Đorđe David: Kompromis je kao prostitucija

Poznati pjevač otkriva kako je nastajala muzika njegovog novog benda i zašto s godinama nije omekšao
0 komentar(a)
Ažurirano: 04.07.2012. 15:32h

Kada ga je prije više od 20 godina otkrio poznati kompozitor Sanja Ilić, niko nije ni sanjao da će Đorđe Nikolić danas poznatiji kao Đorđe David biti sinonim za rok muziku.

Tih godina Đorđe je učestvovao na festivalima pjevajući Sanjine pjesme, a na prvom takmičenju (Beogradsko proljeće) osvaja nagradu za interpretaciju. Nakon što ga je Sanja uveo u muzičke vode, Đorđa je preuzeo njegov brat Dragan Ilić i dao mu šansu da zapjeva u grupi "Generacija 5".

Pošto je učestvovao na nekoliko projekata ovog kultnog rok benda, Đorđe je naspustio "Generaciju" i napravio svoj bend "Fuzzbox".

Poslije medijske pauze ponovo se vraća na velika vrata i to kao član sastava "Death Saw" sa kojim je nedavno objavio album "Blood Avenger".

"Ono što je za nas prosjek, za većinu izvođača je maksimum. Možda zvučim pretenciozno i nadrndano, ali kad god smo album poklonili nekom od kolega svi su bili u fazonu "Ovo je totalno Amerika"

"Aleksandar Mitrović Tommy i ja imali smo ideju da napravimo album s obradama, projekat koji bi se zvao "Da se ne zaboravi" i imao akcenat na pjesme koje su u velikoj mjeri uticale na generacije onih koji su stasavali od Triglava do Đervđelije. Ta priča je trebalo da djeluje oslobađajuće na Tommyija, izvanrednog gitaristu, koji je tada imao 19 godina. Ipak, kako je Tommy zajedno sa tom idejom stasavao, shvatili smo da priča o obradama ne pije vodu i da treba da ipak uradimo autorski album" prisjeća se početaka David.

Kaže da je kada su započeli taj projekat sa Tommyjem radio već pet godina, a dvojcu su se zatim pridružili bubnjar Mladen Dragovićem i basista Đorđe Golubović Džomsi. Na albumu su zatim radili još četiri godine.

"Oni su kao mladi ljudi stasavali sve to vrijeme, ali sa njima sam i ja stasavao kao neko ko je sada bio isturen ispred benda i određen da vodi "prljave" poslove oko finansija i organizacije. Onda je lagano Tommy preuzeo kompletnu priču. Taj album važan je za bend jer smo se uz njega upoznavali i sad jasno znamo šta će ko da radi" objašnjava i dodaje da ipak nije odustao od ideje da napravi album obrada.

"Jednostavno, sve dolazi u obzir, ali autorstvo je najvažnije, i molim mlade ljude da se okrenu autorstvu. Moramo da vjerujemo u svoje snove, jer da ja nijesam vjerovao u njih, odavno bih otišao u penziju" poručuje David koji je na ovom albumu dao šansu mladim autorima, ali i svom prijatelju iz djetinjstva Mlađanu Dinkiću koji je za album napisao dva teksta.

"Mnogi tekstopisci su donijeli tekstove, ali te stvari nijesu se uklapale u priču, a Mlađini su nam odlično legli. Kad je urađen spot za "Samo hrabro", ljudi su je prihvatili na isti način kao "Najjači ostaju".

"Te dvije pjesme se ne mogu uporediti, jer je "Najjači ostaju" nastala u periodu 90-ih koje su bile katastrofalalne i tragične po sve generacije na ovim prostorima, a "Samo hrabro" bi trebalo da bude okrenuta mladim ljudima koji su na početku ostvarivanja svojih snova i ideja. Mislim da je njena vrijednost u tome i smatram da će na težini tek dobiti, isto kao balada "Dalje od pakla" za koju kažem da je srpska varijanta numere "Novembar Rain". Potrudiću se da nabavim novac da spot za nju odradimo raskošno" obećao je on.

Kroz priču Đorđe otkriva da se tokom četiri godine album "stravično mijenjao".

"Kad sad preslušam te demo snimke potpuno su drugačiji, tačno se vidi kroz njih kako je stasavao bend i kako smo mijenjali mišljenja. Sola na gitari su zvučala drugačije, dok su pjevačke dionice dobijale na težini. Za svo to vrijeme jedni druge smo provjeravali. Do koske sam se predao radu tih mladih ljudi" tvrdi David, uz objašnjenje da su prestali da rade na albumu onda kada su njime bili potpuno zadovoljni.

"Ono što je za nas prosjek, za većinu izvođača je maksimum. Možda zvučim pretenciozno i nadrndano, ali kad god smo album poklonili nekom od kolega svi su bili u fazonu "Ovo je totalno Amerika". To je najveći kompliment koji možeš da dobiješ poslije toliko mukotrpnog rada" objašnjava David.

Album "Blood Avenger" donosi 13 pjesama od kojih su čak devet na engleskom, jer su" htjeli da idu uz dlaku" svakoj komercijalnoj priči, da pokažu da i u Srbiji može da se napravi svjetska muzika.

"Negdje smo se složili da rok najbolje zvuči na engleskom, a nas su ljudi koji nam žele dobro zamolili i posavjetovali da četiri pjesme prevedemo na naš jezik. Ako slušaš naš album, a ne znaš o kome se radi, nikad nećeš provaliti da je riječ o bendu iz Srbije" zaključuje on.

Kompromis kao prostitucija

Bez obzira na teško vrijeme u kojem rok muzika bila zapostavljena, Đorđe ističe da nikad nije želio da prvi kompromis, i uplovi u neke druge muzičke vode.

"U roku ljudi treba da ti vjeruju. Ukoliko prvo pjevaš narodnu, pa se pojaviš sa električnom gitarom i bacaš se na koljena nema šanse da ne izgledaš smiješno. To je kao kad bih ja sad izašao sa hitom "Žena zelena". U muzici ima kompromisa, ali u nečemu što je intima, kompromisa ne može postojati jer onda je to određena vrsta prostitucije, a u rokenrolu toga ne smije da bude" tvrdi on.

Čuće se i "preko"

Umjesto da s godinama "omekša", muzika koju izvodi David je sve tvrđa i tvrđa.

"Neko kaže da sam vječiti Petar Pan i momak u priči, a neko da je to najbolji pokazatelj da sam uletio u muški klimaks. Ja samo imam strahovitu želju da izguram neke stvari koje osjećam. Osjećaj me nikad nije varao i osjećam da se ova moja priča da se čuje i "preko". Možda neću biti ja taj koji će to sve raditi, ali će momci koji sa mnom sviraju sigurno biti oni koji će nastaviti priču. Godine su jedna vrsta opravdanja koju ljudi sebi dozvoljavaju za svoje neuspjehe, pogotovo u XXI vijeku".

Galerija

Bonus video: