KRADEM TI SE U VEčERI

Tamara Pavićević najavljuje veče sevdaha: Trudiću se da publika doživi svaku ispjevanu riječ

Uz porodicu, kroz odrastanje, sam dosta puta slušala takvu muziku i pjevala je onako u prolazu, za svoju dušu. Otac je moj talenat prepoznao i preselili smo se u Beč. Tamo sam upisala Prayner - Konzervatorijum za dramsku i muzičku umjetnost na smjeru opersko pjevanje
166 pregleda 0 komentar(a)
Tamara Pavicevic, Foto: Zoran Fatic
Tamara Pavicevic, Foto: Zoran Fatic
Ažurirano: 31.01.2019. 08:18h

Veče sevdaha i starogradske muzike Tamare Pavićević, pod nazivom “Kradem ti se u večeri”, biće održano u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” 5. aprila sa početkom u 20 sati.

Kako je u razgovoru za dodatak “Kroz grad” muzičarka pojasnila, karte za njen nastup su besplatne i mogu se podići na biletarnici KIC-a, a u intervjuu je pojasnila i šta publika ovoga puta može da očekuje.

Može se reći da je ovo repriza Vašeg februarskog nastupa u KIC-u. Kakva je tada bila atmosfera i koliko ste zadovoljni tim koncertom?

Tako je. Kao što i na plakatu piše, publika je tražila reprizu. Na oduševljenje svih, bila je ogromna zainteresovanost za posljednji koncert da je publika čak sjedjela i na stepenicama. Posljednji koncert je bio jedinstven i trudiću se u budućnost da svaki bude okarakterisan tako, da publika stvarno doživi svaku ispjevanu riječ, a samim tim i ispoljenu emociju. Oduševljenje je nemjerljivo, jer biti svjestan da je publika uživala i sačuvala lijepe utiske, me dodatno ispunjava i motiviše. Zahvaljujući tome, morali smo naći termin za veliku salu i to je 5. april, kako bi opet uživali u zvucima emotivnog sevdaha i starogradskog šarma.

Da li ste u međuvremenu mijenjali repertoar, odnosno šta će publika moći da čuje ovoga puta?

Da, ali ne značajno, već su dodate samo neke pjesme koje na prošlom koncertu nisu bile. Imaćemo i goste večeri, ali to neka ostane iznenađenje.

Kako se kod Vas rodila želja za izvođenje starogradske muzike i uopšte, ljubav prema njoj?

Uz porodicu, kroz odrastanje, sam dosta puta slušala takvu muziku i pjevala je onako u prolazu, za svoju dušu. Otac je moj talenat prepoznao i preselili smo se u Beč. Tamo sam upisala Prayner - Konzervatorijum za dramsku i muzičku umjetnost na smjeru opersko pjevanje. Nažalost, rat koji je počeo u bivšoj Jugoslaviji je moje studije prekinuo i zajedno sa porodicom se vraćam u Podgoricu. S obzirom na to da je i moj pokojni muž bio veliki ljubitelj ove muzike, uz izvježban glas, emocija iz djetinjstva se obnavlja kroz ljubav sa njim i njegovim uživanjem u mom glasu. Nakon njegove smrti odlučujem da se posvetim muzici profesionalno.

Koju pjesmu biste izdvojili kao najdražu i zašto?

Najdražu pjesmu zasigurno od Tereze Kesovije - “Prijatelji stari, gdje ste”. Povrh toga, moram dodati da se od malih nogu oduševljavam njenom muzičkom umijeću i emocijama pretočenim u pjesme, što je sama suština svake umjetnosti. To je i razlog zašto na svakom nastupu jedna pjesma od Tereze Kesovije mora biti u mom repertoaru.

A koja je to numera bez koje koncert ne može da prođe, jer osvaja publiku?

“Ah, što ćemo ljubav kriti”. To je pjesma u kojoj je satkan svaki djelić mog života od momenta kada sam upoznala pokojnog muža. Ona oslikava našu ljubav, a samim tim kada je pjevam, tu nema mjesta greškama što publiku i osvaja.