predstavnici kuće “Stivi Music”

Muzika je nešto najljepše što nam se desilo u životu, a svi muzičari su naši prijatelji

Stefan Pantović i Ivan Ivanović, predstavnici kuće “Stivi Music”, o tome kako su preporodili domaću muzičku scenu

4145 pregleda 212 reakcija 1 komentar(a)
Stefan Pantović Stega u studiju, Foto: Danilo Pendo
Stefan Pantović Stega u studiju, Foto: Danilo Pendo

Na prvi pogled situacija na crnogorskoj muzičkoj sceni djeluje tmurno. Posebno u smislu vidljivosti muzičara u domaćim medijima, pogotovo onom još uvijek najuticajnijem - televiziji, gdje su rijetko prisutni, a tad kad jesu to se svodi na neke kratke razgovore povodom novog singla ili nastupa koji zalaze dublje u suštinu. Naročito je vidljiva kriza na pop sceni: od gomile izvođača koji su lansirani u periodu oko sticanja nezavisnosti danas su rijetki prisutni, sa maksimalno jednom do dvije pjesme godišnje, novih imena skoro i da nema. Ali onaj ko zagrebe malo dublje, vidjeće da je u pitanju optička varka.

Drugi žanrovi, poput rokenrola, plesne elektronske muzike, hip hopa, na koje se ovdje gleda kao na “alternativne”, skrajnuti su iz žiže javnosti i medija, ali cvjetaju u svojim “mjehurima” okrenuti sami sebi. Pokrenute su razne plaforme koje na razne načine promovišu njihovu muziku, kao što su Bučan pas i Platform081. Sve je više elektronskih žurki i gostovanja inostranih zvijezda, što je nešto što su i lokalne vlasti prihvatile i počele da organizuju na primorju i u Podgorici. Hip hop scena doživljava bum i bilježi više aktivnih izvođača nego ikad. Nekada nije bilo izvođača koji dobije svojih par minuta pažnje medija da se nije žalio kako je potrebna veća podrška države i ostalih, sada su takve situacije značajno smanjene, muzičari su se okrenuli sebi.

Da postoji svjetlo na kraju tunela pokazuje i ekipa iz studija “Stivi”, odnosno novoformirane etikete “Stivi music”, koju su pokrenuli članovi talentovanih rok bendova u usponu Parampaščad i Bubnjivi - Ivan Ivanović i Stefan Pantović. Impresivan je spisak izvođača sa kojima su sarađivali i koje su pogurali u protekle tri godine koliko rade, još impresivnija njihova žanrovska šarenolikost. Utisak je da je gotovo 90 odsto muzike koja je izašla u Crnoj Gori u pomenutom periodu, izašla pod njihovim okriljem - od debitantskih singlova i izdanja mladih repera Big Do i Simple, preko bendova kao Rudolf i Mikrokozma, do kantautorke Anje Zagorac.

Pritom Pantović i Ivanović imaju pune ruke posla i sa svojim bendovima koji pripremaju albume. Gdje se kriju ti motori, što ih to pokreće da budu toliko radni i vrijedni i sarađuju sa svima, ne “zakucavajući” se u jedan žanr koji im je blizak?

“Najviše je to zbog toga što je muzika nešto najljepše u mom životu. Sve ostalo je sporedno. Muzika je to, mene to pali kao malo dijete, da sam uključen u muziku na bilo koji način, i kao onaj koji svira i stvara i kao neko ko je producent i pomaže drugima da snimaju i stvaraju. Mi kad bi se ograničavali, mogli bi da zatvorimo studio. Zamisli da je neko Rik Rubinu rekao poslije Run D.M.C.-a da ne može da radi Metallicu ili Pepperse. Nasmijao bi se čovjek samo. Evo imam i konkretan primjer, pored svih nabrojanih rokera, repera i ostalih, došao je Lazar Lazarović koji želi da radi sa nama, momak pjeva narodnjake. Ko sam ja da mu kažem da ne može”, pita se Pantović.

Ivanović navodi primjer iz razgovora sa jednim kolegom koji ga je upitao kako mogu da snimaju i narodnjake. Odgovorio mu je da studio žanrovski nije profilisan. Bendovi jesu, izdavači jesu, studio nije. Njihova otvorenost mogla bi se tumačiti i željom da zarade što više novca, ali momci iz studija “Stivi” su poznati po tome što ulažu velike napore i u promovisanje “svojih” izvođača, te stvaranje gotovo porodičnog odnosa sa njima.

Ivan Ivanović
Ivan Ivanovićfoto: Privatna arhiva

“Da se ne lažemo, finansijski momenat je jako bitan. Stega je sve batalio i pokušava da živi samo od toga. I ja sam jedno vrijeme, pa nisam mogao, kako već to ide, milion obaveza, poslovi, da ne kukam sad... Ali fora je u ovome: ja se cijeli život bavim muzikom, sve sam probao u Crnoj Gori da uradim i nikad nisam naišao na podršku bilo koga, možda par ljudi. I to nas je pokrenulo u ovoj priči, bazirano na našem iskustvu, kad smo mi shvatili da možemo to da radimo, da pomognemo nekome ko nema podršku kao što je ni mi nismo imali. Zašto ne bismo to uradili? Nije to sad bog zna kakva pomoć, ali znači. Možda nećemo nekome napraviti komplet karijeru sami... Mada ni to nije nemoguće. Evo recimo bend Rudolf, taj bend je iz za*ebancije nastao u kafani, Stefan ih je povukao da snimaju kod nas i oni su poslije toga svirali na svakom mogućem festivalu u Crnoj Gori, izdali album i spremaju drugi. Tako da bi mogli da kažemo da smo ih na neki način i mi lansirali. Da se ogradim, nije da se hvalim da smo ih mi stvorili, nego kažem - je li bog dao da postoji takav bend, da postoji pedeset njih, da se stvori scena. Ali suština te naše želje da budemo uključeni i prisutni u svemu je to što znamo koliko je vrijedno ono što nas dvojica imamo”, objašnjava Ivanović.

Da nude više od pukog snimanja pokazuje i primjer da su im dolazili muzičari koji su im pričali da žele da sviraju i da stvaraju, ali da nemaju sa kim. Tu su njih dvojica uskakali (Ivanović je multiinstrumentalista) svirajući potrebne dionice na pjesmama i albumima njihovih izvođača. Stefan se hvali i da su vrlo efikasni - kod njih nema gubljenja vremena na gluposti, samo rad. Ipak, njihova pristupačnost i prijateljski odnos možda i najviše privlači druge da sarađuju sa njima.

“Anja Zagorac je kod nas došla sa, da tako kažem, psihičkim problemom, jer joj je jedan podgorički producent tražio za album 50 hiljada eura. Pedeset hiljada eura ej! Sa našim standardom, za nekoga ko tek počinje, to je bezobrazluk! I što je najgore, ti ljudi ne bi nikad glavoboljali kao Ivan da to ispadne najbolje što može, nego bi odradili posao preko onoga i strpali pare u džep. Mi smo se zaključali u studio na četiri dana i snimili četiri pjesme, prvi dio njenog albuma. Djevojka prije toga osam godina nije mogla u Crnoj Gori da završi komplet pjesmu”, ističe Pantović.

On i Ivanović kažu da funkcionišu savršeno. Pantović je uglavnom zadužen za produkciju, miks i mastering, Ivanović za aranžmane i sviranje instrumenata. Kažu da im se desi da čuju pjesme na kojima su radili i zaborave što su radili na njima, pa se prijatno iznenade kad se sjete.

Na pitanje da li je moguće da je studio “Stivi” jedino toliko opušteno mjesto u Crnoj Gori da muzičari sad hrle da sarađuju sa njima, Stefan kaže da bi iskreno volio da ih postoji više i da postoji zdrava konkurencija, ali da mu je sa druge strane veoma drago što ih svi prepoznali i dali im povjerenje.

“Svi autori koji dođu kod nas vole da sjede u studiju, kuliraju i da pričamo o muzici, toliko im je dobro, jer je to njihova druga kuća. Nemaju neki sat koji im otkucava iznad glave i pojačava pritisak, nismo mi tu da im uzmemo pare. I mi kad radimo sa njima, mi smo krvnici, nije njima prelijepo s nama da rade, u smislu da ih tjeramo da izbace sve iz sebe kako bi stvari ispale kako bi trebalo”, kroz smijeh dodaje on.

Ivan ističe da svakoj pjesmi prilaze kao da je njihova. I da oni svojim primjerom prave razliku, jer je na sceni veliki manjak entuzijazma.

“Interesantno je i kako se naplaćuje snimanje u studijima. Ljudi uglavnom svuda naplaćuju po satu. Mi smo se dogovorili od starta da ne radimo tako, jer bi i nama i muzičarima bilo neprijatno, jednostavno bi se konstantno osjećao pritisak tog sata koji otkucava. I ispostavilo se da se pjesme brže završavaju na ovaj način, kad ne postoji taj pritisak. Vrpca je recimo došla da snimi ‘Oko nje’, a uspjeli su u tom kratkom roku da snime još dvije pjesme pored te”, navodi Ivan.

Pantović smatra da je bitno i to što se u posljednje vrijeme u Crnoj Gori mijenja percepcija producenata. Do skoro se na njih gledalo kao na ljude čiji je posao samo da snime nešto. On međutim smatra da je uloga producenta da shvati što autor hoće i da izvuče najbolje iz njega, da oblikuje pjesmu tako da odgovara njegovoj viziji.

“Potreban je tu i pedagoški odnos, da objasniš nekome na koji način možeš da poboljšaš njegovu pjesmu. Sa svakim moraš da izgradiš poseban odnos i mi na svakog svog autora gledamo kao na prijatelje i uvjeren sam da je isto i obrnuto. Mi nemamo problema jer ne slažemo nikome priču, nikoga ne “mastimo”, nego smo potpuno iskreni”, ističe on.

Da nije sve u skupoj opremi i poznatim imenima koja će potpisati produkciju pokazuje i primjer koji navodi Pantović.

“Ispostavilo se da ću da radim cijeli album za Kaću Bogićević, koja je u Beogradu radila sa nekim od najpoznatijih ljudi u ovom poslu. Ona se igrom slučaja doselila u Bjelopavliće sa vjerenikom i čula je što radimo u studiju i počeli smo da radimo, čisto da vidimo kako će to da ispadne. Kad smo joj uradili prvu pjesmu za dan, ona je rekla da je boli uvo da li ta soba košta 150 ili 50 hiljada eura, ili 15 hiljada eura, nego se oduševila sa kakvom lakoćom je sa nama sarađivala, oduševila se finalnim proizvodom. Jer stvarno se posvećujemo autoru nesebično”, otkriva Pantović.

Ivanović kaže i da mu je drago što kod njih dolaze ljudi kojima nije bitno da prate trendove, već istinski vole muziku i žive za svoje pjesme.

“U takvom slučaju, čovjeka ne zanima snimaš li na najskupljoj opremi ili ne. Jer to je nekim ljudima bitno, kad snime smeće od pjesme, oni kažu da su snimali kod Georgieva, kao da to nešto znači. Situacija sa tehnologijom je danas takva da se u kućnim studijima mogu dobiti brutalni rezultati i ljude uopšte više ne zanima gdje snimaju dokle god je rezultat dobar. Evo Bili Ajliš snima sa bratom u dnevnoj sobi, dokazali su svima da to može”, ukazuje on.

Kad su u pitanju njihovi bendovi Parampaščad i Bubnjiv, duo kaže da njihovi projekti “pate” zbog drugih, njihov izlazak je najavljen još odavno, ali da im nije žao.

“Malo nas je zeznula i ova korona, izdavač Lampshade je sugerisao da sačekamo sa albumom Parampaščadi koji je praktično gotov.. Nadam se da ćemo na jesen objaviti. Imamo već spreman spot za ‘Komade’ i čekamo izdavača da nam da zeleno svijetlo da ga lansiramo i sa njim bi trebalo da najavimo album. Publika ovdje zna neke pjesme, ali taj album će u Srbiji da bude potpuno nov, to je izdavač sugerisao i zato čekamo pravi momenat. U međuvremenu, kao Bubnjivi planiram da izbacim na jesen jedan singl i da snimamo spot za pjesmu ‘Nebo je tlo’, trebalo bi da ga radi Tamara Milošević kao diplomski na režiji na FDU. Ali je korona to zaustavila i čim se otvori mogućnost radimo. Ovo čekanje je čak dobro ispalo, jer će album biti masterovan u BBC-u u Londonu”, otkriva Ivanović.

Na pitanje otkud to da su se baš sad muzičari organizovali, uzeli stvari u svoje ruke, pokrenuli inicijative i platforme kao što su pomenuti Bučan pas, Platform 081,Stivi Music i da li je to rješenje za domaće “alternativne” muzičare, Pantović odgovara da donekle jeste i da je dosta pomogla činjenica da su potrebna tehnologija i softver dostupniji nego ikad. Zbog toga on i Ivanović vide svjetliju budućnost, zapravo tvrde da je već tu, domino efekat je pokrenut.

“To možemo da kažemo i po tome što se na koncertima pojavila kritična masa koja voli pjesme tih bendova koje smo objavili, koji pjevaju sa njima na festivalima. Imaš ljude koji obožavaju Rudolf, Mikrokozmu... Ne moraju da čekaju Zoster da dođe, nego imaju naše. To je peti član ekipe, tako ja zovem publiku. To je ključni član, onaj što luduje na koncertima i dodatno podiže atmosferu”, objašnjava Pantović.

“Evo tri godine je od kad mi ovo radimo i kad se okrenem mogu da kažem da su se desile nevjerovatne stvari i velika pomjeranja. Još jedna dobra stvar koju je prouzrokovala raznolikost žanrova u našem studiju je što su se muzičari povezali bez obzira na žanr. Big Do sad ide na koncerte Vrpce. I obrnuto. I to je značajno. Te podjele na žanrove su na nivou srednješkole. Svi oni grizu za sebe koliko igdje mogu i vole muziku i posvećeni su potpuno”, zaključuje njegov partner.

Sad je pravo vrijeme za rad na autorskoj muzici

Kada se povede priča o bendovima, ne može se ne okrznuti i priča o podršci medija, organizatora festivala i ostalih vezanih za muzičku scenu. Ivan kaže da su se stvari poboljšale, makar za promil. Bendovi su gostovali na Javnom servisu, njihove pjesme se vrte, organizatori ih zovu da predlože zvođači. Pantović smatra da bi trebalo da se donese zakon po kojem će svi mediji biti obavezni da određeni dio vremena posvete domaćoj muzici. Osvrnuo se i na situaciju sa koronavirusom.

“Vidim da se dosta kaver i žali. To je meni besmisleno. Tražiš da ti se pomogne zato što sviraš svadbe, gdje si uzeo gomilu para i nisi platio porez. Kad je počela ta polemika na Facebooku ja sam napisao: ‘Ljudi, sad vam je pravo vrijeme da počnete da radite na svojoj muzici, da se scene podignu na veći nivo’. I znaš što se desilo? Bio sam ismijan”, prepričava on.

Ivan kaže da se što se tiče podrške medija sve svodi na par njih i šačicu novinara entuzijasta. Dodaje i da je javna tajna da neke radio stanice traže da im se plati da bi puštale tvoje pjesme.

“Mislim da su takve stvari značajne i da zaslužuju prostor u medijima. Kao što preneseš vijest da je u Azerbejdžanu bio zemljotres ili kao što novinar prenese saopštenje neke stranke iako se ne slaže sa njenim stavovima, tako bi trebalo da se izvještava i o dešavanjima na muzičkoj sceni. Ali se ljudi ovdje bave stvarima jedino kad vide debeli interes. I plaše se svega novoga. I tu dolazi ona klasična priča, ako nama album dobro prođe u Beogradu, onda ćemo biti vijest u svim medijima. A prije toga niko se neće potruditi da prepozna neki potencijal. Niko se ne trudi da sazna nešto novo, da isprati što se dešava, već se ide na kopipejst”, smatra on.

Stigla podrška i od PAM-a

Nije tajna da su mnogi muzičari nepovjerljivi prema organizaciji koja bi trebalo da zastupa njihova prava - PAM-u, koji je često bio meta njihovih kritika. Mnogi su odbijali ikakvu saradnju sa njima. Isti je bio slučaj i sa Ivanovićem i Pantovićem, ali kažu da su se sad stvari promijenile na bolje.

“Mi smo ih dosta kritikovali i onda se tu na vodećoj poziciji pojavila osoba koja će da nas sasluša - Vasilije Raičević. Kad sam mu rekao da smo mi kuća koja je iznjedrila preko 200 pjesama, on je shvatio da smo mi njima potrebni isto koliko i oni nama. Od tada PAM je podržao i podržava sve naše autore. On mi je rekao da su pravili prošle godine reviziju i ispostavilo se da od 40 novih prijavljenih autora, mi smo doveli 30. Od 100 pjesama, mi smo napravili 80”, pohvalio se Pantović.

Ivanović ukazuje da scena nastaje baš tako.

Spisak izvođača sa kojima je “Stivi” do sad radio

* Parampaščad

* Bubnjivi

* Dino Kapetanović

* Rudolf

* Sound floor

* Sreten Radulović

* Akademia

* AVIS

* Paralyzed Dream

* Nervi

* Winged

* Anja Zagorac

* Vitez Đurović

* Stega

* Simple

* Random

* Big Do

* Cili

* Kuba

* Božo Bulatović

* Serdar Piperski

* Esid Radio

* Alternaiva

* Vrpca

* Meštri o Majka

* Mikrokozma

* The Crying Name

* Yonnic

* Emily Rose

* Filip Uskoković

* Srđa Simunović

* Bajpas

* Nikola Bošković

* Moody Kid

* Katarina Bogićević

* Solosoul

* Autogeni trening

* Lazar Lazarević