Poznati sarajevski sastav Teška industrija prvi put će gostovati u Cnoj Gori, i to u kotorskoj diskoteci Maximus 8. oktobra.
Inače, ova grupa osnovana prije 37 godina, u biografiji ima tri decenije dugu diskografsku pauzu (od 78. do 2007).
U ovoj grupi svoju karijeru je započeo i Sead Memić Vajta za čijeg razdoblja Teška industrija doživljava najsvjetlije trenutke. U prvom razdoblju grupe, prije raspada, bend je objavio tri albuma, a nakon nešto više od tri decenije Vajta, zajedno sa gitaristom Vedadom Hadžiavdić Vedom, klavijaturistom Gaborom Lengyelom Gabyjem i basistom Ivicom Propadalom ponovno pokreće sastav i 2007. objavljuju album “Kantina”. Od tada do danas, grupa je prošla kroz brojne izmjene, a trenutnu postavu pored Popadala i Hadžiavdića, čine i Lea Mijatović – vokal, Fran Šokić – klavijature i Robert Domitrović - bubnjevi.
Prvi put u intervjuu za Vijesti, Ivica Propadalo priča o raspadu grupe, zvuku, ali i novom albumu koji je nedavno objavljen pod imenom “Bili smo raja” na kojem su se našle obrade poznatih pjesama.
• Nastali ste 1974, objavili tri albuma i napravili pauzu od 29 godine. Da li ste se te 2007. plašili kako će publika reagovati na povratak “Teške industrije” na muzičku scenu?
- Iskreno to je velika pauza. Okupili smo se bili kod mene na ostrvu Murteru da se malo zabavimo i tako smo i došli na ideju da ponovo zajedno radimo. To što se “ Teška industrija ” poslije toliko godina vraća na muzičku scenu u to vrijeme bio je veliki medijski bum. Svi mediji su to zabilježili, i podržali nas što nam je bilo veoma bitno. Povratak nije bio isforsiran i zbog toga su nas vjerovatno svi i ohrabrili i podržali. Nismo se plašili kakva će biti reakcija publike, s obzirom na to da ništa osim zabave i nismo očekivali.
• Deklarisali ste se, na počeku karijere kao predstavnici progresivnog hard roka. Kako biste danas opisali vaš tadašnji muzički pravac?
- Tako nas je kritika svrstavala. Mišljenja smo sada da je bilo pametnije raditi pjesme kao što su: “Život je maskenbal”, “Ti si mi bila u svemu naj naj” (inače, to je pjesma našeg klavijaturiste, koji ju je dao “Indexima”, jer za nas nije bila dovoljno progresivna). Tu se može spomenuti i mega hit “Jahorina”. Tada su Bregović i “Bijelo dugme” bili najpopularniji i onako njih se sve vrtjelo, a i prema njima se kritika upravljala. Naše pjesme su trajale po 15 minuta jer je takvo vrijeme bilo.
• Posljednji album "Bili smo raja" donio je obrade popularnih pjesama. Slična i to dva projekta imao je Massimo Savić (Vještina 1 i 2). Šta vas je navelo da snimite takav album i da li su to inače bile pjesme koje ste svirali na nastupima?
- Pa ja ga ne bih baš upoređivao sa Massimovim albumima. Sam naslov “Bili smo raja” govori nešto drugo. Znači, da je Industrija bila prijatelj sa izvođačima čije smo pjesme obradili. Tačnije, gitarista Hadžiavdić i ja. Mi smo svirali i družili se i sa Čolom, Kemom, Halidom, Merlinom i drugima. Album smo posvetili tim ljudima i tom vremenu, muzički zasigurno boljem nego što je ovo današnje. Ako ništa, nije bilo površno. Svi koji budu slušali album shvatiće da to nisu klasične obrade, nego potpuno nove pjesme. Pjesme vječne i u duhu ovoga vremena. A to nije slučaj sa klasičnim obradama. Neke od tih pjesama smo i svirali na nastupima prije albuma.
• Hitu Halida Bešlića - "U meni jesen je" dali ste novo ruho. Da li vam je obrada jedne od najpoznatijih njegovih pjesama donijela i novu publiku?
- Pjesma “U meni jesen je” učnila je sve. To je pravi pogodak u centar. Na YouTube se približava milionitom pregledu. Tu pjesmu smo digli i približili onima koji ne slušaju Bešlića. Kompozitor pjesme Zoran Kesić koji živi u Melburnu je izjavio da je kad je napisao, tu pjesmu zamišljao u ovakvom izdanju. I Halid je oduševljen novom verzijom. Zbog toga je i bio u našem spotu, iako na to nerado pristaje. Na našim nastupima sviramo je barem dva puta.
Kako je Vajtu zamijenila pjevačica
• Vajta je pjevao vaše prve albume, kao i povratnički 2007. Međutim, na kraju ste ga zamijenili pjevačicom - prvo Martom Kuliš, pa Leom Mijatović. Zašto?
- Vajta je bio osoba koja je dala pečat Teškoj industriji 70-tih. Logično je da je i 2007. krenuo sa nama. Napravili smo povratnički album Kantina. Iako je naš materijal bio dobar, osjećao se umor kod njega. Na početku je sve krenulo dobro, ali je on ubrzo odustao. Takvu harizmatičnu ličnost bilo je teško ponovo naći. Zato smo krenuli iz početka sa ženom. Marta Kulis je bila u prolazu. Shvatili smo da ona nije ono što smo mislili, ali i nju je zanimala druga vrsta muzike. I tako to biva kod upornih ljudi, stvar se na kraju posloži. Došla je izvrsna Lea Mijatović koju smo sasvim slučajno primijetili na jednom partiju, gdje je pjevala. Ubrzo smo snimili s njom projekat ”Nazovi album pravim imenom”, a sa njega su se izdvojile pjesme “Hej”, “Dolje južno”, “Nazovi stvari pravim imenom i “Gdje ćeš ti, a gdje ću ja”.
Maskenbal je bio sladunjavi valcer
• Na posljednjem albumu obradili ste i svoj hit iz 76. "Život je maskenbal" koji u izvornoj verziji pjeva Vajta. Da li sad u ženskoj izvedbi "Maskenbal" bolje zvuči?
- Maskenbal, ako ste slušali, zvuči postpankovsi, čvrst ritam i moderan zvuk. Kao da je pisan za ovo doba. Orginalna verzija je nekakav lagani sladunjavi valcer.
• Na istom albumu su pjesme isključivo bosansko-hercegovačkih grupa i izvođača. Slučajno ili namjerno?
- Album je posvećen takozanoj sarajevskoj pop-rok školi 70-tih i 80-tih. To je jedini razlog.
Numeru „U meni jesen je” smo digli i približili onima koji ne slušaju Halida Bešlića. Kompozitor pjesme Zoran Kesić je izjavio da je kad je napisao, tu pjesmu zamišljao u ovakvom izdanju
„Ti si mi bila u svemu naj naj” je pjesma našeg klavijaturiste, koji je dao “Indexima”, jer za nas nije bila dovoljno progresivna
Bonus video:
