Profesor Aleksandar Hadži-Đorđević održaće predavanje u sklopu festivala “Dani gitare u Podgorici” koji će se odigrati od 22. do 24. novembra u glavnom gradu Crne Gore. Tom prilikom Hadži-Đorđević će govoriti o bazičnim konstrukcijama modernih koncertnih gitara, njihovim zvučnim karakteristikama i njihovoj optimalnoj upotrebi u koncertnoj praksi. Hadži-Đorđević je diplomirao sa najvišom ocjenom na Akademiji za muziku u Pragu 1987. godine, a na brojim međunarodnim takmičenjima gitare osvajao je prve nagrade. Izgradio je zapaženu karijeru kao solista nastupajući u Srbiji, SAD-u, Češkoj, Hrvatskoj, Bugarskoj, Kipru, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sloveniji, ali i kao predavač jer su njegovi učenici osvajali najviše nagrade u zemlji i inostranstvu.
O svojoj karijeri, ali i predstojećem predavanju Hadži-Đorđević priča za Vijesti.
Vaše predavanje u okviru festivala “Dani gitare u Podgorici” nosi naziv “Konstrukcije klasičnih gitara i njihove karakteristike”. Koliko je bitno da jedan gitarista zna na kakvom instrumentu svira?
Predavanje je predviđeno za učenike, studente i mlađe kolege koji nemaju dovoljno iskustva u odabiru instrumenta. Radi se o zvučnim karakteristikama i njihovoj vezi sa klasičnom muzikom različitih perioda. Moja je ideja da vratim fokus mlađih generacija na izvorni ton klasične gitare, koji je svojim specificnim koloritom zaslužan za popularnost ovog muzičkog instrumenta.
S obzirom na to da ste se odlučili da karijeru gradite i kao predavač, koje su to teme koje na ovakvim predavanjima volite najviše da obrađujete?
Moja karijera teče uporedo, kako koncertnog izvođača, tako i predavača i nastavnika na FMU u Beogradu. Nastupi na koncertima, učešće u radu žirija raznih stranih i domaćih takmičenja, seminari za profesore, studente i đake, kao i predavanja koja se najčešće tiču interpretacije klasične muzike za gitaru stalan su dio mog angažmana.
Kad je rad sa mlađim generacijama u pitanju, prošli ste sve - od generacija koji tek uče o ovom instrumentu kroz osnovno muzičko obrazovanje do Muzičke akademije. Dešava li se da među njima prepoznate nekoga ko je za svjetske scene i koliko je teško jednom gitaristi sa ovih prostora da uspije?
Veoma je teško predvidjeti obim uspjeha i muzički najtalentovanijih učenika. Uspjeh podrazumijeva da svi parametri koji su bitni budu na maksimumu. Takođe je bitno i angažovanje sredine, a ni faktor sreće nije zanemarljiv. Ukoliko se umjetnik odluči da karijeru gradi ostavši na ovim prostorima, vrlo je vjerovatno da će srijetati poteškoće koje njegove kolege u drugim sredinama nemaju.
Mnogi Vaši učenici godinama osvajaju najviše nagrade na takmičenjima gitare u zemlji i inostranstvu. Da bi došli do tog nivoa potrebno je mnogo vježbanja i odricanja. Da li se dešavalo da talentovani gitaristi zbog pritisaka koje sve to nosi, odustanu od gitare i koliko je bitno da im u tim trenucima pristupite kao pedagog?
U osnovi svakog predanog bavljenja bilo kojom vrstom umjetnosti na prvom mjestu mora biti ljubav i duboka povezanost sa materijom. Ukoliko želja za uspjehom prevagne, javljaju se mnogi dodatni problemi koji zaustavljaju razvoj i napredak umjetnika, bio on na početku svoje karijere ili u zrelom umjetničkom dobu. Cilj pedagoga i jeste u tome da učenika ili studenta ne podrži u želji za uspjehom, već da mu pomogne da produbi znanja i pomogne da ostvari čvršću vezu sa muzikom. Uspjeh treba da dođe kao posljedica ljubavi i predanosti.
Redovan ste član žirija na Republičkom takmičenju gitare i kamerne muzike. Pada li Vam teško da ocjenjujete nečiji rad i trud?
Rad u žiriju smatram jednim od zadataka povezanim sa mojom profesijom. Često se ne shvata da je ocenjivanje u muzici jednim dijelom subjektivno i da se o tome ne može razmisljati kao o takmičenju iz matematike. U radu žirija učestvuju delegirani članovi, najčešće stručnjaci iz najuže oblasti, koji daju svoj sud o kandidatima na osnovu ličnog znanja i iskustva. Članovi žirija mogu imati različita polazišta za ocjenjivanje, tako da ocjene mogu biti veoma različite, a ipak u najvećoj mogućoj mjeri oblektivne. To unosi puno zabune među kandidate i one koji ih podržavaju. Naravno, nekad je i stručnjacima veoma teško da rangiraju kandidate, ali ja čvrsto vjerujem da kvalitet mora biti primijećen.
Bez povezivanja struke je napredovanje ograničeno
Učestvovali ste u osnivanju Asocijacije gitare Balkana. Koliko je bitno da gitariste sa ovih prostora budu uvezani i da se pomažu međusobno?
Za svaku struku je neophodno povezivanje. Bez toga je napredovanje veoma ograničeno. U Srbiji taj zadatak ispunjeva GitarArt festival u Beogradu, kao i veći broj drugih festivala. To ne mora biti isključivo vezano samo za gitariste. Neki festivali u Srbiji objedinjuju sve instrumente, a među njima i gitaru, kao npr ARLEM festival u Arilju, gdje gitaristi razmjenjuju iskustva sa drugim muzičarima. Crna Gora takođe ima ljetnji festival gitare u Herceg Novom sa već velikom tradicijom, a takođe i značajan broj manjih festivala i događanja vezanih za gitariste. Vjerovatno da se povezivanje može podići i na viši nivo, ali se čini da ne treba brinuti za budućnost gitare na ovim prostorima.
Bonus video:
