Iznenađenje na spisku učesnika na hip hop žurci u petak, koja je organizovana kao podrška predstojećim protestima, bio je Rade Rapido.
Poznati muzičar, jedan od najautentičnijih na ovdašnjoj sceni, dugo nije bio u javnosti. Posljednji nastup imao je krajem 2008. u jednom podgoričkom kafiću.
O protestima nije želio da priča, ali je objasnio da nije mogao da kaže "ne" studentima. Jedino je razočaran što u klubu “Mint” ne postoje tehnički uslovi da nastupi sa bendom.
Malo je morbidno, ali to je CG
Sjećam se radili smo tonsku probu, zamisli - tonsku probu na plejbek festivalu, i ja sam na probi mikrofon okretao naopačke, a Bučevac (direktor 'Skala') mi je zaprijetio da to ne radim
"Čekam neku atmosferu, ili da je stvorim sam ili da se ona spontano stvori. Čekam da sredina evoluira. A opet sa druge strane ne možeš da nešto čekaš, moraš da preduzmeš nešto", odgovara Rade Pejović na pitanje zašto je dugo bio neaktivan.
A dok čeka da sredina evoluira, kaže da je posvećen sebi: "Sređivanje kuće, organizacija, čišćenje, posjeta zubaru, vožnja bicikla, odlazak na jogu...".
Krucijalna činjenica je, kaže, to što je tek godinu konstantno u Podgorici: “Nisam bio tu 12 godina. Jesam, ali kao vjetar, išao lijevo, desno, gore, dolje... Odgovoran sam roditeljima, kući, domu... Grobnom mjestu (smijeh). Malo je morbidno, ali to je Crna Gora".
Dobro je biti anoniman
Mnogi ga, kako je kazao, pitaju kada će biti novih pjesama, a on odgovara kad-tad. Ipak, izgleda da mu smeta odgovornost koju nosi njegov status poznatog i originalnog muzičara.
"U nekim trenucima poželim da sam potpuni anonimus, jer ta snaga koju crpim kao anonimus iz sredine je najveća. Da mogu bez predrasuda da obučem neke prsle farmerice ako hoću, neokremanih cipela da izađem.... Ponekad poželim da sam slobodan i svoj. Ali odgovornost je pred tobom. Rađaju se neka nova djeca. Njima treba poslati dobru, zdravu poruku, opet moraš biti odgovoran prema društvu. Ja to imam, društvo mi vraća respektom i zahvalnošću. Ali zvanično ničim više", priča Rade.
Najbolje prolazi ko nastupa na Dan opštine
Planova nema, ali bi volio da napravi nešto u vidu "multifunkcionalnog performansa".
"Nikad nisam pokušavao to na svoju ruku, ali bi trebalo. Ne treba da čekam Dom omladin, za sve treba da se cimaš sam. U Crnoj Gori treba da budeš sam sebi i menadžer, i organizator, i bend. Poslije toliko godina iskustva, ja se bavim muzikom od '94. vjerovao ili ne, jednostavno se umoriš kada radiš jedno isto. Ne u smislu stvaralaštva, nego su stalno isti problemi u organizaciji. Najbolje prolaze oni koji nastupaju na Dan opštine ili Dan državnosti. To su sigurni poslovi - ti si glumac i držiš tamo neki govor... posmrtni ili opštinski", priča Podgoričanin.
Tvrdi da i dalje sve funkcioniše kao u socijalizmu, te da ne postoji kritična masa. "Neki kažu da je nikad nećemo ni imat. Tako ne možemo stvoriti kulturnu građansku svijest".
Put do legende nema veze sa novcem
Šta je potrebno za promjenu? - pitanje je koje mu, kako kaže, postavljaju već duže od decenije.
"Svi žele nešto, a onda ih prođu te godine entuzijazma, obično poslije 25, pa se posvete životu, djevojkama, porodicama... Više ih to ne zanima, pa se sa sjetom toga sjećaju. Onda dođu nove generacije koje isto naprave. I sad su opet došle nove, i što da im ja kažem? Učite na iskustvima prošlih", poručuje.
Alternativnu scenu prati koliko je u mogućnosti, ali ne želi nikoga da izdvaja: "Svi su oni dobri kad dobro čine. To je važno. Meni su svi oni jednaki. I ja među njima“.
Rapidu od muzike nije ostalo mnogo toga materijalnog. Prihode od pjesama nema
"Kada imaju osjećaj da su napravili nešto novo, drugačije, kad stvaraju, vjerovatno misle da su jedini na svijetu - kao što i jesu, ali ih ta euforija ponese. I izrazbijaće se kao loptica lijevo-desno. To može da završi neđe, da dobiju hiljadu poena, ali može da završi i u autu. Neka budu sigurni u sebe i neka znaju da put do legende nije popločan novcem, niti mora da bude. Mogu da budu cijelog života siromašni, a da budu velike legende", priča on.
Volim da fasciniram ljude
Smatra da su predrasude najveća kočnica.
"Da je ovaj ovo, da je ona ono... Ljudi misle da sve znaju. Da znaju ko je što u stanju da uradi. Ja tako volim da fasciniram ljude, kad misle da sam najzatvoreniji da uradim nešto najdelikatnije. Kad si mnogo dobar, pokazuješ slabosti. To ljudi vide, pa hoće da te napadnu kad si slab. Viđi ga kako je dobar, popustljiv, pa bi svako da te grabom izbači iz šina. Vrlo je važno u bilo čemu što radiš da se izdigneš iznad toga", poručio je vlasnik hitova kao što su "Viđi ovu" i "Đe si brate".
Ni euro od autorskih prava
Rapidu od muzike nije ostalo mnogo toga materijalnog. Prihode od pjesama nema, tvrdi da mu za album "Kamo sjutra" nije isplaćen nijedan euro. "Vlasnik izdavačke kuće
"Komuna može da očekuje sudsku parnicu od mene, jer je bez dogovora sa mnom u SOKOJ-u registrovao taj album. To je isto kao da ja nešto napravim i pođeš ti i registruješ to na svoje ime. Neki divlji bendovi dobijaju po par hiljada eura godišnje, ili dvjesta, nebitno, dobiju nešto. Ja nisam ništa dobio", otkriva Rade i kaže da to dovoljno govori koliko on nije "čovjek od grabe". "Mi živimo u društvu 'grabe'. Tako i ja treba sad da 'grabam', da jurim autorska prava, da jurim pare... Ja sam mislio da će to doći na svoje, spontano. Bio bih mnogo srećniji u nekoj zdravoj sredini u kojoj zakon stvarno funkcioniše. To mi samo treba, ništa više", kaže on.
Možda je trebalo da se prepustim ludilu
Rade kaže da je često bio uslovljavan, ali da je uspio da ostvari svoju viziju. Prisjeća se da je bio primoran da nastupi na ”Sunčanim skalama”.
"Ploču mi je finansirao jedan Bosanac, Neša Je, koji se sad bavi produkcijom narodnjačkih spotova. Kaže mi - Rade, super si ti, zanimljiv, ali moraš da napraviš jednu pjesmu za Skale. Napravio sam "Ostrvo". Ta je pjesma skroz okej. Sjećam se radili smo tonsku probu, zamisli - tonsku probu na plejbek festivalu, i ja sam na probi mikrofon okretao naopačke, a Bučevac (direktor 'Skala') mi je zaprijetio da to ne radim", priča kroz osmjeh.
U razgovoru za "Vijesti" ipak se zapitao da li je njegova buntovnost bila dobra ili loša: "Monteniggersima sam dao pjesmu 'Aj pa se kroz grad zajebaj'. U to vrijeme sam imao kompleks da nastupim sa njima na TV Pink, jer sam ja alternativni Podgoričanin koji će da promijeni svijet oko sebe. Kad malo vratiš vrijeme, možda je baš trebalo da budem komercijalan, da se prepuštam ludilu".
Galerija
Bonus video:
