Nikšićanin uči kinesku djecu: Zapadna muzika je za njih jedno veliko otkriće

Nikšićanin Aleksandar Bogdanović u Kini podučava zapadnu muziku i istražuje tamošnju kulturu
1 komentar(a)
Aleksanar Bogdanović, Foto: Facebook
Aleksanar Bogdanović, Foto: Facebook
Ažurirano: 22.05.2018. 15:08h

Crnogorskog muzičara Aleksandra Bogdanovića izgleda posebno inspiriše rad sa mladima. Nakon što je nekoliko godina vodio pop sekciju Muzičke škole “Vasa Pavić” iz Podgorice, čiji polaznici su stigli i do objavljivanja CD-a sa svojim pjesmama, on sada muzici podučava djecu u Kini. Nekadašnji frontmen nikšićke rok grupe “Marble” objavio je nedavno na svom Fejsbuk profilu video na kojem uči kineske klince da sviraju dio kompozicije sa novog izdanja koje priprema.

Nakon što je 2016. okončao saradnju sa Muzičkom školom, Bogdanović je poslao prijavu velikom broju škola širom svijeta. Stigle su mu ponude iz Australije, Albanije, Aljaske, Poljske, Indije, ali se odlučio za Kinu.

“Bilo mi je potrebno da osjetim motivaciju i da budem u nekom zenitu muzičkih i edukacionih dešavanja. Stigla je ponuda iz Kine koja je bila vezana za njihove eksperimentalne škole, što se savršeno poklapa sa mojim poljem ekspertize. Kina nam je zazvučala egzotično i izabrali smo tu ponudu znajući da je to zemlja koja najveći akcenat stavlja na edukaciju mladih”, objasnio je Bogdanović kako se sa porodicom obreo u toj dalekoj zemlji.

On je istakao i koliko mu je zadovoljstvo raditi sa mladim ljudima, a pogotovo djecom za koju kaže da su uvijek iskrena.

“To kreativni rad čini lakim i ugodnim. Nakon osam godina možeš kroz ovakvu vrstu posla razumjeti šta donose nove generacije i u nekoj mjeri predvidjeti šta će biti i u bliskoj budućnosti. I kad sam vodio bendove, uvijek sam se trudio da okupljam mlađe ljude, željne istraživanja i napredovanja. To je uvijek donosilo rezultate koji i danas imaju sjaj”, smatra Bogdanović, koji je po vokaciji basista.

Polaznike eksperimentalne škole Hangžu Čongven crnogorski muzičar upoznao je naravno i sa zapadnim sistemom muzike i notacije, budući da Kina ima drugačiji, numerički sistem notacije u muzici.

“Radeći u trening centrima savremene muzike, odrasle sam imao priliku da upoznam sa osnovama pop muzike u Evropi i Sjedinjenim Državama. Prolazili smo kroz ‘60, ‘80. godine, Bitlse, rok, R’n’B...

Zapadna muzika je za njih jedno veliko otkriće jer su godinama bili zatvorena zemlja”, naglašava Bogdanović.

Nikšićki muzičar pored albuma sa grupom “Marble” iza sebe ima i nekoliko solo izdanja, kao i drugih projekata, a kaže da nikada nije prestao da komponuje, samo trenutno pauzira sa snimanjem.

“U ove dvije godine imao sam običaj da nastupam svirajući autorsku muziku u Hangžuu i Šangaju, a u studiju sam se pojavljivao samo kao ‘session’ basista, jer mi edukativni rad uzima veliki dio svakog dana”, dodaje on.

Ipak, Bogdanović planira da ovog ljeta u Crnoj Gori nastupi na par festival i možda snimi jednu ili dvije pjesme koje je radio na engleskom jeziku.

“Prvu priliku ću iskoristiti da snimim i album koji je odavno sastavljen, a koji je sveukupno napisan u Kini u posljednje dvije godine. Nadam se da ćemo o tome moći da govorimo sljedeće godine u ovo vrijeme konkretnije”, zaključio je muzičar.

“Ritam je za Kineze novi jezik”

Kao što je on imao što da pouči Kineze, tako Bogdanović priznaje da je imao dosta toga da nauči i o muzičkoj kulturi te zemlje, za koju kaže da je jedna od najrazličitijih, i da funkcioniše na posebnim principima.

“Prije svega treba napomenuti da se njihva popularna muzika bazira na zapadnim principima i da oni na svojoj estradi imaju sve pravce, od klasike preko džeza do repa i elektronike bez izuzetka. Što se tiče njihove etno muzike, ona je jedno vrlo zanimljivo polje za muzikološko izučavanje. Moja percepcija kineske muzike je prenaglašen akcenat na melodičnost. Kao što mnogi znaju, zemlje Dalekog istoka uglavnom baziraju svoju drevnu muziku na pentatonskim skalama, pogotovo durskoj, koja je jedna od najtežih skala za pjevanje i izuzetno komplikovana i nezahvalna za manevrisanje i artikulaciju kad se oralno izvodi. Rezultat toga je da jedna nevjerovatna većina djece već od šest godina ima fantastično razvijen sluh u melodijskom smislu. Sa druge strane, zbog prenaglašeno posvećene pažnje melodici, kineski etno pati od neritmičnosti, ritam je za njih novi jezik i u ove dvije godine najviše sam na tome radio sa učenicima”, otkrio je muzičar.

Bonus video: