Razbio je maler petka 13. dobio opkladu da će ujediniti nikšićke muzičare i oživjeti staru gradsku tvrđavu, pozitivnom energijom zarazio mnoge i uspio da postane vizuelna identifikacija Bedem festa i prva asocijacija kada neko pomene taj festival. I dok je “staklenim nogama hodao po tankoj žici”, kako govore stihovi njegove najdraže pjesme, uspio je da “sastavi krajeve, pocijepane poruke”, da sazna ko je i ko bi mogao biti. On je Petar Šundić, a njegova “lična karta” je Bedem fest.
Energija kojoj ni petak 13. ne može ništa
U susret devetom Bedem festu, koji će se ove godine biti održan od 3. do 5. avgusta pod sloganom “Tvoj grad”, Šundić se prisjetio početaka stvaranja festivala sa dušom, kako ga Nikšićani odavno zovu, uspona i padova, izazova i očekivanja.
“Sve je počelo u zimu 2009. Išao sam od vrata do vrata, pozivao muzičare različitih generacija, animirao ih sa idejom da se okupimo, da narednog ljeta organizujemo Tribute EKV i iskažemo poštovanje prema toj grupi i njenim članovima. To se i dogodilo u petak, 13. avgusta 2010. Bio sam inspirisan muzikom, a muzika je inspirisala druge”.
Priznaje da nije imao dugoročnu viziju. Želio je samo da oživi tvrđavu, gradu vrati njegov duh, a mladima pruži mjesto na kome se muzika osjeća i živi.
“Podstaknuti dobrom energijom koja se tog petka 13. osjetila muzičari su me pitali da li ćemo ponoviti to druženje koje je svima falilo. To smo i uradili naredne godine. Siguran sam da je zahvaljujući tome kroz naredne tri godine nastalo dosta mladih bendova koji su bili motivisani da se pojave, jer je to bio jedini prostor na kome su mogli da se predstave, gdje su dobili mogućnost da se izraze”.
Na kraju trećeg Bedem festa Šundić se popeo na binu, uzeo mikrofon u ruke i obećao - naredne godine festival izlazi iz lokalnih okvira, a prvi poznati bend koji će osjetiti čari tvrđave i doživjeti pravu bakljadu biće “Darkwood dub”. Obećano - ispunjeno. Dvije večeri dobrog zvuka i još boljih vibracija i nastup 28 izvođača.
“Nešto tako nestvarno, sve je preokrenulo”
“Krenuli smo sa malom ljetnjom pozornicom, da bi četvrte godine, koja je bila prekretnica za naš festival, krenuli sa dvije večeri i velikom pozornicom. Darkwood dub je prvi poznati bend koji je nastupio na Bedem festu. Oni, nažalost, više ne postoje, ali već sam započeo misiju da ih naredne godine, za deseti jubilarni Bedem fest, pokušam okupiti”.
Rastao je Bedem fest, a sa njim i Šundić. Učili su svi. I potpisnica ovih redova, kojoj su do pojave ovog dvojca (Šundić – Bedem fest) underground muzičari bili potpuna nepoznanica, vrijedno je učila. I uči i dalje.
Mali jubilej, petu godinu festivala, obilježili su prvi put, zbog velikog interesovanja bendova iz regiona, trodnevnim muzičkim hepeningom. Buntovnici po prirodi, Šundić i drugari odlučili su se, kako reče direktor festivala, i za revolucionarne ideje na koje je posebno ponosan - štampanje promotivnog materijala na Brajevom pismu, nastup člana Saveza slijepih Crne Gore, saradnja sa Paraolimpijskim komitetom… Ali, te godine su morali i da odustanu od njihove misije -“No Money, No Compromise” i da prvi put posjetiocima naplate ulaz. Simboličnih dva eura.
“Nijesam odustao od prvobitne ideje, ali da biste iz godine u godinu mogli ponuditi nešto više, ne možete ostati na nivou besplatnih koncerata. To je nažalost bila vizija koju je teško bilo ispratiti. Mi ni jedne godine nijesmo imali zatvoren budžet u smislu naših partnera. Sve je to bilo izvlačeno na mišiće. Bila je to nemoguća misija u početku ubjeđivati velike korporativne kompanije, koje danas stoje iza ovoga, da budu dio ove priče”.
I te godine se desilo ono što je Šundić priželjkivao - gradska tvrđava bila je prepuna. Naredne godine spustili su se sa tvrđave, doveli Josipu Lisac, doživjeli ekonomski udar zbog falsifikovanja karata i odlučili da nastave dalje.
Kad ukrste koplja hardkor bend i tamburaši
“Sazrijevao sam tokom svih ovih godina. Poslije šestog Bedem festa rekao sam - ‘Dobro, sad krećemo u prvi razred, učimo prva slova i još uvijek smo pioniri u domenu festivalske muzike i turizma. Osim potrebe da muzika uvijek bude simbol Bedem festa, želio sam da ovaj festival ne bude šablon, već mjesto susreta različitih generacija, da postane porodični festival”.
I postao je. Sedme godine muzička koplja, između ostalih, ukrstila je stara grada - “S vremena na vreme”, “Drugi način”, “Aerodrom”, sa novim snagama - “Kralj Čačka”, “Nežni Dalibor”, ali i sa podmlatkom koji je osvojio sve, dječji hor Muzičke škole “Dara Čokorilo”. A prošle godine otišli su stepenicu više, spojili nespojivo, pomiješali žanrove, razbili poetiku undergrounda, pa su se na istoj sceni našli “Pro pain” i Zvonko Bogdan.
“Možda sam prošle godine bio i najponosniji jer je nastupilaBisera Veletanlić”.
Za ovogodišnji ponos tek se priprema. Već su pojedina imena najavljena - Massimo Savić, Beogradski sindikat, Zorica Kondža, Smoke Mardeljano, Nipplepeople.
“Trenutno sam najponosniji na reakcije ljudi koji me sretaju na ulici, poruke koje dobijam. U ovom trenutku mi smo jedini festival koji je vrlo kuražno istupio u ranom periodu”.
A šta očekuje od devetog izdanja? Punu tvrđavu.
“Želim da svaka noć bude prepuna ljudi, pozitivne energije, osmjeha, muzičkih šokova, uživanja u dobrim nastupima velikih imena, simbioze mladih i starih. Da svi budemo u tom nekom začaranom svijetu, da odlutamo iz Nikšića na nekoliko dana unutar gradskih zidina, a da opet budemo u njemu. Želim čaroban momenat”.
Priznaje da izvođače uglavnom bira na osnovu ličnog senzibiliteta.
“Od početka smo bili revolucionarni i originalni, negdje zanemareni, ali nikada zbog toga nijesam imao frustraciju. Govorio sam da ovo kad-tad mora isplivati. I kada je bilo teško, i kada smo imali ogromne finansijske minuse, nijesam od toga odustao. I muzičari su osjetili da mi je muzika, a ne profit, osnovna inspiracija, pa su prihvatali moj poziv. Osjećam da dobra vremena ovog festivala tek stižu. Prvih godina sam morao da kucam na vrata, molim za koncerte, a sada znaju i za Petra Šundića i za Bedem fest. Bedem fest je definitivno moj lični pečat”.
A pjesma koja opisuje festival koji će u avgustu prodrmati sve koji dođu na tvrđavu je, prema mišljenju direktora festa – “Pristao sam biću sve što hoće”. I to u Massimovom izvođenju, kako je naglasio.
Bonus video:
