Hrvatski muzičar Stjepan Krznarić, nekadašnji bubnjar grupe “Sane” koja je trijumfovala na crnogorskom festivalu Royal Music 2013. godine, već je neko vrijeme u solo vodama. U tom periodu pripremio je pjesme za dva albuma - na engleskom i hrvatskom, a novac za završetak oba projekta skuplja preko Indiegogo platforme.
“Kao Sane smo to radili za prošla dva albuma, pa rekoh što ne bih i ovoga puta napravio isto i troškove umanjio za onoliko novca koliko uspijem da skupim. Nemam nadu da ću skupiti dvije hiljade eura koliko mi fali, ali ne treba odustati, jer lova je lova”, kaže za “Vijesti” muzičar.
Jedan od albuma je u čast njegovog pokojnog prijatelja Dana, koji je odsvirao gitare za neke numere, a te snimke će Krznarić iskoristiti.
“Te sam pjesme napravio za 10 dana još davne 2009. i ostavio ih tako u demo verzijama. Prije četiri godine smo Dan i ja napravili bend po njegovoj želji i od mojih demo snimaka krenuli da oblikujemo zvuk kakav bi trebalo da bude na albumu. On je bio jedina osoba koja je pokazala interesovanje da stvarno učestvuje u pjesmama koje sam radio, a prvo što smo snimili za studijsku varijantu su bile njegove gitare. Tad sam se ja preselio u Irsku, pa u Berlin i to je ostalo u vazduhu. Prošle godine mi je nekoliko puta rekao da bi želio da dovršimo taj album, jer su mu pjesme super, ali kako sam bio u inostranstvu, nisam zapravo ništa ni odgovorio. Taj album stvarno nisam ni namjeravao da objavim, ali eto, spletom nevjerovatno nesrećnih okolnosti koje vjerovatno nikad neću moći da prežalim, izdajem ga”, otkriva Krznarić.
On snimanje albuma opisuje kao “ljudsku i logističku noćnu moru”, a na pitanje kolika su noćna mora miksanje i, prethodno obezbjeđivanje novca za sve to, odgovara:
“Mislim da je veća noćna mora ipak ovaj logistički dio. Mislim, i finansijski dio je problematičan, ali ne toliko koliko to što ja moram sve živo sam da snimam, otpjevam, odsviram, to je bože isuse posla. Miksanje je isto užas, pošto to ne umijem. To je matematika. Znam da postavim miks otprilike kako želim da zvuči, al tu tehnički ima toliko propusta i soničnih užasa da to moram da platim, nemam drugog izbora”.
Pjesme na hrvatskom se žanrovski razlikuju, dok za album na engleskom kaže da ima u pop-pank prizvuk. Ipak, nije želio da se bavi prognozama koji će bolje proći kod publike.
“Da imam ikakav osjećaj za puls publike, bio bi Huljić & co”, kaže on.
Krznarić je bio u mnogim bendovima, a ovoga puta sve mora da izgura sam, pa upitan jesu li ga poteškoće sa kojima se susreo podstakle da opet razmišlja da oformi grupu, priznaje:
“Mane su što nemaš korektiv i uvijek si sam sebi jedina referenca. Prednosti su što nemaš korektiv i niko te ne nervira. Bend ima prednosti, a jedna od većih je to što možeš svaliti dio odgovornosti na druge ljude. Ne moraš sam da snimaš sve instrumente, ako neko drugi nešto zezne, mora i da popravi. Ovako si prepušten sam sebi i to može dosta da usporava proces, pogotovo ako si lijena osoba, a ja jesam”.
Ipak, kada albumi izađu, za njihovu promociju će mu trebati podrška.
“Ako bude prilike da se napravi nekoliko promo svirki, svakako ću opet napraviti bend i radujem se tome, sviranje u bendu je baš poseban gušt i nije uporedivo sa snimanjem i procesom kreacije. Jedino što mogu da kažem što se benda tiče je da će mi vjerojatno pjevati i bas svirati Sebastijan (Jurić). Vidjećemo”, najavljuje on.
Kad sve snimaš sam, može i za 2.000
Preko Indiegogo platforme ponudio je nekoliko paketa, pa ljudi za šest eura dobijaju album na hrvatskom, a za 10 onaj na engleskom. Kampanja je već na polovini, a Krznarić od fanova potražuje dvije hiljade eura.
Iako se se za miksanje i rad na albumu pominju mnogo veće cifre, sagovornik “Vijesti” tvrdi da se sve kvalitetno može odraditi i po ovoj cijeni.
“Kad radiš većinu stvari sam kod kuće, moguće je. Ulaganja su u miks, koji će biti veoma dobar jer imam puno pjesama. Zatim, morao sam da kupim reflection filter za mikrofon, novu gitaru jer se stara doslovno raspala, žice, platio za snimanje bubnja u studiju u Berlinu... Ima jako mnogo troškova, ali ako radiš većinom sam, onda dvije hiljade eura je nategnuto, ali dovoljno. I to pod uslovom da radiš samo digitalnu distribuciju”, objašnjava muzičar.
Ako ne skupi dovoljno novca, tu je i rezervni plan: “Prodaću playstation, bubanj, svejedno je, obećao sam da albumi idu van i idu van kako god”.
Neće me puštati na radiju, jer nemam nikog iza sebe
Neke pjesme na hrvatskom sadrže psovke i ružne riječi, a muzičar je svjestan da će im to “skratiti” život u medijima.
“Sumnjam da će me puštati na većini radio stanica. Ne samo radi psovki, to se lako cenzuriše, nego nemam nikog iza sebe. Nema PR-a, nema izdavačke kuće, nema lika koji će ići po radio stanicama i objašnjavati im zašto treba da me puštaju. Realno, ne postoji ni jedan razlog da budem u medijima, pa taman da imam najhit pjesmu. Hrvatski mediji su ionako prilična tugica. Ne brinem oko toga”, kaže Krznarić.
Bonus video:
