Posljednjih godina ljubitelji rokenrola polako nadoknađuju propušteno iz regiona, a od ovog ljeta imaju priliku da uživo čuju i vide neke face koje su obilježile svjetsku rok istoriju.
Nisu to doduše megapopularna komercijalna imena, ali nedavno gostovanje Markija Ramona na Lake festu, bilo je osvježavajuće, a u istom stilu nastavlja se i na ovogodišnjem SeaRocku gdje u subotu 28. jula gostuje Kris Ekman, osnivač poznatog američkog benda The Walkabouts, sa svojom novom grupom The Frictions.
Organizatori festivala ugledali su rupu u ponudi i odlučili da se uglavnom pozabave inostranim izvođačima, a Ekman je najinteresantnije ime na ovogodišnjem meniju.
"Svaka je svirka drugačija, i svaka publika"
Poznati pjevač i gitarista za "Vijesti" je otkrio da publika u Kotoru može da očekuje kako pjesme The Frictionsa, tako i hitove Walkaboutsa, te da će aktuelni album "Halogen Sky" moći da se kupi na njihovom koncertu.
Kakva su očekivanja pred prvi nastup u Crnoj Gori?
"Trudim se da ništa ne očekujem. Svaka je svirka drugačija, i svaka publika. Dođeš i potrudiš se da daš sve od sebe, a onda će valjda i publika to prepoznati i reagovati. Divno je svirati prvi put u Crnoj Gori, imao sam to u planu odavno, a članovi bendova The Bambi Molesters i My Buddy Moose su mi rekli da je SeaRock bio sjajan prošle godine."
Kako je uopšte došlo do saradnje sa slovenačkim muzičarima i koliko se vaš rad sa grupom The Frictions razlikuje od prethodnih?
"Upoznao sam Bernarda (gitarista) i Tomija (basista) prije nekoliko godina kada sam producirao album njihovog benda Hic Et Nunc. Nakon što se taj bend raspao, odlučili smo da radimo zajedno na nekom rokenrol projektu.
Pridružio se Luka na bubnjevima i nastao je bend The Frictions. Mislim da je najveća razlika između Frictionsa i prethodnih projekata to što se sada oslanjamo samo na osnovne elemente rok muzike - dvije električne gitare, bas, bubanj, vokal."
Sarađivali ste sa bendom Bambi Molesters i još nekim drugim sa prostora bivše Jugoslavije. Šta mislite o ex-YU rok sceni?
"S obzirom na to da živim trenutno u Sloveniji, najviše sam upoznat sa tamošnjom scenom, i to uglavnom sa nekim bendovima iz prošlosti. Sviđaju mi se Pankrti i Videosex."
Kako je došlo do saradnje sa Molestersima?
"Prije svega to su moji prijatelji. Toliko dugo smo svirali i družili se da naša veza počiva isključivo na prijateljstvu i naravno sličnom muzičkom ukusu. Mislim da su Molestersi bend svjetske klase koji je potpuno prevazišao surf žanr. Za mene su jednostavno sjajan instrumentalni rokenrol bend."
S obzirom na to da je bend The Walkabouts iz Sijetla, a funkcionisali su otprilike u isto vrijeme kad je počeo uspon grandža, koliko vam je smetalo to u prijemu kod publike? Da li su ljudi bili iznenađeni što čuju bend iz tog grada koji nema bučnih gitara i vriskova?
"To je vjerovatno prije bila prilika za nas, nego kletva. Grandž pokret je privukao puno pažnje na Sijetlu, a to što smo mi zvučali drugačije omogućavalo nam je da se izdvojimo iz gomile."
Šta mislite uopšte o sceni u Sijetlu tih godina, da li je grandž zaista bio nešto najbolje što je grad imao da ponudi?
"Bilo je mnogo drugih fantastičnih bendova, kao recimo Feast koji nikada nije objavio album, ali je bio veoma uticajan kasnih 80-ih. Ali kad bi me neko 1988. pitao koji su najbolji bendovi u gradu, rekao bih Mudhoney i naravno The Walkabouts. Tako da su ljudi na razne načine, ipak, uspjeli da čuju kvalitetnu muziku iz Sijetla."
U jednom intervjuu izjavili ste da je bend The Walkabouts uvijek imao bolju prođu kod evropske publike, nego domaće američke. Zbog čega?
"Najveći problem za Walkabouts u SAD nije bila publika, već marketinška podrška izdavačke kuće. Nikada to za nas nije funkcionisalo kako treba na nivou nekog biznisa u Americi i zbog toga nije dovoljno ljudi bilo u prilici da nas čuje. U Evropi, ljudi koji su objavljivali naše albume su odradili pakleno dobar posao i veoma smo im zahvalni na tome."
Galerija
Bonus video:
