"Ova pjesma je za mene posebna zbog saradnje sa sinom"

Irena Blagojević najavila treći album spotom za singl “Milo moje

“Ja sam album već uveliko spremila, i prije korone sam ga gotovo završila i sad čekam izlazak, koji bi trebalo da se desi na jesen, za PGP. Upravo krećem u realizaciju, baš smo krenuli sa svim tim stvarima u vezi sa samim izdavanjem albuma, a to je proces koji traje bar jedno mjesec i po dana”, kazala je muzičarka u razgovoru za “Vijesti”

4701 pregleda 61 reakcija 0 komentar(a)
Irena Blagojević, Foto: Privatna arhiva
Irena Blagojević, Foto: Privatna arhiva

Srpska džezerka Irena Blagojević nedavno je objavila spot za pjesmu “Milo moje”, koja najavljuje njen predstojeći, treći album koji će izaći do kraja godine u izdanju PGP-a. Video za koji su bili zaduženi Aleksandar Ivančević i Adrijan Milošev može se pogledati na YouTube servisu, a ono po čemu je ova numera posebna za Blagojevićevu je to što je na njoj prvi put profesionalno sarađivala sa svojim talentovanim sinom Reljom Perišićem.

“Ja sam album već uveliko spremila, i prije korone sam ga gotovo završila i sad čekam izlazak, koji bi trebalo da se desi na jesen, za PGP. Upravo krećem u realizaciju, baš smo krenuli sa svim tim stvarima u vezi sa samim izdavanjem albuma, a to je proces koji traje bar jedno mjesec i po dana”, kazala je muzičarka u razgovoru za “Vijesti” tokom kojeg je pričala o pomenutoj i drugim saradnjama, predstojećem izdanju, suočavanjem s krizom izazvanom pandemijom koronavirusa i drugim temama.

Kako je na vas uticala situacija s koronom?

Sve se usporilo dosta, sve je na nekom čekanju, ali imam nadu da će pomalo krenuti stvari da se otvaraju. Mislim da će u narednom periodu nastupi biti manjeg tipa, s manjim brojem ljudi. Samo da to krene uopšte biće fantastično. Ja sam se snašla dobro, jer stvarno nije lako. Ja držim i časove pjevanja i sve i svašta radim u vezi s muzikom, a ko živi samo od svirki vjerujem da je baš nadrljao sad jer je baš jako težak period.

foto: Privatna arhiva

Zašto ste odabrali ovu pjesmu za prvi singl i ekranizaciju, postoji li neki poseban razlog?

Posebno u vezi s ovom pjesmom je što na njoj prvi put svira moj sin Relja Pešić, to je jedan mladi momak koji će sigurno biti jedna rok nada, on upravo stvara svoju muziku i jako je mlad, ima 16 godina. Ja sam mu predložila da probamo i stvarno se ispostavilo da je to baš urodilo plodom. Naravno, to je moje dijete i ja sam puno uticala na njega. Drago mi je što je snimio sa mnom pjesmu za album. Iako je mlad i nema toliko iskustva, snašao se odlično i baš zbog toga mi je ova numera posebno draga. Osim njega na gitari i perkusijama, pjesmu je odsvirao Miroslav Tovirac na basu. Mnogo lijepa saradnja i baš volim ovu pjesmu.

Kako je raditi sa članom porodice, jeste li bili posebno strogi prema njemu ili popustljivi?

Ja se trudim da prepoznam koje su njegove mogućnosti, uzmem najbolje od njega što može poslužiti mojim autorskim pjesmama, a on je nekako sad već stekao dovoljno iskustva da se prilagodi meni. Dakle, u pitanju je jedna vrsta prilagođavanja, budući da je on sad u fazi kad više voli pop-rok, rege, pank i tako te razne stilove, ali bez obzira na to mnogo se lijepo uklopio. Nisam bila previše stroga, samo onda kad vidim da bi stvari mogle da izmaknu kontroli, ali on je jako dobro dijete, tako da nije bilo nikakvih problema.

foto: Privatna arhiva

Kakav je vaš uticaj na njegov muzički put do sad, jeste li se trudili da ga pustite da bude nezavisan ili ste gledali da ga donekle usmjerite?

Da, i to priznajem, trudila sam se da ga usmjerim. Imam jednu malu anegdotu. Kad je bio jako mali, a znate kako se djeca uče u tim godinama, ja mu kažem kad ide neka narodna muzika: “Sine, to je seljačka muzika”, a on čim čuje prebaci na sljedeći kanal. I tako je on sam, već s dvije i po godine, prebacivao kanale i kad tako nešto naiđe govorio: “Seljačka muzika”. (smijeh) Posljednjih godina sam ga pustila da traži tvoj stil i to je sasvim prirodno i normalno.

Na albumu ste kombinovali više stilova?

Na ovom albumu ima osam pjesama, a uradila sam tri obrade starogradskih numera u svingu, džezu i bluz maniru. Obradila sam, dakle, svaku od tih pjesama pojedinačno u tim stilovima. Imala sam jednu fantastičnu saradnju s našim čuvenim bluz bendom Point Blank. Pored toga, sarađivala sam i s drugim sjajnim umjetnicima, džezerima iz Beograda kao što je pomenuti Miroslav Tovirac, Marko Nikolić, Goran Ljuboja Trut i razni drugi, da ih ne nabrajam sve, jer ću nekoga zaboraviti. I tih pet ostalih pjesama su moje autorske. Može se reći da je ovo komplet jedan moj autorski album, idejno gledano, od prve do posljednje pjesme. Mislim da su te saradnje baš interesantne i svakako ću se potruditi koliko budem mogla da većinu tih pjesama prezentujem i kroz spotove, da sve to dođe do publike.

foto: Privatna arhiva

Kako je izgledao rad na tim pjesmama, budući da ste rekli da ste sve sami radili kao autorka, jeste li većinu toga imali već spremno kad ste sarađivali s ljudima ili ste i njima davali malo veći upliv u sve to?

Jesam, naravno. Pogotovo kad su u pitanju ove obrade, s mojim pijanistom Bojanom Cvetkovićem sam neke od tih pjesama uradila. Ove ostale pjesme sam gotovo sve uradila sama. Naravno, ja jako volim saradnje još od prvog albuma. Uvijek govorim da je jako važno s kim čovjek sarađuje i da postoje ti uticaji uvijek, jer čovjek ne može sam u potpunosti ništa. Uvijek postoji neko ko može da vam da neku divnu ideju. U toj razmjeni se stvori još nešto veće od prvobitne ideje i mislim da je to jako lijepo i zbog toga postoji muzika, to je umjetnički proces koji ja najviše volim i cijenim.

Nije lako ako odabereš umjetnički pristup, ali izbor postoji

Naravno, svaki umjetnik želi kroz svoja djela da komunicira sa što više ljudi. Koliko je to za vas teže, budući da često u intervjuima ističete kako sebe ne vidite kao dio ovdašnje estrade?

Zaista nisam od onih što kukaju i traže na neki pogrešan način pomoć od drugih ljudi. Prije svega uvijek kažem da uzmemo život u svoje ruke, da se pokrenemo i da nešto stvorimo. Život nam neće dati ono što mi njemu nismo dali, to je svakako velika istina. Trebalo bi raditi ono što je najbolje za sebe, nešto iznjedriti novo i nešto svoje dati, pa onda kroz istrajnost i upornost doći do cilja. Ali, čovjek zaista mora da ima strpljenja i mnogo, mnogo ljubavi da bi tako, korak po korak, vidio svjetlo na kraju tunela. Jer smo zatrpani s pregršt raznih informacija, pogrešnih puteva kojima čovjek može krenuti. Počevši od nekih “Zadruga”, “Farmi” i koječega, ljudima se skreće pažnja od nekih suštinskih stvari koje bi možda mogle da nas zainteresuju. Zato i većina ljudi ne snima kod nas te albume, jer prosto vidi da od toga nema koristi, nema tog materijalnog efekta, ali ako bi čovjek kao ja to mogao da izbalansira, da putem raznih drugih načina, kao što su časovi i uživo i onlajn i nastup i rad u školi, sve tako sažme u jedno, onda postoji mogućnost da se boriš i kotrljaš. A da je lako, nije lako, ali to je uvijek izbor

foto: Privatna arhiva