Riječka grupa Fit, koja je osamdesetih zarazila mnoge svojim pop zvukom i hitovima kao što su "Mačka" i "Zvoni telefon", okupila se ponovo nakon skoro 20 godina od prestanka rada i ove godine podarila fanovima novi album simboličnog naziva "2011", koji je dostupan za besplatno preuzimanje na web stranici benda.
Šta ih je nagnalo da se vrate na scenu objašnjava frontmen Davor Lukas u razgovora za "Vijesti".
"Dugo se "kuvala" ta ideja i napokon jednog ljetnjeg dana sclučajno smo se sreli u Rijeci i kad smo ponovo osjetili tu neobjašnjivu energiju koja se osjeća kad smo zajedno u istoj prostoriji, znali smo da je to to. Morali smo ponovo "ukrstiti" instrumente."
Koliko se razlikuje novi život benda u odnosu na onaj stari? Mislite li da ima mjesta za grupu Fit na ovdašnjoj regionalnoj sceni?
"Ogromna je razlika, sada živimo u različitim djelovima Evrope. Alen (bubnjar) i ja živimo u Rijeci, Miro (basista) u Bergenu u Norveškoj, a Zorko (gitarista) je u Amsterdamu. Nekada nam je Fit bio i hobi i način života i jedina ljubav, imali smo probe svaki dan po par sati i bili nerazdvojni od jutra do mraka.
"Ja se vraćam u Rijeku i izdajem solo album "Jedan svijet", a kasnije otvaram klub na brodu "Area Fiumana" u Rijeci"
Danas imamo svoje porodice, koje su nam na prvom mjestu, album smo napravili za svega tri do četiri sedmice u istoj prostoriji, a sve ostalo uz pomoć Internet komunikacije. Danas nam je Fit poput šećera na kraju sretnog i ispunjenog dana, a koliko šećera nama i našoj publici treba, pokazaće vrijeme."
Šta se dešavalo od vašeg prestanka rada, koji se desio sa početkom raspada Jugoslavije, do danas? Grupa je otišla u Amsterdam?
Za odgovor na ovo pitanje treba malo više prostora, recimo jedan serijal. Ukratko, odlaskom u Amsterdam pjevamo na engleskom i sviramo u većim klubovima po Holandiji. Zorko i ja počinjemo sa studijskim radom, a kasnije uskače i Miro. Bend prestaje sa radom, njih dvojica počinju projekat Cyberfit, koji sa vrlo uspješnom pjesmom "Po-jo,pojo" biva objavljen na popularnoj etiketi Cafe del Mar.
Ja se vraćam u Rijeku i izdajem solo album "Jedan svijet", a kasnije otvaram klub na brodu "Area Fiumana" u Rijeci. Miro se seli u Norvešku, a Zorko nastavlja sa radom u studiju i kao inženjer zvuka sa bendom Mala vita.
Alen Tibljaš priključuje se bendu 2009. i svira na koncertima Fita po većim gradovima u regiji, te učestvuje u snimanju bubnja na novom albumu."
Recite nam nešto više o albumu "2011", kakav zvuk ga karakteriše, koliko se razlikuje od prethodnih izdanja?
Oni koji vole pop-rock osamdesetih doći će na svoje. To su pjesme karakteristične za Fit, pjevljive, pomalo sjetne, ali sa zaraznim refrenima, koji dugo ostaju u uhu. Produkcija je modema i to je, uz puno nagomilanog iskustva koje se čuje, ono što ovaj album uveliko razlikuje od prošlih."
Šta mislite o riječkoj rock sceni, koja je već decenijama priča za sebe?
Mi smo, kao neizostavni dio te priče naravno, ponosni na riječki zvuk i kolege koje su doprinijele da se za riječku scenu tako daleko čuje. I danas se svira, novi mladi bendovi sada su perjanice riječkog rocka, ali i mi "stariji" se ne damo. I Let 3 i Urban i Fit i mnogi drugi još sviraju. Lijepo je imati toliko priznatih muzičara i bendova u svom gradu."
Sarađivali ste sa Milanom Mladenovićem i Zvonimirom Đukićem, recite nam nešto više o tome, kako je došlo do toga i kakvo iskustvo je to bilo za vas?
Prvi album grupe Fit sniman je prvo u Sarajevu i producent je bio Firči (bubnjar EKV-a), no na našu veliku nesreću taj materijal je greškom izbrisan. Dragi pokušaj je bio u Resniku kraj Beograda, a kako je Firči otišao u Los Anđeles, producentsku palicu je preuzeo Milan (Mladenović), što je bio logičan izbor pošto je on bio veliki uzor i prije svega prijatelj.
Bio je užitak raditi sa njim i uopšte velika privilegija poznavati takvu veličinu i provoditi zajedno i kreativno i slobodno vrijeme. Đuleta smo upoznali na subotičkom festivalu gdje smo nastupali još kao demo bendovi. Razvilo se prijateljstvo koje traje i danas."
Bonus video:
