objavio singl “Gdje je kraj svemu”

Đukanović: Solo ili bendovski, uvijek ću ostati Grimm

“Do sada sam sve što sam ikada izdao ili izvodio, radio potpuno sam, a ‘Grimm’ je oduvijek bio skup muzičara koji su svirali već stvorene pjesme. Tako da je teško, sem vizuelno, odvojiti pojam ‘Grimm’ od mene samog, tim prije jer do sada sam imao šest različitih ekipa koji su u različitim periodima bili članovi benda. Jedino smo Ivana i ja od 2008. godine stalno članovi
2223 pregleda 0 komentar(a)
Nebojša Đukanović, Foto: Sergej Zabijako
Nebojša Đukanović, Foto: Sergej Zabijako
Ažurirano: 01.03.2020. 16:22h

Frontmen crnogorskog benda “Grimm” Nebojša Đukanović objavio je prije nekoliko dana singl “Gdje je kraj svemu”. Iako je publika navikla da pjesme potpisuje za bend, ovoga puta riješio je da akustičnu verziju predstavi kao solista. 

Na pitanje da li je ovo nakon što je 20 godina nastupao sa grupom “Grimm” čiji je osnivač, prelazi u solo vode, Đukanović kaže:

“Do sada sam sve što sam ikada izdao ili izvodio, radio potpuno sam, a ‘Grimm’ je oduvijek bio skup muzičara koji su svirali već stvorene pjesme. Tako da je teško, sem vizuelno, odvojiti pojam ‘Grimm’ od mene samog, tim prije jer do sada sam imao šest različitih ekipa koji su u različitim periodima bili članovi benda. Jedino smo Ivana i ja od 2008. godine stalno članovi. 

"Tačno je da sam ovo svjesno pustio pod svojim imenom, jer je ipak na neki način drugačije od mojih rok korijena, a tekstualno su sve nove pjesme apsolutno subjektivne, tačnije autobiografske, pa je bilo i prirodno da ih nekako odvojim od ostalog opusa. Solo ili bendovski, ja ću uvijek ostati Grimm”, poručuje Đukanović.

Numere koje je do sada objavljivao bile su “tvrđeg zvuka”, a ovoga puta publici je ponudio numeru koja je prilično mekša. No, ipak, neće odustati od izvornog zvuka po kojem je prepoznatljiv od kako se bavi muzikom.

“Do sada nisam pravio osnovnu stilsku razliku između pjesama, ali od sada je sve moguće, mada ovo su probni snimci u akustičnoj varijanti, a i te kako imam razrađene aranžmane u rok fazonu, čak se to može nazrijeti i u samim pjesmama i ako su samo akustitične gitare u pitanju”, objašnjava Đukanović.

Danas bendovi teško opstaju, pa i sagovornik “Vijesti” priznaje da je sve teže ispratiti priču koju treba da grade više muzičara.

“Ovo pitanje je srž svega. Veoma je teško okupiti, a kasnije i očuvati bend, pogotovo ako je sve manje prostora za izvorni rock zvuk. Mi smo suviše mala oblast i minijaturno tržište, a samim tim imamo i malo kvalitetnih muzičara, koji opet bivaju članovi u isto vrijeme, različitih bendova. To je vrzino kolo na koje je gotovo svaki autor primoran. A kada dodamo da dosta muzičara razmišlja tržišno i komercijalno, što je i prirodno u ovakvim okolnostima, onda sve skupa postaje jednačina sa više nepoznatih”, tvrdi muzičar.

Kako kaže, iako je numera “Gdje je kraj” objavljena u akustičnoj verziji, planira da snimi i “tvrđu” verziju iste.

“Pjesma je zabilježena u ovakvom obliku baš kao skica za budući aranžman. U međuvremenu, ta skica mi se jako dopala, pa sam odlučio da je objavim kao akustičnu verziju. Nastala je kao nijemi razgovor mog unutrašnjeg i spoljašnjeg bića, zaključci, strahovi i uopšte stanje kroz koje prolaze vjerovatno veliki broj ljudi. 

"Nestabilnost životnih i društvenih prilika može biti vrlo inspirativno kao u ovom mom slučaju. Volio bih da me stvarnost pretekne i da prođemo sva iskušenja na najbolji način, ali eto podozrenje ipak ostaje, jer imam osjećaj da prolazimo vrlo čudan i nepredvidljiv trenutak, čija će završnica, ubijeđen sam, umnogome uticati na našu budućnost, koja god strana da pretegne”, zaključuje Đukanović.