Nikola Čuturilo Čutura i danas je poznat po hitovima “Voli me”, “Da kažem ti”, “Čekaj me”, kao i onima koje je radio za druge izvođače. Prije solo karijere svirao je u velikom broju grupa među kojima su Riblja čorba, Zambi, Biciklo. Svoj prvi solo album “9 lakih komada” objavio je 1988.
Drugi album “Raskršće” objavljen je u septembu 1989 , dok je za treći koji je izašao 1991. oformio bend “Oblaci”.
Zatim je u Engleskoj snimio “I.D.”, a peti projekat “Nemir” izašao je 2006. Nakon diskografske pauze od šest godina, vratio se albumom “Tu i sad”, a u međuvremenu, Čutura je radio muziku za mnoge predstave, filmove, kao i za seriju “Sva ta ravnica”.
*Nedavno ste se albumom "Tu i sad" vratili na muzičku scenu. Kako su nove pjesme prihvaćene?
-Danas većina ljudu zapazi pjesmu onoliko koliko je često u prilici da je vidi na TV-u. Uradili smo spot za numeru “Beograd” i upravo završavamo drugi, za pjesmu “Sanjam da je bolje”, a već razmišljamo i o trećem. Kada počnemo sa svirkama u decembru vidjećemo gdje smo otprilike…
*S obzirom na to da su se na albumu našle i neke numere koje ste ranije snimili, koliko vam je to pomoglo da vas upozna i mlađa publika?
- Jedina pjesma koja je ranije snimana je ”Voli me” i od tad je prošlo više od 20 godina. Ona se i dalje može često čuti na radio-talasima, a jedini razlog što smo je ponovo snimili je to što je u ovakvom aranžmanu izvodimo uživo već duže vrijeme. Iskreno, kad god vidim izrazito mlade ljude na svirci, mnogo se obradujem i pomislim da možda i nije sve propalo. Što se mog odnosa prema “Voli me” tiče, proteklo vrijeme mi jeste saveznik - svaka misao u ovoj pjesmi je kao juče napisana, što je malo i tužno jer kao da na ovim prostorima sve oko nas stoji.
*Album "Tu i sad" kritičari su opisali kao "zdrav rok album". Znači li to da danas nema pravih rokera, kao nekad?
- Ne umijem i nikad neću ni pokušati da snimim nezdravi rok album, toga ionako ima na pretek. Ono što, međutim, znam je da sam odavno ozbiljan autor i to je vjerovatno veliki teret oko vrata mnogima, pa i razlog što sam prečesto po strani. Ne zamjeram nikome ništa, nastaviću svoju misiju, a siguran sam da će me se mnogi sjetiti kad postanem mlađi…
*Prva numera koja se izdvojila s albuma je "Beograde" u kojoj su gostovali Žika i Dragi Jelić iz YU grupe. Vi ste imali priliku da sarađujete s njima ranije, radili ste pjesme za njihove albume. Kako ste došli na ideju da napravite duet?
- To je kao zatvoreni krug. Dragi i Žika su moji idoli i njihov rad je jedan od važnih razloga zašto sam još kao dječak zavolio muziku. Njihov značaj i uticaj na rok muziku na prostoru ex-YU je nemjerljiv i, nažalost, kao i sve drugo istinski vrijedno, potcijenjen je i nedovoljno istaknut. Ponosan sam što smo sarađivali i što sam njihovom opusu doprinio pišući “Dunavom šibaju vetrovi”, “Mornar’, “Kome se raduješ”… Zato je i bilo logično da mi uzvrate saradnju na kompoziciji “Beograde”, a mnogo ljudi je upravo u toj pjesmi prepoznalo nostalgiju iz ugla triju generacija.
* Numera “Zabadava“ sa vašeg aktuelnog albuma je duhovita pjesma o pristojnim ljudima u nepristojnom vremenu. Šta vas je navelo da napišete takvu pjesmu?
- Muka mi je od bahatog i nepristojnog svijeta. Još veća muka mi je i od aktuelne politike koja ohrabruje i podilazi takvom modelu ponašanja. To je razlog da se napravi “Zabadava” jer ja nemam drugog oružja. Mora čovjek da se tješi da u ovo vrijeme imati stav ima nekog smisla, ha,ha.
* Na početku karijere svirali ste u mnogim bendovima, a najznačajniji za vašu karijeru bio je rad u grupi Riblja čorba. Kad ste ocijenili da je pravi trenutak da započnete solo karijeru i kako je došlo do toga?
- Riblju čorbu sam napustio onog trenutka kada je to bilo najbolje za mene. Šest godina u bendu, 600 odsviranih koncerata, četiri studijska albuma sa hitovima koji žive i dan-danas nezaboravno su i nezamjenljivo iskustvo…
* Imali ste priliku da radite za poznate izvođače među kojima su Dejan Cukić, Kerber i mnogi drugi. Sa kim je rad bio najlakši, a oko koga ste morali da se potrudite?
- Osim pomenutih kolega pisao sam i za Riblju čorbu, Bilju Krstić, Viktoriju, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića…i nikad za nekog meni nepoznatog. Iz tog razloga naša saradnja je uvijek bila stvar povjerenja, ja samo pokušavao da napišem ono što bi oni inače napisali za sebe.
Možda je bilo malo drugačije prije nekoliko godina kada sam pisao za Zdravka Čolića, jer sa njim nisam bio privatno toliko blizak. I ta saradnja se međutim na kraju završila uzajamnim zadovoljstvom i mogu da kažem da je Zdravko, osim što je ikona, poseban i izvanredan čovjek.
Drugačije iskustvo
Radili ste muziku za mnoge predstave i filmove, kao i za seriju "Sva ta ravnica". Da li je lakše raditi takvu, namjensku muziku ili numere za album?
- To je potpuno drugačije iskustvo.
Kada pišeš pjesmu za album, ona je sama i u njoj je sve ili ništa. Sa druge strane primijenjena muzika je integralni dio drugačije cjeline i dobra je samo ako originalno korespondira sa svim drugim elementima.
Prethodno pročitaš scenario, razgovaraš sa rediteljem itd. Kad ti se dogodi pjesma za album, ne vrijedi da pričas bilo šta sa bilo kim, ona ili valja ili ne.
Pravog roka nikad dosta
Potpisujete himnu za rukometnu reprezentaciju Srbije. Da li ste je u rok maniru napravili kako bi se razlikovala od drugih ili ste samo radili ono što volite?
- Iako je u formi songa, to je u stvari primijenjena muzika, jer trebalo je napraviti nešto za tu priliku, nešto raspjevano, emotivno, a u isto vrijeme ne biti banalan. Rok forma je, naravno, bio moj izbor jer pravog roka nikad dosta.
Uostalom, iskreno se nadam da ću uskoro biti u prilici da vam to dokažem i uživo kako u Podgorici, tako i u svakom drugom mjestu vaše lijepe zemlje, gdje god budem iamo priliku da odsviram koncert.
Bonus video:
