PIONIR HRVATSKE ELEKTRONSKE SCENE ZA "VIJESTI"

Ne vjeruj DJ-u koji ima manje od 40 godina

Pero Fullhouse nastupiće u četvrtak 4. aprila u Podgorici, u okviru serijala elektronskih žurki pod okriljem organizacije Click2Dream
1488 pregleda 0 komentar(a)
Pero Fullhouse, Foto: Privatna arhiva
Pero Fullhouse, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 01.04.2019. 16:52h

Jedan od pionira hrvatske elektronske scene, Pero Fullhouse nastupiće u četvrtak 4. aprila u podgoričkom "Klubu", u okviru serijala elektronskih žurki pod okriljem organizacije Click2Dream, koji se već više mjeseci održava na istom mjestu.

Pero Brčić, koji stoji iza alijasa Pero Fullhouse i nešto mračnijeg zvuka koji radi kao Skeptik, već ima skoro tri decenije bavljenja elektronskom muzikom, nastupe u kultnim klubovima kao što su berlinski Tresor i pariski "Concrete", osim toga osnivač je Moondance Festivala i pokretač Moondance Records etikete.

Uz njega će domaću scenu predstavljati još jedno iskusno ime, Goran Ivanović. Početak žurke zakazan je za 21 sat, a ulaz će koštati šest eura, dok organizatori ističu da je broj ulaznica vrlo ograničen.

"Pošto mi je posljednji put u Podgorici bilo odlično, ništa manje ne očekujem ni sad. Stvarno sam odlično ugošćen od ekipe Click2Dream i publika je bila odlična. Taj put sam nastupio pod mojim alter egom Skeptik koji je usmjeren eksperimentalnijem, sintetičkom techno zvuku baziranom na kombinaciji mračnijeg hipnotičkog techna, broken techna i electroa. Ovaj put dolazim u orginalu, kao Pero Fullhouse. To znači da će set bit više organski, žanrovski dosta širi i raznovrsniji, uglavnom u rasponu od housea do Detroit techna.

Iza tebe je je još malo pa trodecenijska karijera, na što si najviše ponosan dosad?

Još par godina do 30. godišnjice od kad sam prvi put stao za DJ pult. Puno toga je bilo. Od DJ-inga, organizacije, radio emisije, prvog hrvatskog magazina za elektronsku muziku - techno.hr-a, prvog službenog techno cd mixa za Dallas, prve hrvatske techno etikete Omega Ritam koja je izdala 6 ploča i house podetikete Alfa Records sa četiri izdanja. Tešto je nešto izdvojiti. Preko 2000 nastupa od malih underground klubova do mega festivala. Što se nastupa tiče neki od najznačajnijih bili su na Love Paradeu 1999, koji je bio najveći ikad s 1.6 miliona ljudi. Nastupio sam na partiju organizatora Love Nation u Areni. Na kamionu sam bio s Afrikom Baambaataom, WestBamom i mnogim drugima. Isto tako nastupio sma na prvom Techno Paradeu u Parizu iste godine kada smo imali hrvatski kamion u saradnji sa Žan Mari Koneom i DJ Sonicom. Tada je prvi put isproban "line array" zvučni sistem koji je pokrenula firma L'acoustics. Takođe, 2001. sam nastupio na Maydayu u Dortumundu.

Volim da nastupam u malim intimnim prostorima, kao i na velikim, ali blagu bih prednost dao malim. Sve ima svoje prednosti i mane. Na početku 2000-ih techno je u Hrvatskoj bio opšteprihvaćen. Imali smo svaki vikend 30-40 techno i house žurki sa najvećim facama. To je bio masovni pokret i ja sam u to vrijeme radio po četiri dana u sedmično. Ludo vrijeme. Magazinui su tada pisali o hrvatskoj kao techno zemlji. Drago mi je što doprinio tome. Nisam tada ni bio svjestan jer sam samo radio ono što volim. Ali se poslije pokazalo da smo utrli put Hrvatskoj kao vodećoj festivalskoj zemlji u Evropi. Svi ti festivali su došli preko našeg rada. Danas ih sve više ni nabrojati ne možeš, jer svake godine ih je sve više.

Kao organizator napravio sam više od 300 događaja i doveo mnoge poznate DJ-eve prvi put u Hrvatsku. Napravio sam Discotheque Rivu projekat u Splitu koji je označio prekretnicu u turizmu, ne samo u Splitu nego i cijeloj Dalmaciji. Jedan od saradnika na tom projektu je poslije doveo Ultra Europe u Split i tako je Split postao poznat u svijetu. Nakon toga započinjem Moondance festival u trogirskoj kuli Kamerlengo koji je u šest izdanja pobrao tri nagrade za najbolji domaći festival.

Kako si se uopšte zaljubio u elektronsku muziku i odlučio da ćeš da se baviš tim?

To je bilo početkom 90-ih kad sam se spustio u jedan podrum u Hamburgu gdje je treštala neka čudna, zavodljiva, ali opet tako poznata muzika koju nikad prije nisam čuo osim u tragovima nekih electro bendova iz 80-ih. To je bilo to. Odmah sam znao. Već slijedeće sedmice počeo da kupujem techno ploče. Kao DJ sam počeo nekoliko godina ranije, puštajući svašta i tražeći svoj put.

Važiš za pionira hrvatske klabing scene, kako se ona mijenjala vremenom po tebi, u pozitivnom ili negativnom pravcu, i kako gledaš na nju danas?

Svako vrijeme nosi svoje i toga sam svjestan. Ne prepuštam se nostalgiji. I onda i danas je bilo i dobre i loše muzike i da bi bio dobar DJ potrebno je potruditi se i raditi Talenat je samo mali dio. I onda je bilo fejk DJ-eva, ali ih je bilo lakše uočiti jer se puno gledalo na tehniku. Danas je malo koga briga. U svijetu lajkova jedino to je većini organizatora i medija postalo relevatno. Tako da slobodno mogu reći da nikad u istoriji muzike nije bilo veće prevare od moderne elektronske muzike. U svakom žanru izvođač mora znati da svira ili pjeva osim nas, pogotovo u mejnstrim technu i EDMu. Kao osoba koja zna puno insajderskih stvari, znam da ima novopečenih mega zvijezda koje ne znaju skoro pa ništa. Drugi im rade muziku, smišljaju scenografiju, izmišljaju biografije, kupuju lajkove, početne gigove na velikim festivalima da bi od njih napravili prozvod koji diže ruke u vazduh da napravi srce i glupavo skakuće iza pulta. Sve za lajk. Sve je to počelo još krajem 90-ih. Najsmješnije mi je kad se Pol Van Dajk i slični rugaju EDM-ovcima. Pa od tih ranih treš trensera je sve počelo. Međutim, "lajk" je sve to podigao na viši nivo. U tome je najveća razlika. Dobra stvar je što se sve više razvija i opozicija, sve je više ljudi koji prepoznaju fejkere i okreću se andergraundu. Nikad nije bilo bolje muzike na tržištu, ali je porazno da se sve manje pronalazi i da mladi DJ-evi kopiraju Beatport 100 i svi zvuče isto. Za mene nema gore stvari od toga, pa i po cijenu da se nikome ne sviđam.

Nastupao si na nekim kultnim mjestima kao "Тresor" i "Concrete", koje je do sada ostavilo najjači utisak na tebe?

U Tresor sam prvi put ušao krajem 90-ih kad je nastupao Džef Mils. Još se sjećam toga. Bilo je 100 stepeni u podrumu, stroboskop i zvuk koji je nosio sve pred sobom. Nije to bilo za one lošeg zdravlja. (smijeh) Od tada mi je želja da nastupim tamo i to mi se ostvarilo prošle godine. I bilo je fantastično. Doduše, nastup je bio u novom "Tresoru" jer je stari odavno zatvorio vrata. U "Concreteu" sam nastupio kao dio hrvatske delegacije koja je promovirala našu scenu u Francuskoj. Izuzetan klub na brodu na Seni. Osdličan vajb, ljudi, zvuk. Ma sve. Morate znati da ja nemam produkciju. Jednostavno nisam stigao sve ove godine. I upravo je nevjerovatno da su me bukirali zbog mog DJ-inga i rada jer je postalo pravilo da se DJ-evi bukiraju zbog produkcije što je po meni naopako, jer DJ-ing i produkcija su dvije različite stvari.

Da li više voliš klupske, zatvorene ili festivalske nastupe na otvorenom?

Već sam pomenuo da volim i jedno i drugo. Ali bih ipak malu prednost dao manjim, intimnjim prostorima gdje sam više povezan s ljudima. U takvim situacijama se izvlače neke opskurnije ploče koje možda na nekim drugim mjestima ne bih puštao. Iako dolazim s mora, pa bi trebalo podrazumijevati da volim otvorene prostore uz more, ja ipak preferiram mračne klubove sa minimalnim osvjetljenjem i moćnim razglasom. Tada je publika najviše koncentrisana na muziku.

Neću prestati dok mogu da stojim za pultom

Pokretač si Moondance Festivala, kako je došlo do toga? Jesi li zadovoljan kako ta priča ide za sada i kako teku pripreme za naredno izdanje?

Uporedo s mojom DJ karijerom išla je i moja promoterska karijera. Jednostavno mi je to ušlo u krv. U početku sam to radio isključivo da imam sam gdje da puštam i onda se pretvorilo u opsesiju. Tako je od mojih prvih partija sredinom 90-ih. na kojima je u početku bilo malo ljudi, da bi se za samo par godina tražila karta više. Ljudi su počeli da govore da je kod Pera uvijek puna kuća. Tako je i nastalo moje umjetničko ime Nakon godina rada za druge klubove odlučio sam da napravim nešto stoprocentno po mom guštu. To su ljudi prepoznali i Moondance je sa početnih 500 ljudi u jednoj noći 2013. došao do 7000 ljudi u tri noći prošle godine. Postao je sinonim za kvalitetni techno i osvajao nagrade.

Takođe imaš i Moondance etiketu, što je ono što ti je najbitnije kada odlučuješ što ćeš objaviti na svojoj etiketi?

Izdali smo tri ploče do sad i sve su odjeknule jako dobro. The Analogue Cops su napravili prvu sa kojom smo probili led. Uslijedila je ploča Džon Hekla koji je briljirao u "live" nastupu na Moondanceu i koju je DJ Mag proglasio za ploču mjeseca u oktobru 2017. Nakon nje izdali smo ploču Ivana Komlinovića koja je dobila sjajne recenzije. Imamo u pripremi dosta toga, ali ne žurimo se. Kad bude dobar trenutak objavićemo sljedeću.

Kakvi su ti dalji planovi za naredni period?

Ja sam "Natural born DJ" i bez toga ne mogu. Nikad neću prestati, dok god budem mogao stajati za pultom. Sve ostalo u ovom svijetu muzike mi je sporedno, pa i sama organizacija koju sam i započeo radi DJ-inga. Sad imam dva brenda i pod oba jednako nastupam. Još kupujem ploče, iako puštam i digitalno gdje nema uslova. Znate, stalno se provlači ona stara paradigma koju neki uporno ponavljaju da stari DJ-evi bi trebalo da idu u penziju. U 2019. takve izjave su sulude. Pogotovo ako imate u vidu činjenicu da su DJ-evi sa godinama sve iskusniji, a samim tim i bolji. Stara poslovica kaže: Ne vjeruj DJ-u ispod 40-e (smijeh) A ko zna, možda oko 70-e počnem i da se bavim produkcijom. (smijeh)

Preporučujemo za Vas