Kako pomiriti mlade od 12 godina sa starcima od 76 ljeta, kako usaglasiti one koji imaju završenu makar srednju muzičku školu, sa drugima koji nemaju ni dana zvaničnog „muzičko - školskog“ staža, ali zato imaju više od pola vijeka praktičnog iskustva u druženju sa duvačkim instrumentima i kako „izaći nakraj“ sa onima koji, dok ne duvaju u trubu ili hornu, važe za „profesionalne zafrkante“, a da ste pri tom dama?
Naizgled, nemoguća misija, ali je profesorica Martina Lukšić (24) ipak uspjela u tome, jer već više od godinu i po, ta mlada dama veoma uspješno obavlja funkciju kapelnika – dirigenta Glazbeno - prosvjetnog društva „Tivat“.
Prva je dama na mjestu kapelnika u 102 godine dugoj istoriji GPD „Tivat“ i jedina žena na čelu jedne gradske muzike u Crnoj Gori, ali i šire na jadranskim prostorima, gdje je tradicija muziciranja gradskih limenih orkestara veoma izražena i predstavlja neodvojivi dio urbanog života svakog iole većeg jadranskog primorskog mjesta.
Iz malog je tivatskog mjesta Lepetane. Bila je dugogodišnji član - svirač u Gradskoj muzici Tivat, ali i u kotorskoj muzici, da bi 1. marta 2010. preuzela dirigentsku palicu GPD „Tivat“ od dotadašnjeg kapelnika, maestra Pavela Aksamita.
„Počela sam svirati u GPD “Tivat” prije sedam godina i u jednom trenutku, nakon proslave 100 - te godišnjice Gradske muzike, ostali smo bez kapelnika. Tada sam bila na završnoj godini studija na muzičkoj akademiji i prihvatila sam poziv predsjednika GPD “Tivat” Borisa Lancerotija da preuzmem dirigentsku palicu i funkciju kapelnika. To je, imajući u vidu tradiciju i istoriju ovog orkestra, ali i činjenicu da se radi o jednom, po sastavu, starosti i muzičkom obrazovanju članova, vrlo šarolikom amaterskom ansambu, velika odgovornost, ali i zadovoljstvo“, priča za „Život“ kapelnica Lukšić.
Kada ne nosi tradicionalnu uniformu GPD, koja joj pri javnim nastupima Gradske muzike, još više daje notu ozbiljnosti i strogosti, Martina je obična mlada djevojka, pa je „u civilu“ teško i prepoznati.
S obzirom da se radi o vrlo različitim ljudima koji su svirači u GDP, treba naći neki „zajednički jezik“ i dobar balans da se svi oni osjete dobro.
Slobodno vrijeme ova djevojka, dobrim dijelom posvećuje Gradskoj muzici Tivat u koju je svojom mladošću i energičnošću Martina donijela novu atmosferu i polet koji prepoznaje i publika u brojnim nastupima GPD.
„S obzirom da se radi o vrlo različitim ljudima koji su svirači u GDP, treba naći neki „zajednički jezik“ i dobar balans da se svi oni osjete dobro i uvaženo, bili studenti muzike ili možda bivši meštri iz Arsenala ili ribari koji nisu školovani muzičari. Kada ja stanem ispred orkestra i podignem ruke ili dirigentsku palicu, svi oni moraju biti jednaki i dati sve od sebe da naš kolektivni nastup bude što bolji i upečatljiviji“, kaže Martina.
Kaže da od kada je preuzela orkestar, u početku nije pravila velike promjene u odnosu na način rada svog mnogo iskusnijeg prethodnika, ali se postepeno radi na tome da se, u mjeri mogućeg i u GPD “Tivat” uvede sličan pristup radu koji vlada u mnogim svjetski poznatim i velikim orkestrima.
Stoga se velika pažnja pridaje redovnim probama koje su u slučaju GPD, prilika ne samo za muzičko usavršavanje koje uzima dvije trećine tog vremena, već i neizostavno dobro druženje članstva, šale, pjesmu i piće koje karakterišu tivatske „glazbare“.
Ponekad i podvikne
Raznolike prilike u kojima nastupa, nametnule su i potrebu da repertoar Gradske muzike bude izuzetno bogat i raznovrstan, a svoj pečat neminovno mu daje i kapelnica Lukšić, postepeno u program orkestra uvodeći nove kompozicije koje se do sada nisu svirale ili praveći nove aranžmane za izvođenje već dobro poznatih čuvenih starih hitova – od operskih arija, preko polki, valcera i tanga, do potpurija popularnih melodija ili poznatih marševa.
„Cilj nam je da ljudi nakon naših nastupa i koncerata kući idu raspjevani i nasmijani, da im u ušima ostane to nešto što smo odsvirali, uloživši puno truda da to zvuči najbolje što može. Za svakoga i svačiji ukus treba napraviti ponešto, pa po tome i formiramo repertoar, prilagođavajući ga i karakteru prilike i događaja u kome nastupamo“, kaže Martina Lukšić, dodajući da odlično sarađuje sa svojim muzičarima koji je „dobro slušaju, iako ponekad treba malo i podviknuti“.
Starije kolege je uvažavaju
Iako je mlada i pripadnica ljepšeg pola, kaže da je starije kolege muškarci - kapelnici drugih gradskih i mjesnih muzika u Boki i Budvi veoma uvažavaju i da sa njima ima odličnu saradnju, jer i GPD “Tivat” uopšte, ima izvanrednu saradnju sa kolegama iz susjednih gradova.
„Odmalena sam u ovom ambijentu i od rođenja nosim afinitet prema ovoj vrsti muzike koje sviraju gradski limeni orkestri. Iako se niko iz moje familije nije ovim prije bavio osim djeda koji je svirao u tamburačkom orkestru u Morinju, jako mi prija i uživam u prilici koju sam dobila da vodim ovaj orkestar. Izuzetno je lijep osjećaj kada na čelu gradkog limenog orkestra, stupate na čelu kolone prilikom promenadnog koncerta ulicama svoga grada“, rezimira jedina žena kapelnik u Crnoj Gori, profesorica Martina Lukšić.
Galerija
Bonus video:
