borbenost dolazila do izražaja i kad je u pitanju festival narodne muzike koji je pokrenuo.

"Taj festival veoma je značajan, ne samo za Crnu Goru, već i čitav region jer su dolazili pjevači iz svih ex-YU republika. Nadam se da će ponovo pokrenuti taj festival i možda ga nazvati njegovim imenom jer je zaista zaslužio", smatra ona.

I dok drugim muzičarima organizuju koncerte u čast, Bojanove pjesme rijetko se puštaju. Kalezić smatra da je on imao dosta hitova i da su ga mediji zaboravili.

"Ne mogu da vjerujem da niko ne vrti Bojanove spotove. Ne znam kad sam posljednji put vidio neki njegov spot, a neosporno je da je imao hitove. Eto, nedavno je bio rođendan glavnog grada, on je dobitnik Devetnaestodecembarske nagrade, ima lijepu pjesmu o Podgorici koju niko ne pušta. Prošle godine smo mi iz Udruženja filmskih stvaralaca zvali u Javni servis da pitamo zašto ne emituju Bojanove spotove. Svaka čast svima, ali neko ko je uradio mnogo za crnogorske muzičare i uopšte muzičku scenu ne smije biti zaboravljen", smatra Kalezić.

Pomagao i rokerima

Da je Bajramović pratio šta se dešava na sceni i pomagao mlade muzičare, najbolje pokazuje priča člana Autogenog treninga Dina Kapetanovića.

"Kada je trebalo da objavimo prvi album, jedan izdavač nas je odbio zbog omota koji nijesmo željeli da promijenimo, i naš drugar je napisao tekst o tome. Bojan je to pročitao i u intervjuu rekao da on želi da nam izda album i da mu se javimo. Kada sam mu se javio, u roku od pola sata smo se našli i dogovorili. Dao nam je novac da odštampamo omot i snosio troškove oko objavljivanja albuma. Nije bio u pitanju neki tiraž, ali nam je svakako u tom trenutku značilo što je neko imao sluha za ono što radimo. Nijesmo to ni očekivali od nekoga ko se ne bavi istim žanrom kao mi, ali on je zaista sve pratio", priča Kapetanović.

Biografija

Bojan Bajramović muzičku karijeru započeo je u bendu “Posejdon” koji je osnovao još u Gimnaziji. Sastav “Laseri”, osnovao je1980, a solo karijeru započeo je na Opatijskom festivalu dvije godine kasnije.

Snimio je osam samostalnih albuma i veliki broj kompilacija sa više od 100 pjesama. Učesnik je najpoznatijih regionalnih pop festivala, a među njegovim najpoznatijim hitovima su numere “Spalila si sve”, “Plaćali smo Cigane”, “Gromovi pucaju”, “Milena”, “Umoran”, “Evo zora”, “Nije muški”, “Kao nekad”.

Posljednjih osam godina života bio je predsjednik Udruženja estradnih umjetnika. Bajramović je bio osnivač dodjele godišnjih nagrada muzičarima iz Crne Gore “Montefon”, kao i festivala narodne muzike.

Dobitnik je Decembarske nagrade grada Podgorice. Preminuo je 29. decembra 2008. nakon dugogodišnje teške bolesti.

Galerija

Bonus video: