Nikšićki reper Martin Lješković, koji nastupa pod umjetničkim imenom Lucid, već neko vrijeme poznat je onima koji prate domaću hip hop scenu. Publici se predstavio još prije četiri godine, kada je uglavnom objavljivao pjesme u duetu sa sugrađaninom Simply-em (ne miješati sa podgoričkim reperom Simple koji se pojavio nešto kasnije), tada prvobitno pod imenom Lucidan, koje je kasnije skratio. Ubrzo se oslobodio i dobio dovoljno na samopouzdanju da samostalno počne da objavljuje svoja djela, pa je uslijedilo nekoliko singlova, a njegov rad kulminirao je ove godine, tokom koje je bio najaktivniji do sad i postao dio novog talasa hip hop izvođača u Crnoj Gori kojih je sve više. Nakon nekoliko singlova, Lucid je konačno odlučio da objavi svoje debitantsko studijsko izdanje, EP “Žeđ bolesnika”, koji se može čuti na njegovom YouTube kanalu i sadrži pet pjesama. Tim povodom Lješković je pričao za “Vijesti”.
Kad i kako je nastao EP, kakav je bio proces rada na njemu i jel’ postojala neka ideja vodilja kojom si se vodio tokom rada na njemu?
Sama ideja o stvaranju ovog EP-a javila mi se još prije par godina. Dugo, baš dugo sam u glavi imao zamisli o tome kako bi trebalo da izgleda ovo moje izdanje, kakav sadržaj da ga karakteriše... I onda sam konačno napisao naslovnu numeru, pjesmu “Žeđ bolesnika”, i to je bila prekretnica u cijeloj toj priči.
Zanimljivo je da na ovom izdanju uopšte nema gostiju, zašto si se odlučio za takav potez? Na koji način ćeš promovisati izdanje - nastupi su nemogući zbog situacije, hoće li biti nekih spotova? Gdje će sve moći da se čuje/skine/kupi?
Pa za svoje debitantsko studijsko izdanje želio sam da bude potpuno samostalni projekat, da se predstavim ljudima u pravom svjetlu. Gostiju će već biti na nekim drugim projektima, polako samo. Promocija ovog mini albuma će biti organizovana uskoro, ne znam još uvijek tačan datum kad će se desiti, ali biće svi zainteresovani obaviješteni preko društvenih mreža.
Kako je uopšte cijela ova kriza izazvana globalnom pandemijom koronavirusa uticala na tvoju svakodnevicu i tvoj rad? Mnogi su se, ako su imali tu mogućnost, okrenuli više nego ikad radu u svojim domovima, kućnim studijima i slično, jel’ tako i kod tebe?
Stanje sa koronavirusom je sad malo bolje, koliko vidim počele su i da se organizuju prve svirke, bar po Nikšiću, da ja znam. Znate kako, kod mene je i prije i tokom ove krize zbog korone sve ostalo isto, ništa se nije značajno mijenjalo. Istina je da sam u mogućnosti bio i to iskoristio da se malo više posvetim stvaranju svoje muzike i želio sam da baš sad izbacim album “Žeđ bolesnika”, nekako sam osjetio da je baš pravi momenat za taj potez.
Što znači “Žeđ bolesnika”, je li ta žeđ metafora za potrebu da se izraziš kroz muziku ili nešto drugo?
Značenje naslova “Žeđ bolesnika”? Želim to da prepustim mašti publike, da svaki slušalac za sebe otkriva šta označava naziv ovog EP-a. Slobodno, svako je pozvan da taj naslov razumije na svoj način, onako kako želi i vidi, a neka ovo moje tumačenje ostane sakriveno, barem još malo.
Tvoje pjesme karakteriše poetičan lirički pristup, što je nekako posljednjih godina, još od NaVamGa ekipe, ponajviše karakteristično za nikšićke repere (Bacili, Psiho Mistik i drugi) - što misliš da je razlog za to i smatraš li da je potrebno više takvih izraza na našoj rep sceni?
Tačno, jednostavno takav stil sam gradio već godinama. Uvijek mi je bio trip da čujem u pjesmi da je nešto pametno, mudro rečeno. Ili da čujem neku dobru metaforu i da kažem sebi: “Zašto se ja nisam sjetio toga?”. Mislim da bi svaki muzičar, bez obzira na žanr koji je odabrao, trebalo da ima neki svoj stil i svoj pravac. Ja sam izabrao da kažem šta imam i da ne stajem u tom smislu nikad. Mislim da je potrebno da ova zemlja konačno bude poštovana zbog ljudi koji rade hip hop na našoj sceni. Ako se osvrnemo na sve njih, uvjeren sam da ćemo naći nevjerovatne talente koji imaju perspektivu.
Što znači i kome su upućeni stihovi “ne pišem da me čuju, nego pišem jer vam ne vjerujem” koji se mogu čuti na albumu? Takođe u pjesmama više puta ističeš to kako “više nema ljubavi”, u kom smislu?
Nikad nisam uzeo olovku u ruke i napisao tekst za neku od mojih pjesama jer sam želio da ga bilo ko čuje, već da bih izbacio negativnu energiju iz sebe. Tako u pjesmama govorim da ne pišem da me čuju, nego da pišem jer im ne vjerujem, masi ljudi koji izigraju tvoje povjerenje. Oni te na taj način inspirišu. Ljudi su mi najveća inspiracija za pjesme. Što se tiče pomenutog stiha “nema više ljubavi, ništa nije isto”... Pa ja u ovom gradu, a nadam se da to važi samo za ovaj grad, vidim previše nekih lažnih zagrljaja, lažnih poljubaca, ljubavi uopšte. Prođem ulicom pored društva i ljudi neće ni “ćao” da kažu. Ti stihovi, to je razočaranost u sve. Imam utisak da ove nove generacije uopšte ne vide suštinu ljubavi. No ko sam ja da im pričam o tome.
Želim da crnogorski rep ima prepoznatljiv stil
U posljednjih godinu dana otprilike doživljavamo navalu repera u Crnoj Gori sa svih strana, raznih stilova, što misliš da je uzrok tome - rast popularnosti repa, dostupnost tehnologija i softvera, sve to zajedno ili nešto treće?
Pa pojavilo se previše ljudi koji rade rep, mislim da je to dobro, ali sa druge strane negativno je što se plasiraju nekako iste stvari, svi su dosta slični. Moja želja je da izgradim neki stil koji će biti prepoznatljiv, samo za nas. Da snimam na bitovima koji će isto tako biti prepoznatljivi samo za nas. Iz dana u dan broj repera u Crnoj Gori raste. Srećan sam što je tako, kreativnih ljudi nikad nije manjkalo u ovoj zemlji, smatram da ni ne bi trebalo da smo u manjini. Definitivno je tačno da tome doprinosi i dostupnost tehnologije, jer je sad lakše doći do instrumentala, samim tim imaš pola pjesme.
Bonus video:
